...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
put koji je najviše moj
 ne vjerujem baš u žaljenje… ja vjerujem u rast. ali kad bih se mogla vratiti, bila bih manje oštra oko mekih rubova ponekog srca i ne bih sama toliko uzimala k srcu... i ostala bih duže u jednoj trgovini sa svojim ocem koji je bio očaran svim tim čudima i pažljivije čitala iz njegovog lica kada je ponosno kupio svoj prvi komplet tih sitnica, komplet koji još stoji uvijek u kutiji… netaknut. kad bih se mogla vratiti ne bih rezala ljude na rubu ponora ostavljajući kaos ne bih li sebe zaštitila, ne bih li spriječila bliskost, i vjerojatno bih malo poradila na svom strahu od stihova. eto to su te stvari. ja sam oduvijek bila sretna osoba, pa i kad sam se triput zanijekala. imam neodgojivu imaginaciju, neotesani šarm, i srce koje je često drhturilo preveliko za jednu. i znam da sam nedokaziva i nedokazana, i znam da sam statistički nemoguća, ali baš zato nikad nije bilo druge... bez dokaza, bez razloga, bez šansi, bez prognoza... ja sam čitav život naprosto vjerovala u sebe. pa i onda - triput. ustinu baš nikad nije postojao samo jedan put, ali ja sam uvijek znala koji je najviše moj. |
| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
