samosanacije

I

ŽEĐ

koja žeđa baš pod kišom...
kako je uzgojiti?


nije autoportret




Ostadoh te željan jednog ljetnjeg dana,
O, srebrna vodo iz tuđega vrela.
To je bilo davno. -
Svaka mi je staza danas obasjana
Suncem i ljepotom. Sreća me je srela.
Iz stotinu vrela žeđ moja sad pije.
Al' mira ne nađoh nigde, jer me nikad

Vatra prve žeđi ostavila nije.

Ivo Andrić




II

POGLED KROZ TREPAVICE






downs and ups mimosmjerno... by tessa k



kad sam bila mala bila sam jako ozbiljna i razumna...
bila sam odraslija od svih odraslih oko mene,
i oni toga nisu bili svjesni
ali su ipak svi odreda mislili da sam starija nego što jesam...
jer bih se recimo odazivala pozivu u igru
tek nakon što bih bila sigurna da sam skupljenim peticama unijela dovoljno reda,
a potrebnu količinu nereda...
znatnu... svaka četiri sata...
jedino pročitanim knjigama... intraduševno,

a i to samo ako bi mi u igri bilo dozvoljeno
pretvoriti se u neko nestvarno biće
s puno skrivenih tajni.


...
danas svi misle da sam mlađa nego što jesam,
a u jednom času vjerojatno previše unesena u igru
iz koje sam izgleda zaboravila izaći
odavno sam izrasla u odraslu ženu s velikim postotkom nestvarnosti u sastojcima,
neozbiljnu... nerazumnu...
i s puno previše skrivenih tajni
i konspiracija duše spram tijela.


i to mislim može značiti samo jedno;

- ja u stvari rastem unatrag.


i ponekad se pitam...
hoću li se jednom sresti negdje na pola puta... idealnu...
ili se to možda već i dogodilo u jednom času... a da ja naprosto nisam osjetila,
jer to je bio taj jedan izolirani - idealni trenutak,
koji ne vuče za rukav, koji ne traži pozornost...
trenutak u kojem nema šupljina
...i u kojem je sve na mjestu.


ako i jest... ne sjećam ga se.
a ni ne žalim za njim.




jer...



mjesto koje je ostalo neispunjeno u meni
razumije ono mjesto koje je ostalo neispunjeno u njoj.











i tu se sve uklapa...
pristaje kao saliveno...


i ništa nije mimosmjerno.