Fill in the sky Suzana
Nebo je jutros reklo; Fill in the blanks, Suzana.
Gledajući strmo uvis pomislila sam;
- I’m going back to my roots.
Pa ok...
Lancuni?
Ptice?
Kajde?
A onda sam pomislila;
- Bože, a riječi...
Kamo sam smetnula riječi?
...
Nedavno sam progovorila.
Nekidan sam dovršavajući jednu nevjerojatnu priču prema istinitom životu
i predajući je u bolje ruke, rekla;
- A onda sam zaboravila čitati. Potpuno zaboravila. Na godinu dana.
Ja koja bih i nakon što bih se vratila u tri u noći morala pročitati barem pet strana,
u godini u kojoj sam spašavala vlastiti goli život
nisam pročitala niti jednu rečenicu.
Niti jednu.
Za čitanje je ipak potrebna određena doza mira.
…
Jesam li prestala pisati Tessu zato što sam je nedavno progovorila?
Ili je za pisati sebe ipak potrebna određena doza nemira...
(I zašto se osjećam kriva kad pružam onu sebe koja nije na rubu pogibije...)
Suzana
|