J e s e n j a S l i č i c a
Tumarao je kroz park izgubljen sav zanesen Ugleda iznenađen ispred sebe uvenuli list žut Vjetrić zapiri skupio se, dolazi polagano jesen Okrenuo se opazio da je zameten njegov put! Zadrhtao je, podignuvši glavu što se to zbiva Ne bi trebalo biti tako hladno još je jesen rana Sirotan neki, proklinje sudbinu da je ona kriva No spasit će ga jedna otkinuta natrula grana! Primijetio pokraj sebe, dvoje zaljubljenih stoje Prepiru se oko nečega ali se ipak strasno grle Stežu jedno drugo ljubomorni rastanka se boje Uvjeravaju žučljivo da nešto brže ka sreći hrle! Opazio, svoju voljenu zaplakanu malo podalje Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade Stani ljubavi! Sudbina te naša meni sada šalje Budimo jedno!Vrijeme nepovratno sreću krade! Svemir Putnik |
< | listopad, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv