Ako posrnem

Ne daj me vjetru zaborava
da me kao prašinu ulicom pomete i briše,
ne daj me stazama bespuća
u blatu ostavljenim' poslije snažnog naleta kiše.

Zatvori prozor nemogućih želja
daj mi razlog da sanjam tiše,
umori me zagrljajima i poljupcima
da lutat' bez cilja ne pomislim više.

Uhvati tu ruku nemirnu,
okuj to srce ledeno i ludo,
vikni glasnije, dozovi me u stvarnost
vijekovima ljubav pretvara nemilost u čudo!

Ponekad nedorečena, često neshvaćena
treperim kraj tebe poput uplašene srne,
ne odustaj nikad, ni u najluđim snovima
drži me čvrsto, ako posrnem.