SVID radio

Ako ste sutra u 11 h slobodni, bilo bi nam drago da budete uz Svid.
Gost još jednih "Voajera" je Damir Urban !



Lena

Večeras će se u Radio Revolveru vrtiti novi album William Elliot Whitmorea. Zatim, moći ćete poslušati mjuzu bluegrass benda Slim Cesna Autoclub.

A vrtit će se i Black Lips i Yeah Yeah Yeahs.

Što se tiče edukacije, Luka i Voljen pričat će o novoj američkoj soul sceni.

Vrijedi napomenuti kako će u emisiji gostovati Adam Semijalac koji će svirati uživo u studiju.

Sutra, u petak 27. veljače točno u 11 sati poslušajte još jednu emisiju Ženski profil u kojem ćete čuti razgovor s Pavicom Čabrijan, pjevačicom legendarnih Parafa. Kako je nekada bilo biti rokerica, punkerica? Kako je to ponovno se popeti na pozornicu i shvatiti da i neke nove generacije još uvijek znaju tekstove pjesama koje pjeva? Sve to i još na puno pitanja odgovoriti će nam Pavica Čabrijan aka Vim Cola.

U nedjelju, 1. ožujka koncertnu večer na Svidu od 21h posvetili smo britanskoj soul zvijezdi Sealu Henryju Olusegunu Kwassiju Olumideu Adelou Samuelu, ili većini ljudi poznatijem pod imenom - Seal :)
Sealovi biološki roditelji su Nigerijci, no još kao dijete posvojila ga je imućnija britanska obitelj. Završio je arhitekturu, no nikad se nije njome bavio. Prije profesionalnog muziciranja obavljao je čitav niz različitih poslova. U osamdesetima se pridružio funk sastavu "Push", no njegova karijera započela je nakon susreta sa producentom Adamom Tinleyjem, poznatijim pod nazivom Adamski s kojim je snimio veliki klupski hit s početka devedesetih "Killer".
Seal iza sebe ima 6 studijskih albuma, te isto toliko albuma pod "razno" (akustičnih, live, best of). U privatnom životu poznat je po braku s manekenkom Heidi Klum.
U nedjelju slušamo Sealov prvi live album snimljen u pariškoj Olympiji 2004. i objavljen godinu dana kasnije pod nazivom "Seal - Live in Paris".

Tracklist:
1. Crazy
2. Get It Together
3. Killer
4. Just Like You Said
5. Dreaming in Metaphors
6. Prayer for the Dying
7. Love's Divine
8. My Vision
9. Waiting for You
10. Kiss from a Rose
11. Heavenly... (Good Feeling)
12. Don't Cry
13. Bring It On
14. Future Love Paradise

Ugodno slušanje,
NC

Iz Dallas recordsa stiglo je sljedeće priopćenje: «Riječki Dallas Music Shop iz Splitske 2a pokrenuo je akciju koja od četvrtka, 26. veljače sljedećih 14 dana nudi poseban popust od 10% na sva ri rock izdanja uopće dostupna u prodaji. Svaki kupac pritom će na poklon dobiti i live album «Palach uživo» grupe Grad.

Pozivamo i vas da nam se pridružite 26. veljače u 12 sati i vidite tko će što kupiti na Dallasovoj akciji. Cijelu proteklu godinu Rijeku je tresla glazbena groznica čiji vrhunac je dohvaćen objavom i promocijom veličanstvenog trostrukog box seta «Riječki novi val». Kao nigdje drugdje, ujedinile su se stare i nove struje i ubrizgale svježu krv sceni koja je bez premca najkvalitetnija i najkonkretnija i izvan domaćih okvira. I kojoj je prefiks «rock» utkan u temelj. Samo u proteklih godinu dana ponovo su se skupili bendovi koji nisu svirali godinama, oni aktivni objavili su albume, nova imena su potpisala diskografske ugovore, nekoliko njih je pred potpisom, klubovi su se ponovo pokrenuli i puni su, svira se, stvara... Rijeka je rock grad, htjeli to priznati ili ne......

Od "Riječkog novog vala" naovamo objavljeni su "Soundtrack" (Vava), "Živa pička" (Let3), "Izlog" (Morso), "Live in Tvornica" (Belfast Food), "Tibet" (Mandrili), "Live uz Rijeku" (Fit), "Još ima krvi" (Grč), "Prošlost i budućnost" (Mrtvi kanal), "Ogledala" (Ogledala), "TV Um" (Manofon), a nešto prije njih i Strašni Riječani, Father i Quasarr Za ovu sezonu se pripremaju novi Grad i En Face, prvi album Diskurza, reizdanja Parafa i antologijskih riječkih ploča. Novi izvođači poput Disco'n'action i Klaus etablirali su se kao koncertne atrakcije i samo su na korak do debija.»

Večeras nam u Zaljevskom zvuku gostuje Kralj, frontmen Termita. Jedan od povoda njegova gostovanja jest i obljetnica izdavanja antologije riječkog novog vala, koje se obilježava u četvrtak u Ri Dallasu. Kako sam nazočio već nekim feštama tamo mogu vam zagarantirat da je zabava zagarantirana, garant!
Dakle s Kraljom ćemo malo proćakulat, puštat Termite, ali i poprićati o nekim njegovim solo projektima s grupom TeLmiti.
Osim toga pozivom na 212 – 043 možete osvojiti CD Termita «LP ploča Vjeran Pas» koju će vjerojatno Kralj potpisati, jasno ako bude od volje.



Od danas ćemo svaki utorak od 21 da 22 sata u emisiji Prženje etera dijelit po jednu kartu za koncert Nightwisha, što će se održati 2. travnja u košarkaškom centru Dražen Petrović u Zagrebu.
Žitelji riječke regije karte mogu nabaviti ekskluzivno preko Svid radija, stoga sutra od 21 - 22 budite usredotočeni na emisiju i zovnite 212 – 043 i osvojite kartu.




Lamb of God – Wrath

Lamb of God su najavili kako je njihov novi album rađen s namjerom da vas njegovo slušanje natjera na skakanje i razbijanje stvari. To smo okarakterizirali kao ts, ts, ts, zločesto.
No Lamb of God su u potpunosti uspjeli u svojoj namjeri.
Naime, Wrath ili gnjev je upravo to gnjevan album. Sve prži i razara, doslovno, Sve pjesme su rasturačine, osim melodičnog uvodnog instrumentala s sjajnim pretapanjem iz akustičknog dijela u HM terce na električnim đitrama.
Stoga, nema smisla pretjerano raditi pjesmu po pjesmu jer je svaka rađena približno slično, dakle super brzi thrash riff i pjevanje, a onda malo groove metal bridge i refren.
Jedan od najuspjelijih je singl Set to fail čiji početak neodoljivo podsjeća na zvukove mitraljeza. Doslovno ubojito.
Također posebno vgrijedi izdvojiti petu stvar Fake Messiah, koja ima zvuk doboša što neodoljivo podsjeća na zvuk Larsova doboša s albuma St. Anger. No kako sam ja ljubitelj “Stangera”, tako mi je Fake Messiah super stvar.
Važno je ne zaboraviti izvrsne vokale koji su kao kombinacija između Maxa Cavelere i Philipa Anselma.
Inače jedine pjesme koje se pomalo razlikuju od ostatka ovog ultra nabrijanog albuma su šesta Grace, koja počinje Maidenovskim laganim introm u tercama, da bi onda krenula u pržionu, pa onda na jednom mjestu uleti solo s tercama i posljednja Reclamation koja ima blueserski intro na akustari, da bi onda ponovno krenula u krš i lom.
Uglavnom, jedan album ispunjen energijom i gnjevom.
Svaka čast.



Šta se kuha kutak: Duff McKagan će sa svojim bendom Loaded 7. travnja izdati album Sick.
A novi singl se može streamati preko Playboyevih stranica gdje Duff piše kao ekonomski kolumnista.
A ovog ljeta neće izaći album, već knjiga o Rick Rubinu. On je nedavno producirao novi album Metallice Death Magnetic, no prije toga radio je i sa Danzigom, The Cultom, RHCP-ima, Beasty Boysima itd.....
A kao što smo već javljali, no nije na odmet podsjetiti, Anthrax će u lipnju izdati novi album pod imenom "Whorship Music" na kojem će debitirati njihov novi pjevač Dan Nelson.



S mnogo njege i ljubavi prema vašem muzičkom ukusu pozdravljaju vas MT, MG i MZ.

Od sutra, svaki utorak od 21 da 22 sata u emisiji Prženje etera djelit ćemo po jednu kartu za koncert Nightwisha, što će se održati 2. travnja u košarkaškom centru Dražen Petrović u Zagrebu.
Žitelji riječke regije karte mogu nabaviti ekskluzivno preko Svid radija, stoga sutra od 21 - 22 budite usredotočeni na emisiju i zovnite 212 – 043 i osvojite kartu.

Sutra (subota) u "Voajerima" Elvis Stanić!



Znači, od 11h družimo se na Svidu (98,4 FM) - dođite!

Lena

U subotu, 21. veljače 2009. od 10:00 do 14:00 sati na riječkom Korzu na štandu kod Radio Rijeke potpisivati peticija za ukidanje emisije Nove TV «Trenutak Istine». Peticija će se potpitivati u sklopu kampanje «Ugasi loš program i upali svoj stav!» koju je pokrenulo Hrvatsko psihološko društvo u povodom Tjedna psihlologije.
Hrvatsko psihološko društvo objašnjava akciju na sljedeći način:

«Smatrate li da je Vaša majka izvor sveg zla u Vašem zivotu?
Jeste li kad održavali seksualni odnos s dva muškarca istovremeno?
Smatrate li da je Vaš suprug loš u krevetu?
Jeste li kad oralno zadovoljili gosta kafića u kojem radite?
Mislite li da zbog abortusa više ne možete imati djece?
Smatrate li se dobrom majkom?

Ovakva i druga pitanja postavljaju se svaki tjedan gostima emisije Trenutak istine, uz „obećanje financijske nagrade“ ako budu iskreni. Nakon što se ti ljudi izlože, osramote, ponize – „mudro“ im se postavi pitanje s „Mislite li...“ nakon kojeg im se kaže „Prema poligrafu Vaš odgovor je lažan, gubite sav do sad osvojen iznos“.
Odlaze kući poniženi, izloženi, osramoćeni, bez „nagrade“...

Osim što je koncept emisije nemoralan i izrabljivački sam po sebi, uz to nema nikakve financijske nagrade (osim rijetko, no nikad preko 25000 kuna), a termin emisije je oko 22 sata što je još uvijek čini dostupnom mladima, ako ne i djeci.
Govoriti o pouzdanosti poligrafa kao mjere iskrenosti gotovo da je i smiješno jer je opće poznato da on mjeri fiziološku pobuđenost organizma, a ne istinu ili laž, kao i da zbog svoje nepouzdanosti ne vrijedi na sudu.»
Stoga Hrvatsko psihološko društvo poziva sve građane da tokom Tjedna psihologije bojkotiraju sve reality showove, ponižavajuće „kvizove“, kao i vijesti crne kronike!

Iznenadit ćete se pozitivnom učinku na svoje mentalno zdravlje!

Ugasi loš program i upali svoj stav!

Valjda ne postoji bar malo ozbiljniji ljubitelj glazbe koji nije čuo za glazbeni legendu, Van Morrisona.
Pravim imenom George Ivan Morrison, rođeni irac, započeo je glazbenu karijeru u skupini "Them", no ubrzo je započeo samostalnu glazbenu karijeru.
Van Morrison poznat je kao multi-instrumentalist (svira gitaru, harmoniku, saksofon, klavijature, bubnjeve, ukulele i još poneki žičani instrument). Njegova glazba mješavina je mnogih različitih i naizgled nespojivih utjecaja - keltske glazbe, gospela, jazza, popa, rocka, bluesa i folka. Glazbena kritika smatra ga jednim od najutjecajnijih osoba na razvoj moderne glazbe.
Svakako najznačajniji album ovog Irca jest "Astral weeks" iz 1968. godine. Album je rankiran na broju 19 najboljih albuma svih vremena po odabiru američkog časopisa "Rolling stone" (prema navedenoj listi, najbolji album jest "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" od The Beatlesa).
Na poleđini LP izdanja albuma stoji Van Morrisonova pjesma:

"I close my eyes and sleep for love comes flowing streams of consciousness
Soft like snow, to and fro,
Let us go there together, darlin', way from the river to here and now
And carry it with a smile, bumper to bumper
Stepping lightly, just like a ballerina."

7. i 8. studenoga 2008. godine, Van Morrison održao je live nastupe u Hollywood Bowlu na kojima je ponovno otpjevao sve skladbe s albuma "Astral weeks" pri čemu je ujedno snimio i album "Astral weeks live at Hollywood Bowl" koji možete u nedjelju, 22. veljače 2009. preslušati na 98,4 mHz ili putem streama na mreži. Početak je, kao i uvijek, u 21h.

Tracklist:
1. Astral Weeks/I Believe I've Transcended
2. Beside You
3. Slim Slow Slider/I Start Breaking Down
4. Sweet Thing
5. Way Young Lovers Do
6. Cyprus Avenue/You Came Walking Down
7. Ballerina
8. Madame George
9. Listen To The Lion/The Lion Speaks
10. Common One


Ugodno slušanje,
NC

Večeras u Zaljevskom zvuku imamo mnoštvo najava. doći će nam Željko Pendić koji će najaviti 2. Festival dokumentarnog rock filma u Rijeci.
A najvjerojatnije će nam u goste doći članovi Mrtvog Kanala i Disco n Actiona koji imaju svirke ovaj vikend u gradu. Prvi promoviraju album u stereu, a drugi zabavljaju maškare i ostale zainteresirane na Carneval Partyu. Pa ćemo malo proćakulat i puštat njihovu muziku.
Osim toga u suradnju s Glazbenim centrom dijelimo bonove u protuvrijednosti od 100 kuna, za koje možete za besplatno nabaviti žice, remene, kablove, trzalice, palice i slične potrepštine za svirku, a sve što trebate napraviti jest nazvati telefonski broj 212 – 043 od 20 do 21 sat.
A imamo i za podjeliti jednu majicu grupe Grad, također na 212-043

Disco n' Action



Nakon toga od 21 sat....Prženje etera!
Stoner legenda Wino Weinrich (St. Vitus, The Obesessed) ima novi solo album. Zove se Punctuated Equlibrium.
Album otvara blues stonerica Release me. Malo reminiscencija na Hendrixa i Nebulu sa prepličućim solažama.
Nakon toga slijedi pjesma po kojoj je prozvan album. I zvuči kao Black Sabbath na speedu. A to može zvučati samo super dobro. Svakako jedna od boljih na albumu.
Onda imamo zanimljivo ime stvari The Woman in Orange pants. Radi se o instrumentalu koji nam donosi malo izlomljeni riff. Mnogo disonance, i škriputavih solaža, ali sve na klasično “Wino stoner” nabasiranoj đitri.
Nakon toga Smiling Road, još jedna blues stonerica. Prava pjesma za zadimljene birceve, kojih će zbog novog zakona biti sve manje. Pa eto kada osjetite nostalgiju posegnite za ovom pjesmom.
Nakon bluesa sa pjesmom Eyes of the Flesh krećemo u doom vode u kojima je Wino plivao u svojoj prošlosti s bendom St. Vitus.
Iduća stvar je još jedan instrumental. Zove se Wild Blue Yonder započinje sa psihodeličnim gitarama snimljenim unazad, tako da vidite sve moguće boje spektra, a i one koje ga prelaze. Onako stvar za širenje vidika preko horizonta. Ujedno i najduža na albumeru, nekih šest i pol minuta jel'. Mislim treba vremena za uporabu svih mogućih psihodeličnih, guitar hero i hard rock trikova u jednoj pjesmi. Bas vozi, Wino solira, a gitarskih efekata kao u priči. Lijepa stvar za leć na krevet i slušat i odlepršat, ah da.
S pjesmom Secret Realm Devotion još dublje istražujemo astralne dimenzije, što hoće reći novi psihodelični komad je u vašim ušima. Wah probija nadistorziranu nabasiranu đitru, fluidno i moćno u isto vrijeme, baš udžbenički uzvišeno. Još jedna od boljih stvari na albumu.
Onda imamo kratki atmosferični instrumental Water Crane, nakon čega slijedi pjesma pompoznog naziva Gods, Frauds, Neo-Cons and Damagogues. Samo ime na ukazuje da je to onako jedna politički angažirana stvarčica. Tekst ili semplovi govora političara su provučeni kroz razne efekte čime poprimaju demonski ili robotski zvuk. Tako, nakon astrala malo povratka u stvarni svijet, a sam riff koji prati semplove je cementno stvarnosvjetski i pomalo vuće na arapsku muziku. Sve u duhu vremena, koje je kaotično.
Eksperimentalni komad kojeg se i Sonic Youth ne bi posramili.
Posljednja pjesma je još jedan Doom komad, Silver Linin.
Uglavno prava poslastica za sve ljubitelje stonera, dooma i psihodeličnog hard rocka. Za one koji nisu baš ljubitelji navedenih žanrova album bi mogao teško pasti, ali ako ga zavrte dva tri puta, mogli bi naučiti uživat u njemu i po prvi put u životu astralno se projecirat.

(u nedostatku you tube filmića s recenziranog albuma, poslušajte pjesmu njegova bivšeg benda The Obsessed, preko podloge arhaičnog SF filma)
The Obsessed - Touch of Everything



A bit će i Šta se kuha kutak!_!
Kao što smo već najavljivali, grupa konspirativnog imena Heaven and Hell (zapravo Black Sabbath, ali ne žele povrjediti Ozzyeve osjećaje jer je na mikrofonu Dio) ove godine izdaje novi albumero jel'. A prošli tjedan su objavili datum izlaska, ime albuma i popis stvari.
Dakle, album će se zvati The Devil You Know, izlazi 28. travnja, a neka od imena pjesama su "Bible Black", "Rock & Roll Angel", "Breaking Into Heaven", "Atom & Evil" i "Eating the Cannibals".
Novi album kuha i gore spomenuti Ozzy. No on ga je tek počeo snimati. Fanovi se nadaju da će konačno izbaciti nešto slušljivo, jer zadnji takav uradak je izašao još tamo negdje početkom devedesetih, odnosno album No More Tears.
Inače to će Ozzyu biti jubilarni deseti album.
A novi album uskoro izdaju Mastodon, a dok se to ne dogodi na netu na njihovoj stranici možete pogledati video “The Making of Crack the Skye: the Beginning of Crack the Skye: Episode I”.

Black Sabbath - Heaven and Hell

Večerašnji koncert na Svidu održat će britanska rock legenda, Eric Clapton. Clapton, koji je jedina osoba koja je triput upisana u R'n'R hall of fame (kao član YardBirdsa, The Cream i solo), još poznatiji po svojem gitarističkom umijeću po kojem je rangiran na 53. mjesto najboljih izvođača svih vremena, neosporno je važan po svojem doprinosu razvoja rock glazbene kulture u pravcima rock-bluesa i psychodelic-rocka ali i povezivanju reggea i rocka.
Večeras od 21h slušamo live album Erica Claptona pod nazivom "Just one night" snimljenog u Budokan Theatre u Tokiju, u prosincu 1979.

Tracklist:
1. Tulsa Time
2. Early in the Morning
3. Lay Down Sally
4. Wonderful Tonight
5. If I Don't Be There by Morning
6. Worried Life Blues
7. All Our Past Times
8. After Midnight
9. Double Trouble
10. Setting Me Up
11. Blues Power
12. Rambling on My Mind
13. Cocaine
14. Further on up the Road

Ugodno slušanje.
NC

(u zadnji čas)

U glavnoj ulozi: Dean Škaljac (grupa "Grad")!



11h, Svid radio (98,4 FM).

Lena

Večeras nam u Zaljevskom zvuku gostuje doom gothic metal skupina Ashes you Leave. Oni su jedan od rijetkih sastava iz rijeke koji se uspio isfurat izvan granica države i uskoru izdaju peti album Songs Of The Lost za grčku diskografsku kuću Sleeze Rider records.
Pa ćemo malo popričati i puštati njihove stvari.



A u Prženju etera novi album.
Napalm Death – Time waits for no slave

Moja priča s Napalm Deathom započinje u sedmom razredu osnovne. Tada smo uživljeno slušali i istraživali speed i thrash metal. Bili smo poput Conana, na našoj "Quest for Metal"!
Glavni cilj te potrage je bio otkriti najbolji bend. Što brži to bolji, jasno. Stoga, zaključili smo da bi najbrži bend trebao biti ujedno i najbolji.
Onda se pronio glas o najbržem bendu na svijetu.
Što je to, pitali smo se?
Tada je netko od nas otkrio, bend se zove Napalm Death.
Ime je obećavalo. Bjesomučno smo tragali za nekim albumom, činilo se da smo konačno došli do kraja i ostvarenja naše potrage, ali tada nije bilo torenta ili soulseeka, pa album Napalm Deatha nismo nabavili nekih godinu dana, a i do toga smo došli uz gadne muke (čitaj nekoliko presnimavanja gdje se zna izgubiti kvaliteta snimke, to je kao da vas napadne horda Orka dok tražite Mač bogova ili nešto slično).
I onda je stigla kaseta Napalm Deatha....i onda sam umro od smijeha.
Naime, ta njihova brzina je bila tolika da mi je sva njihova muzika djelovala prešaljivo, na granici s parodijom. Često sam ih koristio kao muziku za uspavljivanje.
Dakle iz ovoga se da pretpostaviti da nisam baš fan benda, čiji je frontmen bio Lee Dorian, glavni i odgovorni za jedan od meni dražih sastava Cathedral. No njihov izričaj je dosta udaljen od Grind Corea Napalma.
Ipak, s vremenom sam uvidio drugu vrijednost Napalma, njihove politički angažirane tekstove (koje baš i ne razumijem dok slušam njihove albume, ali tako se o njima priča i tako oni o sebi pričaju u intervjuima), a njihovu furioznu muziku sam interpretirao po legendarnoj tvrdnji Johnny Rottena da zvuci gnjeva ne mogu biti previše uhu ugodni.
Iako obožavam bučnu muziku prosječnom uhu neugodnu, pretjerana brzina Napalma je bila na granici parodije i u tome je bio moj problem s njima.
No, ajmo sad o novom albumu. I dalje imamo grind pjevanje, malo dubokog vriska pa malo visokog vrištanja, ali pjesme nisu toliki turbo na kvadrat speed, već više spadaju pod kategoriju, pa recimo death metala.
Da već se na uvodnoj Strongarm vidi da su ostaci grinda najviše u vokalu, dok je svirka death thrash, a i samo trajanje pjesama, u prosjeku po četiri minute govori kako nije riječ o klasičnom grindu.
Možda je to i razlog što je album pokupio izvrsne kritike, nevjerojatnih 9,5 od 10 na Blabbermouthu.
Nakon uvodne nastavlja se na sličan način s pjesmom Diktat i brzo brzom Work to rule.
Tek se na šestoj pjesmi Life and limb malo usporava tempo. Ta pjesma bi se mogla okarakterizirati kao križanac Jesus Lizarda i Sepulture. Nakon nje je još jedna uvjetno rečeno sporija pjesma Downbeat clique, a onda se opet vračamo na prženje s pjesmom Fallacy Dominion.
Onda imamo mali eksperiment s pjesmom Pasive tense s instrumentalnim djelom koji traje gotovo minutu, da bi se onda vratilo u ipak malo usporeniju Napalm klasiku. Definitivno jedna od boljih stvari na albumeru, jel'. Još jedna pjesma koja lijepo legne je Procrastiation of the empty vessel, koja se od drugih ističe po atmosferičnim đitrama. Svidjelo mi se mnogo mnogo!
Onda se sa pjesmom Feeling Redundant opet vraćamo brzini i to na najbolji mogući način, palac up up and away (kad već parafraziram Supermana ne mogu a ne spomenuti vic koji sam pročitao u nekoj novini dok sam sjedio u čekaonici zubne ambulante. Vic nosi naslov logično, a glasi ovako: "Gdje Superman kupuje hranu?
Pa u supermarketu."
Eto tako dakle da.
A pjesma No sided argument je još brža od prethodne i od Supermana i svega toga zajedno, a posljednja De-evolution Ad Nauseum je tu negdje, oko Batmana.
Zaključak, eto s vremenom i ja zavoljeh Napalme i dajem solidnu četvorku. Album je za ppzdti (to znači vrlo dobro – potpuno pošteno zdravorazumsko djelo teške industrije). A što se tiče Quest for Metal, sve mi se više čini da ona nije nešto konkretno, već kao nekakav regulativni princip koji me vodi sve boljoj, inovativnijoj, žešćoj i bučnijoj mjuzi.



Nažalost umrla je još jedna Rock and Roll legenda. Frontmen sastava The Cramps Lux Interior (što bi značilo unutarnji sjaj ili svjetlost) ili pravim imenom Erick Lee Purkhiser umro je 4. veljače.
Šokirala me je ta spoznaja, jer mi se činio mnogo mlađim nego što je uistinu bio. Naime tek tada sam saznao da je rođen daleke 1947. godine. No bit će da ga je njegova suludost i psiho bili mjuza i suludi imidž koji kombinira ironijskim osvrt na SAD rock n' gliter ikonografiju, trash horore i sado mazohizam pomlađivala.
The Crampse je osnovao 1972. godine sa svojom ženom Poison Ivy (pravim imenom Kristy Wallace) koja je bila gitaristica benda.
Iz matičnog Ohia sele se u New York gdje sviraju po kultnim klubovima CBGB i Max Cansas City.
Zbog već navedenog imidža (rock n' glitter, trash horori) i punk rockabilly svirke, koju su oni prozvali psychobilly, postaju miljenici tamošnje publike.
Prvi album Songs The Lord Taught Us izdaju 1980. godine. Ukupno su izdali petnaest albuma. Najprodavaniji im je bio album indikativnog naziva Bad Music For Bad People, koji je bio neka vrsta greatest hitsa njihovih prijašnjih uradaka, a najveći hit im je bila pjesma Bikini Girls With Machine Guns s albuma još indikativnijeg naziva Stay Sick.
The Crapms su bili jedan od najluđih bendova i osoba koja napiše riječi I've been a drag racer on LSD (za potrebe spota LSD je preimenovan u Tenessee) i Bikin Girls With Machine Gun svakako zaslužuje poštovanje i ......ajmo ih poslušat.



S mnogo ljubavi i njege prema vašem muzičkom ukusu pozdravljaju vas MT, MG i MZ

Animal Collective
Merriweather Post Pavilion
Domino, 2009.



Cosmo Kramer je jednom htio preurediti cijeli stan da mu bude u razinama.

"Yeah, I'm getting rid of all my furniture. All of it. And I'm going to build these different levels, with steps, and it'll all be carpeted with a lot of pillows. You know, like ancient Egypt!", obećao je slavnom susjedu. On mu je dao mjesec dana. Naravno da od toga nije bilo ništa.

Ono što nije uspjelo Krameru, čini se da skoro cijelu karijeru uspijeva četvorici prijatelja iz Baltimorea. Avey Tare, pravim imenom David Portner, Panda Bear, a na osobnoj mu piše Noah Lennox, Deakin, za inkasatora Josh Dibb i The Geologist, krsnom slavom Brian Weitz imaju toliko zvukovnih razina, lejera, levela, nazovite ih kako hoćete, da bi im svaki ljubitelj psihodelije, a kamoli televizijska legenda karakteristične frizure, pozavidjeo. Osim toga, i energija koju pritom isijavaju, što je na ovom novom, osmom albumu doseglo apex, pinnacle, acme ili jednostavno po rvacki – vrh, jednaka je eksplozivnoj, nekontroliranoj, potpuno impulzivnoj Kramerovoj životnoj energiji.

I tu pisac napusti Cosma.

Kolektiv četvorice glazbenika sa vrlo propusnom membranom i ekstremnom fleksibilnošću u doživljaju pojma "grupa" kroz najraznoraznije kadrovske kombinacije već cijelu dekadu izdaje vrlo zanimljive albume i solo iskorake, no ovogodišnji prvi pravi bitan album im je svakako najprijemčljiviji, najslušniji, najviše radijski i defitivno najbolji od svih. Od glavobolne op-art naslovnice japanskog psihologa Akiyoshia Kitaoka do svakog finog namaza buke ili opskurnog sempla zalupiranog u sonični tepih, "Merriweather Post Pavilion", nazvan po marylandskoj koncertnoj dvorani u kojoj su kao mladci išli na koncerte gledati Greatful Dead i ine, je disko pop trance indie folk y'name it yrself euforični moderni čušpajz koji je ujedinio nepcad kritičarsku.

Nakon što je Noah Lennox pred dvije godine snimio odličan "Person Pitch" (k'pddng txt je negdje u arhivi, prodaskajte leto dan unazad) i nakon što je Josh Dibb odlučio uzeti akademsku godinu na Animal Collective koledžu, glavno oružje odabira za ostalu trojicu postao je sempler. Tako se na ovom albumu sve vrti i okreće, secirano ponavlja i repetitivno teče. Kad su sporiji evociraju i šezdesete i jednog neizbježnog L.A. neurotika i Spiritualized iz druge polovice '90-tih, a kad ubace u brzinu onda su ekstatično sretni i izravni kao nikad do sad.

Za primjer sporoće na bonkasu poslušajte "No More Runnin'", za srednje vrijednosti obratite se kuhajućim biserima "My Girls" i "Also Frightened", a za primjere adrenalinskih fontana poslušajte novomilenijski metaforički update stare pjesme Lovin' Spoonfula "Summer in the City" – nemilosrdnu ljubavnu pjesmu "Summertime Clothes", vježbu iz neparnih ritmova "Lion in a Coma" ili pak najbolju pjesmu za bit sretan koju sam čuo još od "Born Slippy", zatvaranje albuma "Sport Brother", jedinu zvučnu natuknicu u Klaićevom rječniku pod pojmom "euforija", nježni ali strastveni seks između Petera Gabriela i Jeff Millsa.

Fak, sad sam to i zamislio. Probajte, zabavno je.

Moj jednostrani prijatelj Stephen Trousse iz britanskog časopisa Uncut u recenziji "Merriweathera" rekao je kako cijeli album liči na onaj trenutak iz Ratova Zvijezda kad legendarni brod Han Sola, Millenium Falcon, skoči u hyperspace i sve zvijezde polude. Super je kad netko ubode poredbom iz Ratova Zvijezda i već sam kupio bocu Južnjačke da počastim strica Troussea, ako se ikad sretnemo negdje na srednjem Jadranu.

Ovdje nema slabe stvari i čak i po njihovim dosadašnjim diskografskim standardima "Merriweather" je vrtoglava ploča koja zasjenjuje mnoge bendove koji se oprobavaju ili legitimno bave crossoverima u današnjem glazbenom podsvijetu. Ono što ovaj album čini modernim i uzbudljivim je prije svega činjenica da ne škrtari na osjećajima, dapaće, sipaju iz svake pjesme, često na samom rubu pretjerivanja, pa uz "Merriweather" možete plesati, smijati se, biti tužni, refleksivni, igrati se sa trbušnim leptirićima, cijeli biti jedan veliki leptirić, whatever, najčešće sve odjednom.

Malo je naivno u veljači govoriti da bi "Merriweather Post Pavilion" komotno mogao biti album 2009., no vjerujte, kad ga usvojite u svoj svojoj punini, biti će vam teško zamisliti koji bi se glazbeni uradak mogao približiti samouvjerenosti, jedinstvenosti izričaja, ludosti forme, umjetničkoj viziji i energiji ovog Animal Collective izdanja. Ne samo da su nadmašili sebe i uspjeli ostati i više nego vjerni svojoj potpisnoj zvukovnoj zavrzlami, već su snimili ploču na kojoj njihova ljubav prema eksperimentiranju postiže pravi znalački balans. Uz sve to, uspjeli su i narasti. A svaki bend mora rasti.

I tu pisac preuzme odgovornost za sve napisano.

Uz ovakve hvale, i bolje mu je.

Uživajte u svim razinama.

Merriweather Post Pavilion, album: In The Flowers, My Girls, Also Frightened, Summertime Clothes, Daily Routine, Bluish, Guys Eyes, Taste, Lion In A Coma, No More Runnin', Brother Sport

Merriweather Post Pavilion, zgrada: Imenovana po Marjorie Merriweather Post Close Hutton Davies May, nasljednici Postum Cereal Company, američkog carstva doručakstih pahuljica, MP Paviljon je 162 000 metara kvadratnih otvorenog koncertnog prostora u Columbiji, Maryland. Paviljon je poznat po odličnoj akustici, a dizajnirao ga je nagrađivani američki arhitekt Frank Gehry. Otvoren je 1967. a trenutno prima oko 16 000 ljudi.

BeatNocha, četvrtak, 12.02.09., 18.00:

Carl Craig & Moritz von Oswald
Recomposed Vol. 3: Music by Maurice Ravel & Modest Mussorgsky
Deutsche Gramaphon, 2008.

Detroitska legenda i berlinska legenda ušli su u podrume Njemačkog Gramofona, otpuhali mucice prašine sa Von Karajananovih master traka na kojima Berliner Philarmoniker sviraju Ravela i Musorgskog, uključili su spravice i zamiksali elegantni tehno albumčić na kojem se u isto vrijeme ne dogodi ništa i sve. Pa ko voli.

Hvala na čitanju,
ek.

...dolazi Ivan Lucić ilitiga Splićo,
glavni urednik portala korzo.net !



O svemu aktualnom i manje aktualnom vezano uz njega samoga
i svijet u kojem živi (!), sutra (u subotu) od 11h na Svidu (98,4 FM)!

Lena

Danas je u Ri info centru prestavljen program ovogodišnjeg Carnival partyja, devetog po redu skraćenog imena cp9. Najveća novost koju ovaj događaj donosi za razliku od predhodnih je proširenje na dva dana trajanja od kojih je prvi dan rezerviran za rock koncerte a drugi za već dobro poznatu elektronsku zabavu. Uvažavajući rock tradiciju grada na riječini organizatori su s partnerima Gradom Rijeka, Turističkom zajednicom i Tuborgom okupili cijeli niz eminentih imena domaće scene pa će tako u petak 20. veljače na gatu Karoline riječke nastupiti Lollobrigida, Ramirez, Svadbas i domaće party snage Disco'n'action.
Drugi dan tj. subota 21. ugošćuje jednog od najjačih umjetnika elektronskog glazbenog pravca, francuza Vitalica. Smatraju ga jednim od najtalentiranijih producenata današnjice, uz bok sunarodnjacima Daft Punk za koje je i radio remixeve 2005. godine.
Podršku će mu dati, osim naravno riječke publike, i dva mlada inozemna dj-a u usponu, Riton kojeg su nedavno proglasili „čovjekom novog vremena“ u Velikoj Britaniji inače kućnim majstorom londonskih, pariških i berlinskih klubova.. Njegov set će se sastojati od hausa disca i electra za razliku od nu rave-electro-techna kojeg će nam prezentirati Les Petit Pilous, standardni suradnik bandova Justice i BoysNoise.
Nisu zanemarene ni domaće boje koje u ovoj utakmici brane riječki dj. Mark Ash i pulski Gipsy band Skandal. Obje večeri po završetku programa na gatu zabava seli u brojne riječke klubove.
Kao i prijašnjih godina događaj pokrivaju mnogi evropski mediji i sigurno doprinose promidžbi 5. godišnjeg doba, kako ističu iz turističke zajednice te dodaju kako daju bezrezervnu podršku ovom promišljanju karnevala na drugačiji način.
Sve informacije o događaju možete naći na www.carnivalparty.com
Na novinarski upit gradonačelniku hoće li plesat do zore rekao je: „nastojat ću“.
Prema tome ako ga vidite da zabušava imate puno pravo podsjetiti ga na datu izjavu.

Dražen Zima

Vitalic

Od 20 do 22 sata na 98,4 MHz

Večeras nam u zaljevskom zvuku gostuju Diskuruz s kojim ćemo porpričati o njihovom debi albumu što će ga izdati Dallas.
Zatim ugostit ćemo i Pink Wolf koji su u pregovorima sa čak pet američkih diskografskih kuća, pa ćemo malo o tome drvit, a predstavit će i novu pjesmu.
Možda nam u goste dođu i članice benda Larva koje ovu subotu sviraju kao predgrupa Oružjem protiv otmičara.
A u suradnji s Glazbenim centrom poklanjamo vam bonove u protuvrijednosti od 50 kuna. Za njih u trgovini instrumentima Glazbeni Centar (kod KUNS-a ili na cesti prema Lujzi) možete za džabe nabaviti trzalice, žice, kablove i palice, a sve što trebate učiniti jest od 20 do 21 nazvati 212 - 043 (to je SVID radio) i vlasnik ste bona.
Larva



Večeras u Prženju etera....................
Novi album Saxona «Into the Labyrinth» se jako naslanja na zvuk osamdesetih. Mnogo klavijatura, bubnjevi na reverbu, što je pogotovo očito u drugoj pjesmi Live to rock sa stereotipnim riječima, "Mogo sam bit učitelj, mog' sam da bidnem doktor, al ja živim za rock".
Ipak album počinje malo pompoznije, čak na granici power metala epskom Battalions of Steel, no grozan ejtis zvuk kljova tu epiku pretvara u izvedbu pijanog slijepog guslara, umjesto u nekakav muzički pandan Gospodara prstenova.
Onda opet imamo ulazak u fantasy vode s demonskom tematikom, brzim duplim kasama reskim rifovima, pravi old school heavy ili NWOBM!
I tako nastavljamo na idućoj Valley of the Kings, to je mjesto gdje su pokapali egipatske faraone nakon što su vanzemaljci otišli nazad na Sirijus i pripremali Nikolu Teslu za misiju na zemlji, pa nisu više Egipćanima radili piramide. Druga teorija koja isključuje vanzemaljski entitet kaže da se samim Egipćanima nije dalo više graditi piramide jer su skužili da su faraoni drkadžije.
Vjerujem da će ta stvar biti pravi hit na metalskom tulumu, ja znam da bi je ja puštao, ali da sam deset godina mlađi.
Da, čini mi se kao da je album namjerno rađen za mlađu populaciju odgojenu na filmovima Gospodar prstenova, Narnijske kronike i Role playing dungeons and dragons igricama.
Eh da sam ja to imao za vrijeme moje srednje škole umjesto Tuđmanove lente na TV-u i spektakloo...opaki treš filmova Antuna Vrdoljaka i Jakova Sedlara.
(Ajde bila je serija Narnija i crtić LOTR, ali nije učinio toliki kulturološki utjecaj kao Jacksonova ekranizacija Tolkienova remek djela).
Onda opet imamo povratak u hard and heavy vode, onako kulerska hardrockerica srednjeg tempa imena Slow lane blues. Takva struktura je primjetna i u idućoj pjesmi Crime of Passion s onim vibrianjem žica koja zvuče kao konjski rzaji. Znate ono Ozzy, ZZ top i to, aaa pa znate, kako ne.
Pa imamo kratki instrumentalni intermezzo na kojeg se lijepi ljiga polulaganica Voice. Primjerak loše ostavštine metala osamdesetih. Definitivno najgora stvar na albumeru jel'.
Protect yourselfe, je onako komad Groove metala, pristojna stvar kao križanac između Pantere i Metallice iz Load faze i spada među bolje strane albuma.
Hellcat je brzi bugi metal riffić. Dobra hedonistička pjesma za pražnjenje frižidera i pritom ne mislim na hranu, jelda.
Come Rock of Ages me opet previše asocira na hair metal bendove osamdesetih, pa palac dolje.
I za kraj ugodno inenađenje, lijepa akustična pjesma na slide gitari Coming Home. Pustinja, indijanci, meksikanci Tequila, Selma Hayek, Vampiri hehehe, a ne tamo neki Sedlari, lente i Vrdoljaci.
Eto ovako, album ima dobrih i groznih strana. Ja ću biti milostiv i udjelit mu minus tri jer je album hedonistički nastrojen, a vi sad to interpretirajte kako želite i po omiljenoj vrsti zabave, tako eto to.
Inače Saxnon 21. veljače svira u Zg-u u klubu Boogaloo, a karte po cijeni od 200 kuna možete u Rijeci kupiti u CD trgovini Aquarius.

Saxon - Hellcat



Šta se kuha kutak: Dakle Nashville Pussy su objavili popis pjesama i ime novog albuma koji će izaći za desetak dana. Dakle album se zove From Hell To Texas, a neka od imena stvari su Drunk Driving Man i Dead Men Can't Get Drunk. Eto zašto se ljudi boje smrti, jer se više nikada ne mogu napiti ko' mine!
Novi album je završio i Marilyn Manson. Album će se zvati 'The High End of Low”, a bas će svirati njegov stari drug Twiggy Ramirez. Ovaj mjesec će snimiti i spot za pjesmu “I want to Kill you Like they do in the Movies”. Momentalno je na turneji sa Slayerima i to im je drugi put da zajedno prže.



Dakle večeras od 20 do 22 sati na 98,4 MHz ili preko neta, s mnogo ljubavi njege prema vašem muzičkom ukusu pozdravljaju vas MT, MG i MZ.

Lindstrom
Where You Go I Go Too
Smalltown Supersound, 2008.



Ne, ne, ne, ne... nije Robert Merlak izdao novi album. HA! Sliči, jelda? Malo da. Enivej, znam ja čemu se Hans Peter Lindstrom (piše se sa crticom kroz "o" al mi se laptop inati pa, ono...) na naslovnici svog prvog pravog LP-ja smije. Znam al ne smijem reć. Možda jedan dan saznate.

Dobro, ajde ovako, ajmo reć da se ne smije tome što vam ne smijem reć, nego činjenici kako je uspio snimit album od sat vremena sa samo tri stvari a da bude disko. Šta je to onda, vičete, čujem ja, prog disko? Molim vas, dajte malo respekta, kakav friking prog disko, šta je to? Uostalom, pa i da postoji prog disko, šta sad, šta, kad bi bio ovako dobar ja bi si prvi kupio skafander na Lindstroma.

A to bi bio norveški skafander. Jer Hans Peter je iz Zemlje Ponoćnog Sunca. I radi glazbu već desetak godina. Ko prati mjuzu za "y'know, the thumbs and the kicking..." možda ga se sjeća po dvanaest inča plesa iz 2005. zvanih "I Feel Space". Ja baš i ne. Najčešće radi sa frendom koji se zove Thomas Hermansen, al se ne javlja na telefon ako ga ne zovete dj Prins Thomas. Šminker.

Iako mu diskografija broji mnoge dvanaestice, ekstended plejeve i nebrojene remikseve za cijelu hrpu Franz Ferdinanda, Bryan Ferryja, LCD Soundsystema i Tosci, ovaj tako povodljivo nazvan album "Di ćeš ti ću i ja" prvi mu je autorsko-dugački. I šta je to? Prestanite vikat prog disko jer će bit svega!

"Kud sve Norvežanke tud i mali Hans Peter" je plesna odiseja. Oke, s velikim slovom - Odiseja! Plesna jer je, jer ima disko ritam i svakakve drugačije plesne šuškalice, a Odiseja zato jer se radi o kvazikonceptualnom, sekvenciranom epskom komadu glazbe koji traje i traje i kao da putuje i kao da se čudi ovom silnom nebu što pred mene se ište kad ti bišto binagi i zvizdana.

Album krene lagano, pa se bilda, bilda, bilda, kroz najrazličitije Tangerine Dream i Jean Michel Jarre kukice, pa dođe ritam, pa ajmo, pa glavna tema, opet malo Jarre, pa druga melodija, malo Jean Marc Cerrone, pa štekče, štekče, ko Kraftwerk, a ko drugi, pa padne, pa bude malo ambijentalno pametan pa se opet digne pa opet pegla, pegla, pegla i onda umre. I to je samo prva stvar. I traje trideset minuta. Jebeno. Kad sam radio emisiju zvao me neki frajer i rekao je da sjedi ispred zgrade u autu i ne može izać jer je hipnotiziran.

Druga stvar je tako tako, burito burito, al nije bed jer traje samo deset minuta, al zato evo ga Lindstrom nije lijen, stiže sa trećom, najboljom malom noćnom nautičkom sonatom u francuskom stilu od kad Daft Punk na album znaju uvalit neku nježnu, kao npr. "Make Love" ili "Emotion" na "Human After All" ili "Something About Us" na "Discovery". Ona se zove "The Long Way Home" i ako ovo nije hint na Odiseja, onda se ja zovem Enraha. Prvo se jedno veliko ništa kuha, kuha, kuha, dobrih besramnih i vrlo strpljivih pet do šest minuta a onda veliki razlog dosadašnjem kuhanju – ulet u temu, a ulete i bubnjovi i bas kojeg kao da svira neki tamnoputi porno glumac iz Lyona a na kalendaru je 1973. i sve je nekako lijepo. Baš lijepo.

Super je to, da, pogotovo jer Hans Peter ne ode u masturbacijske modove nego dozira i aranžira ko velik. Eklektičan možda ne, ali zato električan jako. Uzmite si u obzir, no, ajde, šta sad, uzmite, no, da je danas i pogotovo u ovakvoj glazbi teško raditi stvari od po pol sata a da niti u jednom trenutku producent ne sklizne, izgubi kompas, momentum ili ode u dooosaaaduuuu i isto tako, uzmite u obzir, dajte, no, tako jednostavne i transparentne, jelte, očite i vrlo prepoznatljive utjecaje s kojima se Lindstrom igra, i dobijete činjenicu da je ovo najčudnija disko ploča prošle godine.

Pametnom dosta.

Long Way Home (Prins Thomas Edit): nije spot i skračena je al eto.

BeatNocha, 98,4 FM, 05.02.09., 18.00: Novi Animal Collective, album "Merriweather Post Pavilion" (Domino, 2009.) nije samo ubojstvo samo takvo nego je i najbolji album 2009.!

Bez obzira što smo tek na početku, ne bi se čudio da tako ostane do samoga kraja! Čujemo se.

Goddag,
ek.

Dakle večeras u 19:30 u emisiji Zion noiZ slušaju se Roots in session i dijeli se besplatni upad za Zion noiZ zabavu u Filteru što će se održati 7. veljače, a svirat će upravo Roots in session.
Osim toga obilježit će se 64. rođendan Boba Marleya.



Večeras u 19:30 na 98,4 MHz.

Urednik i voditelj Tomislav Dekanić