26

ponedjeljak

studeni

2018

Houston, we have a problem!

Da, sve me više ova borba sa mojom navikom odgađanja podsjeća na borbu sa cigarama. Znam da je problem, znam da mi šteti ali to i dalje radim.

Zapravo, ova dva problema su povezana i dobro se sjećam da sam znao pušiti sat vremena ispred kancelarije prije nego (ako) se nakanim da počenem da radim. Dakle, cigare su možda bila posljedica većeg problema.

Definitivno ovo je moj najveći problem od kako znam za sebe. Pokušat ću dokučit u memoriji u najstarije slučajeve i posljedice moje užasno loše navike.

1. Srednja škola - zadaće vikendom. Zadaće su se redovno radile u nedjelju navečer i tada se i učilo za kontrolni. Ostao mi je u sjećanju jedan kontrolni iz ekonomske geografije i dobro se sjećam da je bila nedjelja kad sam navečer učio. Čini mi se da su i neke gosti bili tu te večeri.

2. Tokom fakulteta je isto bilo takvih slučajeva i da se ozbiljno uči tek noć prije ispita. Jedan od slučajeva je nevjerovatan da sam bio toliko sretan da sam uopće položio jedan od najtežih ispita na fakultetu jer sam bukvalno samo prevježbao dva zadatka dan prije ispita... Položio sam, ali to je bila više sreća nego pamet i znanje.

3. N slučajeva sa drugim predmetima na fakultetu, priprema prezentacija, projekata...

4. Diplomski rad! Diplomski rad sam počeo raditi dva dana prije isteka roka, a predao sam ga ujutro oko 6 sati... I da, da ne zaboravim spomenuti da je to bio zadnji voz prije ljetne pauze...

5. Tokom master studija, radio sam nešto sitno na fakultetu i odugvlačio prevod neke prezentacije na engleski jezik za profesora da sam na kraju morao odgoditi priliku za intervju za posao (ispostavilo se da je dobro što nisam nikada otišao na taj intervju jer je kompanija užasna).

6. Sjećam se na poslu, bio je neki projekat za jednu banku i bukvalno došla je noć pred isporuku, a ja nisam uradio ni 10%. Radilo se do kasno, ali naravno nije se stiglo i onda zovem banku na dan isporuke da pomjerimo do ponedjeljka i izađu mi u susreti i pomjere za utorak čak. I opet, radilo se vikend, cijelu noć i u 7 sati predam projekat kolegi koji će projekat predat klijentu. Užas...

7. N još slučajeva na poslu sa projektima, ponudama, raznim mailovima, i svim i svačim što ima neki rok...

8. Za kraj sam ostavio jedan slučaju koji mi je bukvalno promijenio tok života. Dobio sam neku stipendiju ni sam ne znam kako sam čuo za nju, uglavnom prijavio sam se, uredno na vrijeme. :) I oni meni odobre stipendiju. Tada sam bio 3. godina dodiplomskog. Uglavnom, treba u roku od 10 dana pripremit papire. Nije nešto puno, ali između ostalog treba ljekarski... I dobro se sjećam, na posljednji dan, ja to nešto smlatim u Domu zdravlja kod nekog "rođaka". Ne provjerim je li to to što traže, da li treba negdje uraditi privatno ili kako već, jok ja to zadnji dan završavam. Sjećam se i kad sam to nosio, zima bila sve poledilo i odnio u ambasadu. I od tada ništa. Negdje je nešto zapelo i ja sam ostao ovdje. Doduše, pri ovoj pameti da mi sada neko ponudi tu stipendiju i npr. moju današnju suprugu koju vjerovatno ne bih upoznao da sam tada otišao, izabrao bih nju definitivno. To možda i graniči sa tom nekom sudbinom...

Eh, na to sve treba dodati i problem što ja za sve to često krivm druge ili "nedostatak vremena". Da, mozak mi je ispran da ja bih to sve vrhunski uradio ali nisam imao vremena pa to nisam uradio kako treba ili sam to uradio "nako".

Šta reći na kraju, jedna pravo loša osobina koja me prati cijeli život. Ne znam kako sam je stekao, od koga sam je "naučio" ali mi se gadi. Ništa mi lijepo nije donijela zapravo samo probleme, sekiranciju, cigare...

Definitivno, to je moja sljedeća stvar koju želim unaprijediti kod sebe. Cigare sam završio, mogu i to odgađanje.

Odoh provjeriti kakve su metode preporučene na internetu.

24

subota

studeni

2018

Odgađanje

Jednostavno odgađam i odgađam... Onda mi se nakupi i ne znam gdje udaram. Mozak pravi razloge da ponovo odgađam.

23

petak

studeni

2018

O poslu

Ima dana kada mi se baš ne da raditi. Posebno što je posao takav da ima bruku nekih stvari koje trba uraditi i mnogo stvari vodim i jednostavno se izgubim u moru obaveza i onda mi bude mrsko sve. Na to sve da se doda nejasnu viziju organizacije i onda sve to nekako je ... glupo. No, od toga živim i plaćam račune tako da odoh radit. Kapitalizam!

Da, 44 dana dana. Bez problema.

17

subota

studeni

2018

38 dana

Ni sam ne vjerujem da sam izgurao, ali jesam. 38 dana ljudi. Isto toliko dana slobode. Još mi fali moža 10 do 15 dana da oborim rekord iz 2016. godine. Tada nisam pušio 50-ak dana koliko se sjećam.

Također, 2013. godine nisam pušio dugo, možda i 5 i po mjeseci. Ali čini mi se da sam imao neke "pauze". Uglavnom, ne brojim nego samo mi je važno da ovako nastavim.

Nikakvih više problema nemam. Ipak, još uvijek ne smijem rizikovati sa previše alkohola, a ostale trigere jedem za doručak. :D

12

ponedjeljak

studeni

2018

Hronično kasnim

Ne znam da li je do mene, ili sam ja spor ili ima puno posla ali stalno nešto kasnim. Konstantno.

06

utorak

studeni

2018

O novcu

Sjećam se perioda novembar 2016 - mart 2017. godina kada sam imao u prosjeku mjesečno zarađivao oko 200 EUR. Naravno, živio sam kod roditelja i radio kao freelancer. Koliko je to bilo uspješno jasno vam je od toga koliko sam para zarađivao.

I nešto mi to sada pade na pamet kako sam tada ekonomisao i gledao gdje ću potrošiti svaki fening. Doduše, ni u blizu ne bih mogao ništa da mi djevojka nije pomagala, plaćala i neke račune.

Sada zarađujem više ali i trošim više. Sami troškovi za rentanje stana, režije, gorivo izađu oko 400 EUR mjesečno. Ipak, mislim da ima prostora da se uštedi. Samo ne znam na čemu. Recimo da u prosjeku potršim 5 EUR dnevno na doručak i kafu i pri tome da računam i vikende jer i tada se obično nešto pojede vani, izađe što znači da je to 150 EUR. Ali nisam baš siguran da je to ovaj iznos.

Izlasci su u posljednje vrijeme dosta rijetki, ali ipak ih ima i recimo da izađu i oni oko 50 EUR. Došli smo na 200 EUR.

Gorivo ne može niže jer faktički tu i nemam nekih opcija za štednju.

Dobro je da sam prestao pušiti jer je i to bio trošak oko 80 EUR mjesečno.

Sve u svemu, odlučio sam da ponovo pratim troškove tokom novembra pa da vidimo gdje se može rezati kako bi se neke pare i štedjele i formirao neki crni fond za ne daj Bože.

Ja sam trenutno u kreditu i minusu po kartici, sve ukupno oko 3.000 EUR. Volio bih se toga riješiti.

Pametni ljudi kažu da je potrebno više zarađivati, a ne štedjeti. I ta ima mjesta, možda je vrijeme da ponudim neke svoje usluge na free lancing tržištu. No, postavlja se pitanja kada? Nisam ovdje prijavio da sam upisao drugi fakultet, da završavam master tezu i to sve odjednom. Uz sve obaveze na poslu!

Odoh sada raditi...

27 dana

Još dva dana i oborit ću rekord u najdužem periodu nepušenja ove godine. Rekord je bio 29 dana i tada sam neobjašnjivo otišao i kupio cigare i otišao na kafu i zapalio. Nakon toga sam ponovo počeo pušiti stalno. A cigare sam uzeo jer je bio neki veliki stres.

Za sada sve ide jako dobro. U petak i subotu bio sam i u kafani i klubovima, pio ali mi cigare nisu pale na pamet. Baš sam zadovoljan i sretan! Cigare sada gledam kao bilo koji proizvod koji znam da postoji ali ga ne volim i ne želim... npr. kao paprike. :D

Sve u svemu, ovo ide puno lakše nego što sam ikad mogao očekivati. Naravno, to ne smije da me opusti i da pomislim da je prestati pušiti lako. Imao sam malo sreće što sam se 3-4 dan od prestanka pušenja prehladio pa mi nije bilo uopće dobro da bih uopće pušio. :D

Onda kasnije jednostavno su mi cigare isparile iz misli i odvikao sam se od nekih standardnih rituala, a to je cigara kada dođem na posao. Mislim da je to bila najsnažnija navika - pušenje uz jutarnju kafu na poslu i pušenje kad je neki stres ili neki stresan događaj ili zadatak. Znao sam popušiti 5 cigara na pauzi i onda se vratim u kancelariju ošamućen.

Hvala Bogu, to je sada iza mene. Idemo dalje!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>