...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Nisu krv suze
da se ne izgubi... da ostane ovdje - ta priča. jer ipak je ovo moj jedini dnevnik. priča za natječaj s deset zadanih riječi koje su vrišteći tražile drugu vrstu pažnje od one koju ja riječima dajem. riječi su bile - novac, štenara, kuharica, dezintegrirajuće, pravda, pustopoljina, promjena, nadžak-baba, zavijati, zgrožena. tog dana koji je nama dvjema bio potresan, ja nisam bila uz nju. i onda sam napisala tu priču, ... onakvu kakva je meni bila potrebna. i odlučila sam ne podati se, tim riječima... ne udomiti ih u onu nadrealnost koju one traže i očekuju, ne uzeti od njih ono što nude na prvu, drugu i petu... i desetu, nego ih umotati u jedan život koji jest jako nadrealan, ali je realno - moj, i u jednu potpunu ranjivost i nevinost i nježnost... kao oštro staklo u (ispisani) papir, staviti njih bez dileme "ružne", u službu jedne potpune bez dileme ljepote ... koja ima deset godina i koja oduvijek podiže moj obzor jako visoko.  (N. kada je imala sedam) Nisu krv suze Ima mjesec dana i toliko dugo je gladna na mojim prsima. Ja nemam prsa, ali svejedno želim biti najbolja mama. Plače neprekidno. Ja je ljubim i ne ispuštam iz ruku. Na mjestu na kojem mi je puklo srce i danas se može vidjetii pukotina. Ima tri godine. Budim je. Pita tužno: - Zašto moraš ići raditi? - Moram zaraditi novac... za igračke, za hranu... Ne zna ništa o svojoj iskonskoj gladi. Kaže: - Ja bih onda radije bila gladna. Ima četiri godine i smišlja brojalice koje vraćaju brojilo straha na nulu i mogu otjerati neprijatelje. Oba: Kuharicu koja silom pravde dijeli vrtićke krafne, i ulično pseto koje je nekoliko puta izbjeglo sudbini štenare , pa se sve glasnije uglazbljuje u život alfa avlijanera i ne prestaje zavijati. Ali ona zna tajne dezintegrirajuće riječi - kad ima četiri godine i par brojalica više, vraća se svakodnevno s hrpom šećerom posute poputdbine u ruksaku. Pas na zlu glasu rasipa svoju žuč u sitni šećer; zaboravlja sve omražene poštare i zgrožene nadžak-babe ovoga svijeta. Juri joj u susret. - Govorila sam im da ih volim. Ima pet. Ja baš stojim na najvećoj pustopoljini života. - Mama, da li gusjenica zna koje će boje biti njena krila jednom kad postane leptir. Ne znam, ali znam da ću preletjeti i ono što bih trebala prešepati. Šest godina. Držim njenu trepavicu i bolno znam koja prevelika želja leži u njoj. Pita plaho: - Jel' se može dogoditi da se neka želja ne ispuni? Skupljam glas u hrpu i izgovoram rečenicu za koju znam da će zauvijek oteti komadić djetinjstva; da se neke želje nikada ne ispune... postoje takve želje, ali će se ispuniti puno drugih. Kaže kroz suze: - Ali ja uvijek zaželim samo to. Tada shvatim: možeš ostati živa i kad umreš od tuge... jer si morala spustiti brklju želji djeteta kojeg voliš više od života, da bi oslobodila put sebi. Ima sedam, leti u putanji zvijezde, zna mušku špagu i riječi koje zaokreću svijet. Slomila je ruku dvostruko spiralno, ostaje u bolnici danima, tamo još dvaput lome i ravnaju tu malu ruku, pa stavljaju u oklop od gipsa. Ispod oklopa prisebne mame, meni su slomljena moja krila. A onda, dok me prima svojim malim bolnim dlanom, znam da ću u njemu naći dovoljno zraka za disati kad god se moj čamac prevrne. Kaže: - Dobro je da ne mogu svi napraviti takvu zvijezdu. Bila bi gužva na nebu. S deset: - Hoćeš li ti zauvijek živjeti sama? Mislim - hoću, ja tu nisam čak ni ateist, da bi bio ateist trebaš imati ideju Boga, ja je nemam, nikakva promjena tu nije moguća, ali svejedno, jer je moram očvrsnuti, pa makar i neistinom, tu malu djevojčicu razvedenih roditelja koja još uvijek pati, i pokazati joj da je život po definiciji nepredvidljiv (bar je moj uvijek bio) kažem: - Nikad ne možemo znati što će biti. - Znaš...kad prođemo ispod vlaka ili nešto, ja uvijek zaželim istu želju. Ja zaželim... Pomislim kako će naglas izgovariti da još uvijek vjeruje u mirenje dva nepomirljiva svemira, a ja ću onda jedva preživjeti čuti ono što dobro znam - da je još uvijek nepomirena. - ... da se ti zaljubiš u nekoga s kim ćeš živjeti. Da ne budeš sama. Srce lupa u meni danima, poput ptice. Nikad niti jedna rečenica nije proizvela takvo potresanje svega moga krvavog. Ne, nije to njena želja, ta je posve druga, ali ona ju je poništila. Namjesto - zaželjela je moju sreću. Bila je gladna u mojim rukama prvih mjesec dana svog života. Od prvog je dana hranila mene.  ... tessa k |
| < | kolovoz, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
