Svemirske Pjesme
02.12.2011., petak
To je Čovjek
 Budi, od drugih različit, poboljšan, drukčiji Zar taj savjet, za cijeli svijet, pametan nije Bolje je, biti priznat nego loš imitator nečiji U jedinstvenosti se, čovjeka, sva tajna krije! Poštuj, iskustvo svoje, i, osobito neko tuđe Može ono lako pomoći u stvarima mnogim Ali, i, neka bude, obrambeno, životno oruđe Pa, pomogne nejakima, slabašnim, ubogim! Zrači, svaki tren, prema drugima, s ljubavlju Ne, da te se plaše, već, neka te zauvijek vole Ime ti izgovaraju s pažnjom u veselju, slavlju Da pred, drugima, ružiti, mrziti, ne dozvole! Komplimente, svim ljudima, naokolo dijeli Oni ti ni u jednome slučaju, ne koštaju ništa Dobrim svojoj okolini rado osmijeh podijeli I kada, započinješ od nule sa svojeg zgarišta! Glupiraj se, ponekad, kad za to vrijeme dođe Jer samo tako možeš očuvati i zdravlje svoje Veseli se, jer sreća je u trenu, koji brzo prođe Ljudi će radije, u većini, prihvatiti šale tvoje! Budi, savjestan, vrijeme naše nepovratno leti Iskoristi svoje poneke šanse što ti život pruža Dok zatrepćeš očima prilika tvoja brzo odleti Tuga nam, sav elan životni, za tren razoruža! Uživaj, u životu, stvarima, nevelikim, malim Jutru, u žaru sunca, danu, vjetru oblaku i kiši Kad si u prirodi, raduj se cvjetovima ocvalim Iskreno, pismo nekom, svom dragom napiši! Ne pokušavaj nikada pred drugim, savršen biti Nanijet ćeš ponekom, svojima, teškoće, boli Morat ćeš, svoje bilo kakve nedostatke sakriti Pred onim koji nas i s manama neizmjerno voli! Osmjehom razbijaj oblake sve svoje oko sebe Neka pozitivne vibracije misli na sve ljude siju Neka nikada nikog zbog nečega srce ne ozebe Kad i suze, ogriju čovječje, koje iz gorčine liju! Pazi, riječ, može biti mač ali, i, prelijepi cvijet Nauči slušati, savjete ponekog, za sebe ti uzmi Neka zbog tebe bude presretan cijeli tvoj svijet Ali se, ako želiš sreću, za sve, ljudsko zauzmi! |
01.12.2011., četvrtak
P u t n i k
 Putniče moj kuda si to baš danas naumio Tamo gdje me potreba, volja i noge nose Jesi li o tom prije dobrano razmisliti smio Putovi se mnogim našim uvjerenjem kose! Imaš ti pravo, zaista! Čovjek, pokatkada Nerazumno, pod različitim pritiscima ide Osobito kad ga nekoja strast i srce svlada Časni, pametni se, zbog svoga čina stide! Može i drugi da ga na nekakvo zlo natjera Na nagovor, prijetnjom i grubom ucjenom No, takav često umjesto zeca, vuka istjera Zasluženo strada podlac osvetom njenom! Pazi! Oprez! Svatko mora dobro da znade Ako čovjeka nevina lišiš njegove slobode Zna se tada što čeka onog tko volju krade Reče putnik, i svojim putem smireno ode! |
