30
nedjelja
rujan
2018
GO-GO-GO!
Jednostavno počnite – nemojte se opterećivati time kako nešto morate napraviti potpuno do kraja. Sve što trebate učiniti jest početi. Istina, u većini je slučajeva to najteže jer trebate razbiti inerciju svojih navika i prisiliti se učiniti nešto drukčije. S druge strane, jednostavan početak nije velika obaveza. A jednom kad krenete, taj će vas pozitivan val nositi dalje.
Uhvatite se malih dijelova zadatka koje možete svladati – velike zadatke razbijte na male korake. Pritom uzmite u obzir koliko se dugo možete usredotočiti na nešto (što može varirati ovisno o zadatku i o tome koliko to volite raditi – stvarima koje ne volite svaki se put bavite kratko) te se u jednom navratu toliko posvetite tome; ponavljajte dok zadatak ne obavite. Često se događa da kad nešto počnete raditi, shvatite kako to uopće nije tako strašno pa napravite i više nego što ste planirali. U svakom slučaju, čak i da niste otkrili oduševljenje tom stvari, obavit ćete je – koliko god vremena za to bilo potrebno – što je kudikamo bolje nego da nikad niste ni počeli.
Uđite u srž problema – postoje dva tipa odgađanja: jednom je uzrok lijenost, dok je drugi posljedica toga da nismo sigurno što zapravo moramo učiniti kako bismo postigli rezultate koje želimo. Problem lijenosti riješit će prva dva načina, dok je u drugom slučaju potrebno istraživanje i iskušavanje stvari dok se ne otkrije proces koji će dati rezultate. No tada je potrebno samo malo motiviranja zahvaljujući povjerenju u taj proces.
Počnite odmah. Idealno vrijeme, mjesto i sve ostale okolnosti se nikada neće poklopiti. Izgovore ostavite za neku drugu priliku.
Donosite odluke bez previše čekanja. Pa makar i pogrešne. Pogrešna odluka se da ispraviti, ali čekanje na istu, pretjerana analiza, definitivno ubijaju.
Izdijelite zadatke na manje celine. Skidajte ih sa spiska jedno po jedno.
Uradite prvo najteže.
Gađajte problem u glavu. Ako postoji problem, strah, nemojte pokušavati da radite oko problema ako ga možete riješiti. Rješavajte one koje možete, dobar je trening, a suočavanje sa strahovima i prevazilaženje daje mnogo energije i čini nas spremnijim za sve nove izazove koje život stavlja pred nas.
Detalje ostavite za kraj. Uradite najvažnije i najkrupnije, detalje i sam finiš ostavite za kraj.(Prepoznaćete trivijalnost na ovaj način: mislite da ste uradili ili rekli mnogo, a nakon toga ipak osjećate da niste)
Budite dosljedni.
Završite ono što ste počeli
komentiraj (0) * ispiši * #
32
Toliko sati ne pušim. U subotu ujutro oko 10 sati ispušio sam jednu cigaru, onu tanku, "žensku" što moja supruga puši. Nije mi bilo dobro jer sam noć prije i taj cijeli dan mnogo pušio i organizam se nije bio oporavio ni do subote ujutro. Loše mi je sjela skroz.
Onda sam nešto radio, pa ispratio ženu na put, zatim otišao do frizera pa do roditelja. Dan je bio popunjen i nisam imao nikakvnih problema jer sam žvakao nikorete. I danas sam u redu, ali trebaju mi još uvijek nikorete.
Plan je da ih uzimam 10 do 15 dana i onda lagano da se skidam i sa njih. Iako bih volio da sam prestao na suho, ali ne mogu to čekati ponovo. Idemo ovako, riješit se cigara, a nikorete će biti lakše. Dakle, idemo na 10. oktobar. Onda ćemo lagano se rješavat nikoreta.
Dakle, 29.09.2018. u 10:05 AM računam kao datum prestanka pušenja/mučenja.
komentiraj (0) * ispiši * #
26
srijeda
rujan
2018
Dotako sam dno
Ovo je dno. Neću više ništa posebno pričati. Moram se trznuti. Užas! Katastrofa. Napravio sam i sranje na poslu. Ovo je kraj.
komentiraj (0) * ispiši * #
24
ponedjeljak
rujan
2018
Haos.
Nisam pušio nešto više od 24 sata i onda sam poklekao i zapalio. I onda sinoć pušio i pušio i danas cijeli dan. Pušio sam toliko da mi je muka. Ne mogu da vjerujem koliko sam bio slab. Interesantno je kako u prvih 72 sata um se nekako pomuti i zatupi. Jednostavno gledam u jednu tačku i ni o čemu ne razmišljam. A ako razmišljam, razmišljam o cigarama i čudovište me tjera zapali-zapali. Mislim da sam ponovo došao do prekterne tačke kada sam odlučio reći stop, gotovo. Vraćam misli na onu noć kad sam zapalio nakon 17 dana. Pijana budala. Ne razumijem kako sam tako slab. Mislim da misli treba usmjeriti samo prema nečemu što je tada aktuelno na poslu ili van njega i stalno tražiti neku zanimaciju. Čim mi je um u "leru" tad nastaje problem.
Ono što je još teško jeste krenuti nešto raditi i završavati nego to vazda odgađam, neka još jedna cigara pa ću onda pa ću onda i tako u krug. Mislim da bi ovo mogla biti prektetnica jer sam se danas bukvalno otrovao. Treba da razmišljam o tome šta ako mi se nešto desi i valja se liječiti. Ne, ne, to je to idemo dalje.
Nevjerovatno je koliko mi cigare spuste produktivnost i želju za bilo čim. Sve mi se okreće oko njih. Generalno malo mi je motivacija pala i bez cigara i teško se natjeram da nešto završim. Ništa mi se ne da. Malo sam se i u lijenio generalno.
Najgore mi je kada nešto trebam početi, a ne znam uopće kako i šta. Ali kada krenem i skoncentrišem se na neki zadatak korak po korak se "razbistri". Odoh sada raditi. Pušenje je iza mene i to je to. Nema. Gotovo. Ende.
Bit će to zabavno putovanje, ali svaku krizu ću doživjeti kao malu prepreku ka cilju. Bit će to interesantno. Idemo dalje! Ja to mogu i neće štapić od papira biti jači od mene. To će biti dokaz da mogu šta god poželim. Šta god! Samo snažno i nema predaje! To nije opcija nikada! Znači, fokus, rad, red i disciplina. Neću više biti slabić. S tim je gotovo. Dosta!
OK, idemo dalje! Neću više o tome ni da razmišljam jednostavno ću ih baciti za dobrobit sebe i ljudi oko mene. Uspio sam nekoliko puta do sada i uspjet ću ponovo. Ne vidim razlog zašto ne. Danas je 24. septembar i ovo je odluka koja mijenja život u pravom smislu te riječi. Idemo.
komentiraj (0) * ispiši * #
22
subota
rujan
2018
Ide dobro
Skoro 7 sati. Malo mi se vrti u glavi, ali izdrži se.
komentiraj (0) * ispiši * #
Početak n
Novi početak. Tri sata za sada. Sve OK. Sjedim kući i ništa ne radim. Tako ću nastaviti do isteka 24 sata.
komentiraj (0) * ispiši * #
18
utorak
rujan
2018
Uzbuđenje
Ovo je jedan užaš. Pušim kao u najgorim danima zato što svaku cigaru u mislima proglašavam posljednjom i onda to stvara dodatnu nervozu i odmah čudovište traži narednu. Na poslu sam i ne mogu da se skoncentrišem na bilo šta i sve mi je teško jer me svaka cigara “spusti”. Užasno se i bespomoćno osjećam.
Kako to da je cigara jača od mene. Zašto? Niko mi ih ne stavlja usta nego ja sam sebi. Baš sam sebi smiješan, od jutros sam ispušio barem 15 posljednjih cigara. Moram nači način da skrenem misli sa njih i da kad mi se javi želja ili prilika da zapalim da jednostavno nekako kažem sebi “Ne želim da pušim jer time počinjem lanac, to neće biti jedna cigara. Svaka cigara zove narednu.
Ne želim da budem slabić. Ja sam snažan i imam veliku volju i motivaciju da prestanem da pušim i to ću i uraditi. Ništa me neće pokolebati, jahač tj. moja svijest će biti jača od slona tj. mom nesvjesnog uma. Da! To je to! Ne počinjem lanac i sjajno ću se osjećati! Ništa mi ne fali! Svi pušači će mi zavidjeti jer sam smogao snage i volje da ne pušim. Nemam stresan život i sve mi je u redu. Bit će stresnih situacija, ali neću pasti iskušenju jer to ništa ne pomaže. Radije ću popiti neku tabletu za smirenje. Ne!
Već se bolje osjećam. Promijenio sam kancelariju i malo mi je sve svježe, novo, prozračno i čisto! Ljepota jedna! Sad je skoro 3 popodne i sutra kada dostignem 24 sata idemo na 48 pa 72 i do kraja života. Možda da skontam neku nagradu za svakih 8 sati bez pušenja. Hmmm... Ne znam šta bih volio kao nagradu. Nešto od hrane? Nešto što je malo skuplje ali da to volim jesti? Haha ništa mi ne pada na pamet. Hmmm a s obzirom da su prva 24 sata najteža da to bude nešto od IT opreme. Hmmm... Ne mogu da vjerujem da ništa ne mogu da skontam. Nema veze.
Uglavnom lijepo se osjećam dok ovo pišem. Baš me opušta i mogao bih ovako u nedogled. Hehe kad bi me plaćali samo da ovako pišem svoje misli to bi bilo baš dobro. Posao iz snova. Samo tipkaš šta ti sada prolazi kroz glavu. Eee ali nije tako i takvog posla nema osim pisaca, ali oni ionako ne mogu od toga živjeti.
Kako je lijepo biti nepušač. Misli su mi čiste i nekako mi je um otvoren. Ne osuđujem sebe dok uzimam novi dim. Ljepota jedna! Nekada ću ovo sa smijehom čitati! Jao! Koja radost i olakšanje! Sloboda! Da, sloboda je najbolja riječ! To zlo ne treba nikome pa ni meni!
Uvijek ću lijepo mirisati, neću smrditi na metar! Kakvo olakšanje! To je to, ovaj sam osjećaj tražio! Ovih zadnjih 7 dana treba zaboraviti! Jedva čekam da izguram ova 24 sata, a sutra će mi biti i lakše jer ću voziti. Ljepota jedna!
Idemo dalje! Samo hrabro! Uopće mi se ne puši! Haha jest da nema ni pola sata od zadnje cigare, ali nema veze. To je to! Imam osjećaj da je ovaj put zaista konačna odluka. Samo je važno odlit iskušenju, zapravo to ne smijem gledati kao iskušenje nego sa gađenjem gledati ljude koji puše. Samo treba reći sebi, oni moraju pušiti, a ja ne. Ja sam slobodan!
Dakle, ni u kom slučaju otvarati novi lanac. Ono što meni najčešće bude izgovor jeste “Hajde još ovu jednu i razmišljaj dok pušiš da je ovo zadnja cigara jer kad si prošlu pušio nisi bio odlučio da nećeš više pušiti.” Ovakve misli otvore lanac i krene onda redaljka. Jedna za drugom. Puši, puši, puši...
Ali ne. Sada znam da je to prevara i da me neće to prevariti. Ja sam snažan i odlučan da smo cigare i ja završena priča. Lijep je osjećaj zaista. Nekako i ambijent ove lijepe kancelarije me opušta i daje neku energiju. Baš je lijepo!
Hajd još je devet minuta do tri pa ćemo još malo pisati a onda ću se vratiti poslu. Neće posao nigdje pobjeći i njega će vazda biti.
Heh, više nemam šta da napišem. Sve je rečeno. Kocka je bačena! Kakav užitak! Da i ne želim nikakve zamjene kao što su bobe, slatkiši, nikotinske žvake. Ne! To meni ne treba jer ja više nikakve potrebe za cigarama nemam.
Kad izguram 2-3 dana, najkritičnije je kad se nađem sa šefom jer on je povremeni pušač i kritične su situacije u kafanama. Izbjegavat ću susrete te vrste neko vrijeme. Taman do Nove godine. Joj ta Nova godina, najradije bih da negdje supruga i ja sami odemo. Reći ću joj da nam nešto nađe u Beču ili Ljubljani. Nešto mi se tamo ide.
Ma kad nešto skontam ja kad sam trijezan i kada već neko vrijeme ne pušim meni nije problem kad drugi puše oko mene. Samo je kriza kad popijem. Vala kad skontam neću ni pit alkohol da se napijem ili nikako. Ionako je i on štetan. Zapravo, kako bih se istestirao neću izbjegavati mjesta gdje se puši. Tako ću pokazati da ja to mogu. Nema tu ništa strašno!
Kako se lijepo osjećam! Sad bih tačno skakao od sreće kako mi je drago što ne pušim. Ljepota! Kao da sam do sada svijet vidio u samo sivim bojama, a sada vidim sve boje i osjećaj je zaista fantastičan. Prelijepo!
komentiraj (0) * ispiši * #
17
ponedjeljak
rujan
2018
Moram razmišljat pozitivno
Nisam uspio. Planirao sam ništa ne raditi za vikend i samo ležati i umirati od želje za pušenjem i tako je ugušiti i ostaviti je gladnu, ali nisam uspio jer sam se cijeli vikend brinuo oko nekog posla koji nisam uradio u petak, a bilo mi je mrsko raditi za vikend jer mi stvara stres a stvara mi i stres kad razmišljam o tome kako to moram završiti. I tako pušio sam oba dana vikenda i to žestoko. Pušio sam i kod punca i punice. Haos.
I evo pušio sam od jutros i opet žestoko da mi je loše i muka. Snimio sam sebe kako se gušim u dimu pušeći (nadam se) posljednju cigaru. I evo sada na poslu, već nakon 20-ak minuta traži čudovište svoju hranu ali ću ga ubiti u sebi. Na silu radim jer mi pada koncentracija. Ne želim bobe, kafu, čaj, žvake ništa. Samo ću se zabiti u ekran i raditi. Ma jebem vam mater više!
komentiraj (0) * ispiši * #
15
subota
rujan
2018
Ispočetka
U ponedjeljak sam slavio rođendan, napio sam se i... zapalio. Evo pušim već 5 dana. Danas je subota, 14:30. Prije 10 minuta sam zapalio ponovo posljednju cigaru. Kako sam samo glup. Nisam pušio skoro 17 dana. Haos.
Idemo dalje. Dakle po istom planu s tim što ću izbjegavati bilo kakav dodir sa alkoholom.
Upravljanje samim sobom je dosta teže u nekim situacijama nego sa drugim ljudima. Nevjerovatno. Moram da priznam da sam malo umoran od novih početaka i ove borbe, ali moram. Hajd, 15. septembar, lijep je datum. :)
Javim se sutra nakon 24 sata. Samo ništa neću raditi, a imam nekog posla. Ali ništa što gori. Možda i probam nešto malo. Vidjet ću. Ako mi se pušilo samo ću leći nepomično dok ne prođe.
komentiraj (0) * ispiši * #
