Ne daj me vjetru zaborava
da me kao prašinu ulicom pomete i briše,
ne daj me stazama bespuća
u blatu ostavljenim' poslije snažnog naleta kiše.
Zatvori prozor nemogućih želja
daj mi razlog da sanjam tiše,
umori me zagrljajima i poljupcima
da lutat' bez cilja ne pomislim više.
Uhvati tu ruku nemirnu,
okuj to srce ledeno i ludo,
vikni glasnije, dozovi me u stvarnost
vijekovima ljubav pretvara nemilost u čudo!
Ponekad nedorečena, često neshvaćena
treperim kraj tebe poput uplašene srne,
ne odustaj nikad, ni u najluđim snovima
drži me čvrsto, ako posrnem.
Post je objavljen 30.03.2023. u 14:10 sati.