Laku noć, njene umorne oči
i zamućenim pogledom ispraćena mjesečino.
O, kako je samo sanjat' znala.
Prpošno i vješto, prkoseći mladićima.
I usnama dodirivala kišu mladosti.
Visoko podizala ruke ka plavetnilu života.
Laku noć, izgubljena nado
u vječno postojanje.
Sav kič zabave do ranojutarnjih sati.
I društvo nebrojeno, i razgovori bez smisla.
Još okret il' dva na podiju, pa bit' će red odmorit'.
Cipelice postaju preteške, a korak nemoguć.
Laku noć, utihnule riječi
i zvuci brzih melodija.
I veseli svirači.
Na posljednju zabavu se spremam.
Pa da zakopčam haljinu ovu, otvorenih leđa.
I pozdravim ženu s jarko crvenim ružem.
Srdačno ju zagrlim - i namignem, onako, damski.
Jer život taj bio je vrijedan osmijeha.
Pa još jednom na podij da stupim.
Zabljesnuta jarkim svijetlima, ponosna i prelijepa.
Okret, skok, okret, naklon.
Laku noć, njene umorne oči.
Svaki udah vrijedio je!
A sad - bit će red odmorit'.
Post je objavljen 25.08.2023. u 23:22 sati.