Marketing
BeatNocha
Animal Collective
Merriweather Post Pavilion
Domino, 2009.
Cosmo Kramer je jednom htio preurediti cijeli stan da mu bude u razinama.
"Yeah, I'm getting rid of all my furniture. All of it. And I'm going to build these different levels, with steps, and it'll all be carpeted with a lot of pillows. You know, like ancient Egypt!", obećao je slavnom susjedu. On mu je dao mjesec dana. Naravno da od toga nije bilo ništa.
Ono što nije uspjelo Krameru, čini se da skoro cijelu karijeru uspijeva četvorici prijatelja iz Baltimorea. Avey Tare, pravim imenom David Portner, Panda Bear, a na osobnoj mu piše Noah Lennox, Deakin, za inkasatora Josh Dibb i The Geologist, krsnom slavom Brian Weitz imaju toliko zvukovnih razina, lejera, levela, nazovite ih kako hoćete, da bi im svaki ljubitelj psihodelije, a kamoli televizijska legenda karakteristične frizure, pozavidjeo. Osim toga, i energija koju pritom isijavaju, što je na ovom novom, osmom albumu doseglo apex, pinnacle, acme ili jednostavno po rvacki – vrh, jednaka je eksplozivnoj, nekontroliranoj, potpuno impulzivnoj Kramerovoj životnoj energiji.
I tu pisac napusti Cosma.
Kolektiv četvorice glazbenika sa vrlo propusnom membranom i ekstremnom fleksibilnošću u doživljaju pojma "grupa" kroz najraznoraznije kadrovske kombinacije već cijelu dekadu izdaje vrlo zanimljive albume i solo iskorake, no ovogodišnji prvi pravi bitan album im je svakako najprijemčljiviji, najslušniji, najviše radijski i defitivno najbolji od svih. Od glavobolne op-art naslovnice japanskog psihologa Akiyoshia Kitaoka do svakog finog namaza buke ili opskurnog sempla zalupiranog u sonični tepih, "Merriweather Post Pavilion", nazvan po marylandskoj koncertnoj dvorani u kojoj su kao mladci išli na koncerte gledati Greatful Dead i ine, je disko pop trance indie folk y'name it yrself euforični moderni čušpajz koji je ujedinio nepcad kritičarsku.
Nakon što je Noah Lennox pred dvije godine snimio odličan "Person Pitch" (k'pddng txt je negdje u arhivi, prodaskajte leto dan unazad) i nakon što je Josh Dibb odlučio uzeti akademsku godinu na Animal Collective koledžu, glavno oružje odabira za ostalu trojicu postao je sempler. Tako se na ovom albumu sve vrti i okreće, secirano ponavlja i repetitivno teče. Kad su sporiji evociraju i šezdesete i jednog neizbježnog L.A. neurotika i Spiritualized iz druge polovice '90-tih, a kad ubace u brzinu onda su ekstatično sretni i izravni kao nikad do sad.
Za primjer sporoće na bonkasu poslušajte "No More Runnin'", za srednje vrijednosti obratite se kuhajućim biserima "My Girls" i "Also Frightened", a za primjere adrenalinskih fontana poslušajte novomilenijski metaforički update stare pjesme Lovin' Spoonfula "Summer in the City" – nemilosrdnu ljubavnu pjesmu "Summertime Clothes", vježbu iz neparnih ritmova "Lion in a Coma" ili pak najbolju pjesmu za bit sretan koju sam čuo još od "Born Slippy", zatvaranje albuma "Sport Brother", jedinu zvučnu natuknicu u Klaićevom rječniku pod pojmom "euforija", nježni ali strastveni seks između Petera Gabriela i Jeff Millsa.
Fak, sad sam to i zamislio. Probajte, zabavno je.
Moj jednostrani prijatelj Stephen Trousse iz britanskog časopisa Uncut u recenziji "Merriweathera" rekao je kako cijeli album liči na onaj trenutak iz Ratova Zvijezda kad legendarni brod Han Sola, Millenium Falcon, skoči u hyperspace i sve zvijezde polude. Super je kad netko ubode poredbom iz Ratova Zvijezda i već sam kupio bocu Južnjačke da počastim strica Troussea, ako se ikad sretnemo negdje na srednjem Jadranu.
Ovdje nema slabe stvari i čak i po njihovim dosadašnjim diskografskim standardima "Merriweather" je vrtoglava ploča koja zasjenjuje mnoge bendove koji se oprobavaju ili legitimno bave crossoverima u današnjem glazbenom podsvijetu. Ono što ovaj album čini modernim i uzbudljivim je prije svega činjenica da ne škrtari na osjećajima, dapaće, sipaju iz svake pjesme, često na samom rubu pretjerivanja, pa uz "Merriweather" možete plesati, smijati se, biti tužni, refleksivni, igrati se sa trbušnim leptirićima, cijeli biti jedan veliki leptirić, whatever, najčešće sve odjednom.
Malo je naivno u veljači govoriti da bi "Merriweather Post Pavilion" komotno mogao biti album 2009., no vjerujte, kad ga usvojite u svoj svojoj punini, biti će vam teško zamisliti koji bi se glazbeni uradak mogao približiti samouvjerenosti, jedinstvenosti izričaja, ludosti forme, umjetničkoj viziji i energiji ovog Animal Collective izdanja. Ne samo da su nadmašili sebe i uspjeli ostati i više nego vjerni svojoj potpisnoj zvukovnoj zavrzlami, već su snimili ploču na kojoj njihova ljubav prema eksperimentiranju postiže pravi znalački balans. Uz sve to, uspjeli su i narasti. A svaki bend mora rasti.
I tu pisac preuzme odgovornost za sve napisano.
Uz ovakve hvale, i bolje mu je.
Uživajte u svim razinama.
Merriweather Post Pavilion, album: In The Flowers, My Girls, Also Frightened, Summertime Clothes, Daily Routine, Bluish, Guys Eyes, Taste, Lion In A Coma, No More Runnin', Brother Sport
Merriweather Post Pavilion, zgrada: Imenovana po Marjorie Merriweather Post Close Hutton Davies May, nasljednici Postum Cereal Company, američkog carstva doručakstih pahuljica, MP Paviljon je 162 000 metara kvadratnih otvorenog koncertnog prostora u Columbiji, Maryland. Paviljon je poznat po odličnoj akustici, a dizajnirao ga je nagrađivani američki arhitekt Frank Gehry. Otvoren je 1967. a trenutno prima oko 16 000 ljudi.
BeatNocha, četvrtak, 12.02.09., 18.00:
Carl Craig & Moritz von Oswald
Recomposed Vol. 3: Music by Maurice Ravel & Modest Mussorgsky
Deutsche Gramaphon, 2008.
Detroitska legenda i berlinska legenda ušli su u podrume Njemačkog Gramofona, otpuhali mucice prašine sa Von Karajananovih master traka na kojima Berliner Philarmoniker sviraju Ravela i Musorgskog, uključili su spravice i zamiksali elegantni tehno albumčić na kojem se u isto vrijeme ne dogodi ništa i sve. Pa ko voli.
Hvala na čitanju,
ek.
Post je objavljen 09.02.2009. u 15:14 sati.