samosanacije

Ima jedna rečenica iz filma Her koja me dotukla kad sam ga gledala, a nastavila je i dugo poslije.
Kaže: "Sometimes I think I have felt everything I'm ever gonna feel. And from here on out, I'm not gonna feel anything new. Just lesser versions of what I've already felt."
Bila je to u tom trenu najporaznija od svih ikad osviještenih poražavajućih "istina" o sebi.
Večeras, tri godine nakon, preciznije - tri godine i dvije knjige nakon... u kojima me demantirao vlastiti život, čitam Kureishija.
Kaže: "Nema tih godina koje su pošteđene snažnih osjećaja."
Pa mislim o svemu što sam (o moj Bože koliko samo) osjetila između tog filma i ove knjige.
I mislim koliko bi mi ista ta rečenica iz Jontzeovog filma u koju sam povjerovala onda... u kakvu sebe sam povjerovala onda,
i koju sam doživjela gotovo kao smrtnu presudu (brisati "gotovo"),
koliko bi mi, kad bih kojim slučajem večeras mogla povjerovati u nju, ista ta nekad okrutna spoznaja - pružila utjehe.
Ali večeras ja čitam Kureishija.