Pozdrav životu (Oda jedne starice)

Laku noć, njene umorne oči
i zamućenim pogledom ispraćena mjesečino.

O, kako je samo sanjat' znala.
Prpošno i vješto, prkoseći mladićima.
I usnama dodirivala kišu mladosti.
Visoko podizala ruke ka plavetnilu života.

Laku noć, izgubljena nado
u vječno postojanje.

Sav kič zabave do ranojutarnjih sati.
I društvo nebrojeno, i razgovori bez smisla.
Još okret il' dva na podiju, pa bit' će red odmorit'.
Cipelice postaju preteške, a korak nemoguć.

Laku noć, utihnule riječi
i zvuci brzih melodija.

I veseli svirači.

Na posljednju zabavu se spremam.

Pa da zakopčam haljinu ovu, otvorenih leđa.
I pozdravim ženu s jarko crvenim ružem.
Srdačno ju zagrlim - i namignem, onako, damski.
Jer život taj bio je vrijedan osmijeha.

Pa još jednom na podij da stupim.
Zabljesnuta jarkim svijetlima, ponosna i prelijepa.
Okret, skok, okret, naklon.

Laku noć, njene umorne oči.
Svaki udah vrijedio je!
A sad - bit će red odmorit'.