Putniče moj kuda si to baš danas naumio
Tamo gdje me potreba, volja i noge nose
Jesi li o tom prije dobrano razmisliti smio
Putovi se mnogim našim uvjerenjem kose!
Imaš ti pravo, zaista! Čovjek, pokatkada
Nerazumno, pod različitim pritiscima ide
Osobito kad ga nekoja strast i srce svlada
Časni, pametni se, zbog svoga čina stide!
Može i drugi da ga na nekakvo zlo natjera
Na nagovor, prijetnjom i grubom ucjenom
No, takav često umjesto zeca, vuka istjera
Zasluženo strada podlac osvetom njenom!
Pazi! Oprez! Svatko mora dobro da znade
Ako čovjeka nevina lišiš njegove slobode
Zna se tada što čeka onog tko volju krade
Reče putnik, i svojim putem smireno ode!