priča koju pišem sobom
ponekad je u tišini sobe odlažem, gledam
kružeći u krugovima oko nje
gola samo za sebe,
istinita,
ni stidna ni bestidna...
i odgađam kao novu haljinu koju jedva čekam odjenuti.
znam;
kad je jednom odjenem i u njoj izađem svijetu pred oči
postat ću si nepoznata,
postat ću sama sebi navrh jezika,
postat ću si kao riječ koje se žarko želim sjetiti...
toliko žarko da si od nje ne mogu uteći.
a taj svijet koji me ne poznaje... golu samo za sebe,
istinitu,
ni stidnu ni bestidnu...
pamtiti će me - po njoj
još dugo vremena
iako sam je ja izabrala za samo jedan dan.
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
tessa k
|