Svemirske Pjesme
06.08.2017., nedjelja
J e d a n d a n u ...
 Idući ulicom sreo me jedan Izbjeglica stari Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo Ne misliš li sinko da mi danas srce krvari Je li mi sav bol, jad, na licu nešto vidljivo? Malo, začuđeno sam se, na mah zaustavio Pogledao ga trenutak i u očima teret vidio Ovakav mu život kao da se, meni pojavio Nikojem neprijatelju ne bih tada pozavidio! Reci, što ti je na srcu, onda, lakše će ti biti Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi Neizvjestan život, može mu se, i gore zbiti On u pravilu sve poteškoće naišle podnosi! Znam da je tako, odgovori s grčom, starina Ali, tko da još nakon svega shvati ovo sada Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina Duh euforije ovim,neznanim ljudima vlada! Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam Treba da slavim posve što se danas događa No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam Ljude, moraš razumjeti, sve ovo me pogađa! Bio si u mome selu gdje sam tada nekoć živio Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio Pa je možda život svoj kao mi sretan proživio Posve je sigurno da se, i njemu isti usud zbio! Kad god se, svih tih tužnih godina sjetim toga Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim Nekako čežnjivo, gledam u nebo, molim Boga Da se ja, kao i on, jednom svojoj kući vratim! Svemir Putnik |
