Naša kišna večer

Možda smo samo dvije kapljice
i ja i ti...

Sigurno negdje postoji oblak
koji bi za nas pustio kišu.
Danima bi padala.
Nervirala ljude.
Ponosno prkosila.
Šaputala ljubavnicima.

Mi.

Hodali bi bosi i smijali se
do iznemoglosti.
Popadali opijeni trenutkom
pod stablo starog hrasta.
Dodirivali jedno drugom
skliske ruke.

Slušali bi poeziju
zaboravljenog pjesnika.
I zvuke tragično
preminulog glazbenika.
Gledali sa čežnjom
zalazak sunca.

Samo dvije kapi.
I ja i ti.
Zajedno.
Mi.
Činimo naše more.