M a j c i
Tražila je stavove, u pogledu svom
I prepoznavala negdje, sjenu u sebi
Vidjela je zlomisli koje trče za njom
Ukrašavala ih oprostom nikad ne bi!
Umnost, razlozi, pronalaze svoj put
Kroz sure pukotine osjećaja njenih
Koje ne grde, već primaju pod skut
Drhtavih očiju brižnih i zacakljenih!
Ženu koja stalno obraniti pokušava
Da sa svih teret nepodopština svuče
Život se njezinoj obitelji ne urušava
Probleme, uporno, drugima odvuče!
Bježati od sjene nekog smisla nema
Borba protiv zloga, žrtvu mora dati
Besmrtna je, i za nju, vječita poema
Ljudskost uvijek sreća u životu prati!
Svemir Putnik
Post je objavljen 01.09.2019. u 08:46 sati.