O d a N a l a z n i k u
Sreo sam čovjeka na ulici koji je zbunjeno išao Zaustavio ga znatiželjno, ljubazno tad zapitao Vidio sam nasmiješenog sada kad je baš otišao Zar vas je on ponešto tajanstvenoga priupitao? On izvadi iz džepa predmet neki, pa mi pokaže Ovo mi je dao! Nema, sretnijega bića od mene Ali to se ne bi zbilo da ljudskost u nama zakaže I, zauvijek nestao, djelić moje drage uspomene! Rekao mi je nalaznik, tvoje sam izgubljeno našao Bez njega bi, skoro svatko, okrnjenog života bio U kušnji, svoj sam mir u ispitu savjesti pronašao Možda nitko, pa ni ja, nisam taj zadatak zlorabio! Vjerujem u poštenje! Tuđe moramo uvijek vratiti Na neki način; to je jednostavno ljudska potreba Ne prisvojiš li nečije, dobrim će ti nekad uzvratiti No, spoznaj važno! Bez tog možeš a njemu treba! |
< | kolovoz, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv