Marketing
J e s e n j a S l i č i c a
Tumarao je kroz park izgubljen sav zanesen
Ugleda iznenađen ispred sebe uvenuli list žut
Vjetrić zapiri skupio se, dolazi polagano jesen
Okrenuo se opazio da je zameten njegov put!
Zadrhtao je, podignuvši glavu što se to zbiva
Ne bi trebalo biti tako hladno još je jesen rana
Sirotan neki, proklinje sudbinu da je ona kriva
No spasit će ga jedna otkinuta natrula grana!
Primijetio pokraj sebe, dvoje zaljubljenih stoje
Prepiru se oko nečega ali se ipak strasno grle
Stežu jedno drugo ljubomorni rastanka se boje
Uvjeravaju žučljivo da nešto brže ka sreći hrle!
Opazio, svoju voljenu zaplakanu malo podalje
Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade
Stani ljubavi! Sudbina te naša meni sada šalje
Budimo jedno!Vrijeme nepovratno sreću krade!
Svemir Putnik
Post je objavljen 18.10.2017. u 07:14 sati.