Od snježnog pokrivača što smara plodno tlo,
od lude kiše koja priječi Suncu pute;
Od podivljalog mora što nosi nježni pijesak,
od pijanog vjetra koji briše životne rute.
Od tihog šapata što na usnama krije laži,
od večernjeg svoda koji daje prikaz savršen;
Od prevrtljivog godišnjeg nekog doba,
od obećanog koji stoji na mjestu, nedovršen.
Od licemjerja. Od neukrotivosti.
Od obmana i od sputanosti.
Od putovanja bez cilja. Od društva bezličnih ljudi.
Od umora i od mržnje koju nečovjek u čovjeku budi.
Od svega što mi uznemiruje san.
Od svih koji mi pokvare dan.
Iznad običnog i ustaljenog se uzvisujem.
I rastajem, nalivperom životne energije potpisujem!
Post je objavljen 08.02.2024. u 20:33 sati.