Svemirske Pjesme
27.06.2019., četvrtak
B l a g o s t
 Blagost Nikad nisam dopustio da ljutnja bijes nad mnome zavlada Kaže mi čovjek s kojim sam poduže i naširoko razgovarao Tko to u životu često uspije taj svaku prepreku lako svlada Osobito ako je kad zatreba svoje misli, stavove zagovarao! Tvrdiš tako? Što je kad nečija riječ nekog duboko podbode Većinom ljudi se slatko nasmiju; taj od njih dobije priznanje Ne! Misao tvoga neprijatelja, više njega nego tebe probode Kad mu umjesto ružnog čina blago i krotko daješ na znanje! Ne srdi se kad te neugodnosti u bilo kojem trenutku snalaze Trpiš još i više! Moraš da svakojake udarce i zloće podnosiš Blagost omekšava srdžbu a lijepe riječi put do srca pronalaze Kao miran čovjek sam sebi utjehu i drugima koristi donosiš! I na koncu, svaka bahatost i grubost za rezultat neuspjeh ima Čim spoznamo svoje propuste, lako ćemo od drugih podnijeti Najljepše je davati nekomu nego kad čovjek od drugih prima Blagost je prekrasan ukras koji će većini nadu i sreću donijeti! Svemir Putnik |
16.06.2019., nedjelja
P o s l j e d n j a S u z a
 Suza u oku umiruće, voljene biser stvara Te sa svojim umom s naporom razgovara Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage To je zbog moga rastanka od osobe drage! Dragi suprug tvoje, umiranje će osjetiti Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti No ljubav vaša je besmrtna; neće do kraja vremena izumrijeti! Sjećati će se onih dana kad ste, uvijek zajedno bili Svoju ljubav niste Niti, tren, pred ikime sakrili Za tugu osobito za plač kod drugih ste znali Ako se čin i zbio ponekad presretni zaplakali! Sjećati će se onih noći kad ste strast u sebi osjetili U vaše vrijeme života divne krajeve svijeta posjetili Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili! Sjećati će se onih jutara kad ste rano ustajali Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali Išli mjestom držeći se za ruke i veselo smijali Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali! Sjećati se onog lijepog što ste u sebi zadržali Teškoće, sve zamke životne nezamislive izdržali Gdje god li kojim putevima, preprekama prošli Zbog te ljudske, zle sudbine na cilj niste došli! Tvoja Suza, neće usahnuti niti može umrijeti Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti Neće nestati! U vječnosti će pjesnikovoj ostati Umjesto kapi tuge njegovim ćeš pjesmama postati! … Ana Elizabeta! Posljednji put si me pogledala Nježno stisnula ruku… Volim te Dušo - tiho si dodala Zatim si se smirila Ukočeno u sivi strop zagledala Sklopivši ti oči…na tvoje lice suza za suzom, meni je padala! Svemir Putnik |
09.06.2019., nedjelja
Š u m s k i U g o đ a j
 Između neba na stablu čuje se lišća šum Ispod njega podalje niska se trava zeleni Do drugog drveta izrastao je maleni hum Na kojem pasu neki nestašni divlji jeleni! Uz obalu nagnutu nad svodom vrba stara Gore na grani ptica veselo guguće, pjeva S drugim pjevicama o nečemu razgovara Medo zuri u hrast, nezainteresiran zijeva! Visoko iznad grana oblak namršten gleda Počinje se durit neprestano na ljepote ove Njegov izraz vodeni i glava posve blijeda Kao da snažni brzi vjetar sad ovamo zove! Sunce iza njega iznenada veselo se javlja Neda da se ova prekrasna slika tako kvari Pušta čarobne zrake nepogodu zaustavlja Čineći čovjeka sretnim i zbog malih stvari! Svemir Putnik |
