Možda smo samo dvije kapljice
i ja i ti...
Sigurno negdje postoji oblak
koji bi za nas pustio kišu.
Danima bi padala.
Nervirala ljude.
Ponosno prkosila.
Šaputala ljubavnicima.
Mi.
Hodali bi bosi i smijali se
do iznemoglosti.
Popadali opijeni trenutkom
pod stablo starog hrasta.
Dodirivali jedno drugom
skliske ruke.
Slušali bi poeziju
zaboravljenog pjesnika.
I zvuke tragično
preminulog glazbenika.
Gledali sa čežnjom
zalazak sunca.
Samo dvije kapi.
I ja i ti.
Zajedno.
Mi.
Činimo naše more.
Post je objavljen 10.10.2022. u 14:57 sati.