Svemirske Pjesme
22.07.2019., ponedjeljak
D o m o v i n a
 Da odem daleko da ne mislim niti na što, i ne radim Tada se, onda sjetim gdje ja zapravo živim, boravim Ta sudbinu s drugima doživljavam i zajedno gradim! Zar bih mogao otići u daleki svijet, sve one napustiti Koje volim, pomažem, poštujem s kojima surađujem Utječući na odnose, život bude, skladan, to zapustiti Isto kao da se od sebe samog zbog ničeg ograđujem! Obitavam sa ljudima koji goleme probleme, poimaju Nimalo se ne štede kako bi im bilo makar bolje malo Jedni druge potiču u radu, vrijednima se oni doimaju Što bi, od moje duše, nade, snova u tuđini još ostalo! I napokon, ipak, od takovih potreba trebam odustati Svaki rodoljub mora da svoju zemlju uvijek zagovara Nikada ni trenutka ne smije u svom naumu posustati Svoje korijenje još dublje sadi um ga na to nagovara! |
