Svemirske Pjesme
01.09.2019., nedjelja
M a j c i
 Tražila je stavove, u pogledu svom I prepoznavala negdje, sjenu u sebi Vidjela je zlomisli koje trče za njom Ukrašavala ih oprostom nikad ne bi! Umnost, razlozi, pronalaze svoj put Kroz sure pukotine osjećaja njenih Koje ne grde, već primaju pod skut Drhtavih očiju brižnih i zacakljenih! Ženu koja stalno obraniti pokušava Da sa svih teret nepodopština svuče Život se njezinoj obitelji ne urušava Probleme, uporno, drugima odvuče! Bježati od sjene nekog smisla nema Borba protiv zloga, žrtvu mora dati Besmrtna je, i za nju, vječita poema Ljudskost uvijek sreća u životu prati! Svemir Putnik |
05.08.2019., ponedjeljak
J e d a n d a n u K n i n u
 Idući ulicom sreo me znani Izbjeglica stari Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo Ne misliš li sinko da mi danas, srce krvari Je li mi sav bol, jadi, na licu nešto vidljivo? Malo, začuđeno sam se i na mah zaustavio Pogledao ga trenutak, i u očima teret vidio Ovakav mu život; i meni se nekad pojavio Nikojem neprijatelju ne bih tada pozavidio! Reci, što ti je na srcu, i onda, lakše će ti biti Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi Neizvjestan život; može mu se, i gore zbiti On u pravilu sve poteškoće i naišle podnosi! Znam da je tako, odgovori s grčom, starina Ali, tko da još nakon svega shvati, ovo sada Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina Duh euforije ovim neznanim ljudima vlada! Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam Treba da slavim, posve što se danas događa No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam Ljude, moraš razumjeti; sve ovo me pogađa! Bio si u mome selu gdje sam tad nekoć živio Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio Pa je možda život svoj kao ja sretan proživio Posve je sigurno da se i njemu isti usud zbio! Kad god se svih tih tužnih godina sjetim toga Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim Nekako čežnjivo gledam u nebo molim Boga Da se ja kao i on, jednom, svojoj kući vratim! Svemir Putnik |
22.07.2019., ponedjeljak
D o m o v i n a
 Da odem daleko da ne mislim niti na što, i ne radim Tada se, onda sjetim gdje ja zapravo živim, boravim Ta sudbinu s drugima doživljavam i zajedno gradim! Zar bih mogao otići u daleki svijet, sve one napustiti Koje volim, pomažem, poštujem s kojima surađujem Utječući na odnose, život bude, skladan, to zapustiti Isto kao da se od sebe samog zbog ničeg ograđujem! Obitavam sa ljudima koji goleme probleme, poimaju Nimalo se ne štede kako bi im bilo makar bolje malo Jedni druge potiču u radu, vrijednima se oni doimaju Što bi, od moje duše, nade, snova u tuđini još ostalo! I napokon, ipak, od takovih potreba trebam odustati Svaki rodoljub mora da svoju zemlju uvijek zagovara Nikada ni trenutka ne smije u svom naumu posustati Svoje korijenje još dublje sadi um ga na to nagovara! |
27.06.2019., četvrtak
B l a g o s t
 Blagost Nikad nisam dopustio da ljutnja bijes nad mnome zavlada Kaže mi čovjek s kojim sam poduže i naširoko razgovarao Tko to u životu često uspije taj svaku prepreku lako svlada Osobito ako je kad zatreba svoje misli, stavove zagovarao! Tvrdiš tako? Što je kad nečija riječ nekog duboko podbode Većinom ljudi se slatko nasmiju; taj od njih dobije priznanje Ne! Misao tvoga neprijatelja, više njega nego tebe probode Kad mu umjesto ružnog čina blago i krotko daješ na znanje! Ne srdi se kad te neugodnosti u bilo kojem trenutku snalaze Trpiš još i više! Moraš da svakojake udarce i zloće podnosiš Blagost omekšava srdžbu a lijepe riječi put do srca pronalaze Kao miran čovjek sam sebi utjehu i drugima koristi donosiš! I na koncu, svaka bahatost i grubost za rezultat neuspjeh ima Čim spoznamo svoje propuste, lako ćemo od drugih podnijeti Najljepše je davati nekomu nego kad čovjek od drugih prima Blagost je prekrasan ukras koji će većini nadu i sreću donijeti! Svemir Putnik |
16.06.2019., nedjelja
P o s l j e d n j a S u z a
 Suza u oku umiruće, voljene biser stvara Te sa svojim umom s naporom razgovara Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage To je zbog moga rastanka od osobe drage! Dragi suprug tvoje, umiranje će osjetiti Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti No ljubav vaša je besmrtna; neće do kraja vremena izumrijeti! Sjećati će se onih dana kad ste, uvijek zajedno bili Svoju ljubav niste Niti, tren, pred ikime sakrili Za tugu osobito za plač kod drugih ste znali Ako se čin i zbio ponekad presretni zaplakali! Sjećati će se onih noći kad ste strast u sebi osjetili U vaše vrijeme života divne krajeve svijeta posjetili Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili! Sjećati će se onih jutara kad ste rano ustajali Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali Išli mjestom držeći se za ruke i veselo smijali Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali! Sjećati se onog lijepog što ste u sebi zadržali Teškoće, sve zamke životne nezamislive izdržali Gdje god li kojim putevima, preprekama prošli Zbog te ljudske, zle sudbine na cilj niste došli! Tvoja Suza, neće usahnuti niti može umrijeti Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti Neće nestati! U vječnosti će pjesnikovoj ostati Umjesto kapi tuge njegovim ćeš pjesmama postati! … Ana Elizabeta! Posljednji put si me pogledala Nježno stisnula ruku… Volim te Dušo - tiho si dodala Zatim si se smirila Ukočeno u sivi strop zagledala Sklopivši ti oči…na tvoje lice suza za suzom, meni je padala! Svemir Putnik |
09.06.2019., nedjelja
Š u m s k i U g o đ a j
 Između neba na stablu čuje se lišća šum Ispod njega podalje niska se trava zeleni Do drugog drveta izrastao je maleni hum Na kojem pasu neki nestašni divlji jeleni! Uz obalu nagnutu nad svodom vrba stara Gore na grani ptica veselo guguće, pjeva S drugim pjevicama o nečemu razgovara Medo zuri u hrast, nezainteresiran zijeva! Visoko iznad grana oblak namršten gleda Počinje se durit neprestano na ljepote ove Njegov izraz vodeni i glava posve blijeda Kao da snažni brzi vjetar sad ovamo zove! Sunce iza njega iznenada veselo se javlja Neda da se ova prekrasna slika tako kvari Pušta čarobne zrake nepogodu zaustavlja Čineći čovjeka sretnim i zbog malih stvari! Svemir Putnik |
08.05.2019., srijeda
A n i n i S a v j e t i
 Odakle da počnem tu, pjesmu da pišem Kad me danima muza tako uporno zove Možda ću napokon s lakoćom da dišem Prihvatim li njezine nepoznate izazove! Odakle, da počnem da pišem, o ljubavi Koja mi sve na tom svijetu obećava dati Do raja me odnese, od tuge, jada izbavi Odjene, u odjeću koju ću, srećom zvati! Odakle, jadan da počinjem pisati o nadi Kada su mi sve odnedavno potonule lađe Tko će se to usuditi da ih iz dubine vadi Nije li nečije propadanje za većinu slađe? Odakle, da počnem da pišem o snovima Koji mi nude sve što želim imati na javi Moći ću kažu, uvijek, pohrliti k novima Ako mi se u životu katkad ta želja pojavi! Kad odjednom mi um poruku drage šalje Bez izuzetka sve to moraš uvijek voljeti S punim optimizmom trebaš krenuti dalje Najjači je onaj koji može svemu odoljeti! Svemir Putnik |
14.03.2019., četvrtak
A a n a E l i z a b e t a
 Tko si Ti!? Ana Specifična! I što to znači? Težinu Svemira! Uronjenu …u Želje? U nade i snove! I još više! Hm? Osjećaje! Išta još? Bezgraničnu Ljubav! Nije malo… Ha! Ha! Ha! Ozbiljno mislim! Sada se ja šalim! Ne vjeruješ mi? Nisam to rekla! I ja znam voljeti! Možda… Od ljubavi se živi! Ti to filozofiraš! Ja sam Filozof! Znala sam… I još više? Može li …!? Ja sam Svemir! Znači, onda smo Jedno! Posljedni Pozdrav, Ančice Moja... Svemir Putnik |
30.12.2018., nedjelja
M a d e m o i s e l l e C h a n t e l l e
 Madmazel Šatal¸ pojavljuješ se obično, niotkuda No, znaj! Ja sam te ovih dana, i u snovima vidio Prekrasni otmjeni tvoj nježni lik nalazio se svuda I, odmah se mnogima, pa i meni, pjesniku svidio! Viđena si, kako graciozno ideš, ka obalama Sene Nasmiješena, ljupka, prekrasna, gracioznog hoda Pogledi na tebe, žamor svih uzrasta i poneke žene Širili su, razne glasine o tebi do nebeskog svoda! Kažu, bila si tamo na Bijaricu i bezbrižno plivala Zanosnog osmjeha, smiješeći se naokolo svima Rijeka pohvala, zavisti, u tvom pravcu se izlivala Zahvalno si uzvraćala, poljupce, meni ali i njima! Mnogi su te sretali za posjete dvorcima na Loari Pričajući o tebi poznato, stvarajući legende nove O tome govore slikari, pjesnici i njihovi memoari Slikajući prkosniji izraz, opijevajući tvoje snove! Ovjekovječili te premila na Jelisejskim Poljanama Kako se šetaš proplancima zabrinuta i zamišljena Mnogi su pomislili da si tužna, a šalila se s nama No, ti si zaista bila prejadna, nesretna i usamljena! Slušali su te u dvorcu Skarlet kako umilno pjevaš Zanosno držanje ležernost, ples, poznato je svima I danas uživaju dok strasno očima, uokolo sijevaš Čarobne note tvoje ulaguju se, ljudskim snovima! Više sam te puta na obroncima gore Dordonje sreo U ulozi vele Boginje koja je vladala ovim krajem… Pohitao sam Šatal u zagrljaj, uputio poljubac vreo Čineći posve mirne krajolike tvojim i mojim rajem! Svemir Putnik |
19.12.2018., srijeda
N e m o g u ć e
 Što je nemoguće čovjek obično poželi da učini Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi Tada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi! Čovjek često u životu bude što uglavnom nije Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije Ljutita aždaja, koja je još nekada bubica bila! Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli! Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije Katkad bezočno lagati druge u interesu svome Gledati te i jasno dati do znanja da ti se smije I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome! Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće… Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti! Svemir Putnik |
29.09.2018., subota
T e M a l e S t v a r i
 Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim Isprepletene svakog dana sitnicama, drugim nekim Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim Zažaliti,što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim! Na neke smo već i navikli, smatramo ih prirodnim Ali. postoje i one male stvari koje ne primjećujemo Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim Osobito uživaju li ih drugi, odmah to zamjećujemo! Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri! Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo Dobrotu i zloću, onda nam je njih, shvatiti preteško Drugim nesretnicima, u životu sve više nalikujemo! I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati! Svemir Putnik |
26.05.2018., subota
N e T a l a s a t i
 Ne talasaj čula sam izvanredan izraz reče prijateljica Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica Da, i meni se mogu ti izreći u prvi mah silno dopala! Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše Skakuću u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali! Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo Dokle god ima materijalne koristi ni u snu ne talasaj Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj! Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi buru imaš Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana! Posvećeno mojoj Prijateljici Violette… Baško Polje 16. 09. 2011. |
26.04.2018., četvrtak
J a
 Mislio sam ja danima potražiti određenu snagu I um da mogu veoma olako, cijeli svijet istražiti Onda sam samokritikom saslušao svijest dragu Trebaju mi sve poteškoće koje će me osnažiti! Zatim sam jadnik htio mudrost ovog i inih dana Da ne mogu nikako, nikada, i nigdje pogriješiti I dođe mi misao nekoga, običnoga, jutra rana Do uma se dolazi, kad probleme moraš riješiti! Zahtijevao, vapio sam, lakomo, imanje, novce Odjednom mi pade na um da ih moram graditi Ako baš hoćeš imati sve što želiš novce i ovce Moraš ih sam umom i radom, pošteno zaraditi! Jednog dana poželio sam hrabrost baš golemu I, počeh na široko i dugačko o tome razglabati Razmišljajući kako treba učiniti, usprkos svemu Sve nezaobilazno poteškoće moraš ih svladati! Kao svakojaki oholi gotovan usluge sam tražio Eh poslije sasvim bezuspješna traganja dugoga Um mi je posvema lako moje probleme istražio Priliku moraš zgrabiti, no ne na račun drugoga! Molio sam tužan napokon ljubav okolo od svih Malaksao već od silnog htijenja da će mi doći… Napokon sam nakon svega, spoznao sebe i njih Do ljubavi se, dolazi, kad si ljudima od pomoći! Svemir Putnik |
18.10.2017., srijeda
J e s e n j a S l i č i c a
 Tumarao je kroz park izgubljen sav zanesen Ugleda iznenađen ispred sebe uvenuli list žut Vjetrić zapiri skupio se, dolazi polagano jesen Okrenuo se opazio da je zameten njegov put! Zadrhtao je, podignuvši glavu što se to zbiva Ne bi trebalo biti tako hladno još je jesen rana Sirotan neki, proklinje sudbinu da je ona kriva No spasit će ga jedna otkinuta natrula grana! Primijetio pokraj sebe, dvoje zaljubljenih stoje Prepiru se oko nečega ali se ipak strasno grle Stežu jedno drugo ljubomorni rastanka se boje Uvjeravaju žučljivo da nešto brže ka sreći hrle! Opazio, svoju voljenu zaplakanu malo podalje Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade Stani ljubavi! Sudbina te naša meni sada šalje Budimo jedno!Vrijeme nepovratno sreću krade! Svemir Putnik |
06.08.2017., nedjelja
J e d a n d a n u ...
 Idući ulicom sreo me jedan Izbjeglica stari Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo Ne misliš li sinko da mi danas srce krvari Je li mi sav bol, jad, na licu nešto vidljivo? Malo, začuđeno sam se, na mah zaustavio Pogledao ga trenutak i u očima teret vidio Ovakav mu život kao da se, meni pojavio Nikojem neprijatelju ne bih tada pozavidio! Reci, što ti je na srcu, onda, lakše će ti biti Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi Neizvjestan život, može mu se, i gore zbiti On u pravilu sve poteškoće naišle podnosi! Znam da je tako, odgovori s grčom, starina Ali, tko da još nakon svega shvati ovo sada Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina Duh euforije ovim,neznanim ljudima vlada! Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam Treba da slavim posve što se danas događa No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam Ljude, moraš razumjeti, sve ovo me pogađa! Bio si u mome selu gdje sam tada nekoć živio Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio Pa je možda život svoj kao mi sretan proživio Posve je sigurno da se, i njemu isti usud zbio! Kad god se, svih tih tužnih godina sjetim toga Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim Nekako čežnjivo, gledam u nebo, molim Boga Da se ja, kao i on, jednom svojoj kući vratim! Svemir Putnik |
16.04.2017., nedjelja
P r o š l o s t
 Vrijeme svime i svakom nezaustavljivo leti Pa nas lažna nada ponekad poželi da smiri Kroz otvoren prozor usplahirene duše sleti Srce tadazavara, zaplašeno, silno uznemiri! Prošlost svaka znamo nikada vratiti se neće Ali se zato svejedno ne želimo olako predati Očekujući s određenim pravom djelić sreće Ako već ne zadugo za trenutak u njoj ostati! Sjetimo se onoga što je nekada u životu bilo Osobito trenutaka dokle smo uživali u sreći Zaboravimo sve lošije što nam se dogodilo… U srcu nikad ne pokušavajmo ožiljke poreći! Pođimo u neki naš,noviji, bolji, budući san Ja kao i drugi ljudi koji svoju prošlost tražim Čekaju da će im se povratiti neki prošli dan Potičem i sebe da na vrijeme izlaz potražim! Svemir Putnik |
03.03.2017., petak
Z b o g o m L j u b a v i
 Zbogom ljubavi nezaboravna moja Idemo dalje! Ovdje ostati više neću Pratiti će me kroz život, slika tvoja Smijemo potražiti neku dugu sreću? Tvrdim, mogu ja podnijeti ove boli Sve suze koje sam za tobom prolio Osobito, kada se toliko mnogo voli Kao što sam ja tebe veoma zavolio! Spreman sam vječno podnositi tugu Kada znam koliko si ti voljela mene Teško ću smoći opet zavoljeti drugu Hoće li me tako poljubiti usne njene? I jedno i drugo, nismo ni imali sreće Hoće li se, nametnuti kao naše sjene Ljubav nam izgubljena vratiti se neće Osim sjećanja na drage uspomene! |
14.01.2017., subota
N a j l j e p š e
 Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena Odgovorili su mi bez promišljanja dugogato je dan, današnji Bez obzira kakvo je stanje s čovjekom koja su tada vremena Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji! Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno svakog čovjeka razoruža! Koja je to zabava za nas sve kad treba da u nečemu uživamo Ima li nečeg boljeg od rada? Svaki čovjek mora da nešto radi Kad već činimo proizvode za druge najbolje da se nauživamo Stvari s kojima su sretni koji ih imaju život i civilizaciju gradi! Kažu, najveća je tajna smrt! No, najveća tajna život mora biti Koliko god li se mi pitali, što se događa kad nas više ne bude Najveća tajna je životni put! Ne znamo što će se s nama zbiti Tijekom života, u nama se silne promjene događaju i probude! Ako sam o važnim, temama života, filozofirao i o njima mislio Vratit ću se na početak! Uistinu, najljepša je ljubav za čovjeka Koliko god netko o ljubavi dobro govorio ili najlošije pomislio Ljubav je ostala ako je prava, najvažnije pitanje od pračovjeka! |
25.12.2016., nedjelja
T o l i k o T e V o l i m
 U Tvoje bi srce Cijeli Svemir stao! U njega bih draga Svu ljubav dodao! U Tvoje bih srce Još Ljubavi slao! Kao Egoista, Nikome ni zrnca Za Svijet ne bih dao! |
14.09.2016., srijeda
O D o b r u i Z l u
 Kad čovjek pođe naprijed on okolo pažljivo gleda Zapažanja ima, i donosi o svemu sudove nekakve Nešto mu je originalno, no ponešto kopija blijeda Spozna o lijepom tek kada vidi, ružnoće svakakve! Ružno se na prvi mah, ne pojavljuje kako se učini Radi ono u svoju korist i tek kada mu se zlom vrati Izgubljeno pliva bez daha kao utopljenik na pučini Moljaka, proklinje, spoznaje, puzeći k dobru svrati! U svakom dobru u sebi razlikujemo i dobro korisno Dobro u sebi, od drugog bića nikada ne zavisi tada Nema vanjsku svrhu, kao cilj interesa je beskorisno Ono ima vrijednosti da vrlinom, kao idealom vlada! Dobro je ljudska osobina koja biti čovjeka odgovara Teži, približiti pojedinačno, dobru najvišem, boljem Dužnosti svakoga čovjeka da se sa drugim dogovara Mjereći stupnjevito nada se od dobrog, ponajboljem! |
