Korak naprijed ...

30.06.2004., srijeda

Lijepa žena...

Jedan je djecacic upitao svoju majku: "Zasto places?" "Zato sto sam zena" - odgovorila je. "Ne razumijem" - rekao je djecak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i neces." Kasnije je upitao oca: "Zasto mi se cini da mama place bez ikakvog razloga?" "Sve zene placu bez ikakvog razloga" - bilo je jedino sto je tata znao reci. Djecacic je odrastao i postao muskarac, i jos uvijek se pitao zasto zene placu. Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Boze, zasto se zene tako lako rasplacu?" Bog odgovori: "Kad sam stvarao zenu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu tezinu ovoga svijeta, a opet dovoljno njezna da mogu pruzati utjehu. Dao sam joj unutrasnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stize od njezine djece. Dao sam joj cvrstinu koja joj omogucuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjecajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, cak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muza kroz njegove pogreske i nacinio je od njegovog rebra da bi stitila njegovo srce. Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muz nikada ne bi povrijedio svoju zenu,ali povremeno testira njezinu snagu i odlucnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao joj suzu da je isplace. To je samo njezino, na koristenje kad god joj zatreba. Vidis, ljepota zene nije u odjeci koju nosi, u njezinoj figuri, ili u nacinu na koji se ceslja. Ljepota zene mora se vidjeti u njezinim ocima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav." Vam se ikada dogodilo da ste dobili nešto upravo u onaj tren kad vam je to bilo potrebno i da ste toga bili svjesni? Čarobno ...

- 18:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Dobro jutro!

Eto me. Naspavana. Svježa... nisam još al ću uskoro pod tuš. Čim dođe red na mene. Jučer je bio opet jedan onih dana. Samo se nadam da ova slaba volja neće dugo trajati. Već me zamara. Ima jedan lik na forumu. Šalje mi pm. O depresiji i razlozima itd. Nisam mislila da ću na forumu uspostaviti s nekim kontakt s ozbiljnim rečenicama i problemima. Sve mi se na tom forumu čini "onak" - s lijevom za višak vremena. Al ostaje činjenica da je očito nekima taj forum doslovno život. Zanimljiv je taj život kompjuteraša. Iako primječujem da sam i ja sve više vremena za kompjuterom, a sve manje vani. Ne znam dal bi me onda uopće trebala brinut činjenica mog raspoloženja. Niš konkretno nit ne napravim protiv tog. Samo se prepustim. Tako je valjda lakše. Uvijek sam bila osoba koja je nalazila rješenja "linijom lakšeg otpora". Kasnije idem na kavu sa sestrom. Ona putuje večeras. Vjerojatno bi htjela da pričamo. Da joj analiziram svoju slabu volju. Pogriješila sam naime jučer poslavši joj sms sadržaja da sam kronično loše raspoložena. Meni se u biti uopće ne priča o tome. Također sam jedna onih koja će te stvari zadržati za sebe. I suze i tugu i misli i sve. Ili ću ih iznijeti hrpi nepoznatih ljudi koja svakodnevno zalazi na ovu stranicu i čita... al ovak mi je lakše Zapravo kad bolje pomislim ... nije da nisam niš napravila protiv loše volje. Otišla sam u šoping i kupila sam si portable cd/mp3 player. Neku jeftinu, plastik-fantastik verziju ali barem neću krepat od dosade u petak na putu doma. Već si skupljam mjuzu sa neta. Al mi ne ide. Damn! Skinula sam si neki iMesh jer mi Kazaa ide na živce al ide mi i ovo. Dvije normalne stvari ne mogu skinuti. Još malo pa ću odustati. Ne znam više jel problem u meni jer sam glupa i ne znam skinut dvije stvari (to mislim da nije ) ili je komp u klincu. Mislim, komp je ionako cijelo vrijeme u klincu. Još dobro da imam ovaj lap top tu. Svoj komp nit ne palim više. Nisam ga upalila već mjesec dana. U biti ga nit ne mogu upalit. Sve je crklo. Moram još samo izabrati dan da ga zabrišem u smeće. Ok, neću više o kompu. Već sam nervozna. To ne želim biti danas. Odoh pod tuš.

- 09:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.06.2004., utorak

Još jedan...

... onak, za laku noć I was so high I did not recognize The fire burning in her eyes The chaos that controlled my mind Whispered goodbye and she got on a plane Never to return again But always in my heart This love has taken its toll on me She said Goodbye too many times before And her heart is breaking in front of me I have no choice cause I won't say goodbye anymore I tried my best to feed her appetite Keep her coming every night So hard to keep her satisfied Kept playing love like it was just a game Pretending to feel the same Then turn around and leave again This love has taken its toll on me She said Goodbye too many times before And her heart is breaking in front of me I have no choice cause I won't say goodbye anymore I'll fix these broken things Repair your broken wings And make sure everything's alright My pressure on your hips Sinking my fingertips Into every inch of you Cause I know that's what you want me to do This love has taken its toll on me She said Goodbye too many times before And her heart is breaking in front of me I have no choice cause I won't say goodbye anymore This love has taken its toll on me She said Goodbye too many times before And my heart is breaking in front of me She said Goodbye too many times before ... ovaj ples sam već plesala i odplesala ... ... trebam još samo jedan "goodbye" ... ali ... ne znam kada ... usput ... neka ga donese vrijeme ... samo jedan ... ne mogu ga izsiliti ... doći će ... još malo ... nadam se.

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Da se baviš pecanjem...

- 18:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Run

I'll sing it one last time for you Then we really have to go You've been the only thing that's right In all I've done And I can barely look at you But every single time I do I know we'll make it anywhere Anyway from here Light up, light up As if you have a choice Even if you cannot hear my voice I'll be right beside you dear Louder louder And we'll run for our lives I can hardly speak I understand Why you can't raise your voice to say To think I might not see those eyes Makes it so hard not to cry And as we say our long goodbyes I nearly do Light up.. Slower slower We don't have time for that I just want to find an easier way To get out of our little heads Have heart my dear We're bound to be afraid Even if it's just for a few days Making up for all this mess

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The reason

I'm not a perfect person There's many things I wish I didn't do But I continue learning I never meant to do those things to you And so I have to say before I go That I just want you to know I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is you I'm sorry that I hurt you It's something I must live with everyday And all the pain I put you through I wish that I could take it all away And be the one who catches all your tears Thats why i need you to hear I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is You I'm not a perfect person I never meant to do those things to you And so I have to say before I go That I just want you to know I've found a reason for me To change who I used to be A reason to start over new and the reason is you I've found a reason to show A side of me you didn't know A reason for all that I do And the reason is you ODLIČNO, ODLIČNO! Jutros sam gledala na "Dobro jutro, Hrvatska" prilog o nadolazećem (kao da je kolač ) filmskom festivalu u Puli. I lako meni za to... Ja bi Motovun. Opet. Al stvarno bi. Već tri godine sanjam o malom šatoru ispod onog brda i 5 ludih dana. Al niš od toga. Ove godine mislim da neću ni jedan film otići pogledat Ljeto je klinac. To je kao moje razdoblje, al je klinac jer sam stalno u depri kad se bliži ljeto. Ova godina je barem malo drugačija. Nemam planova. Želje? Ma ima ih milijun... al nema planova. U petak idem doma. Najkasnije u petak. Ako budem u klincu odoh već u četvrtak. Al sumnjam. Petak. I ne znam kada se vračam. Ne znam ni da li se vračam. Nisam našla nikakav job u Ljubljani. Studentima preko ljeta nude samo rad u bircu. To je za rezat žile. U bircu mogu radit i kod starog. To mi stvarno ne pada na pamet. A ako nemam job nemam šta radit u Ljubljani. Istina - još manje imam radit u Puli ali eto, barem neću trošit lovu na poruke objašnjavajući staroj kako ne želim biti u Puli. Iako kuži. I pokušava kao olakšati spikom da će ona ići sa mnom na more i svugdje. A šta da kažem na takvu ponudu - jupi?! Već vidim kako ću u petak teglit torbu s knjigama, torbu s odjećom, torbu s knjigama i još jednu s knjigama Ali vratit ću se. Najkasnije u utorak. To sam si obećala. A obećala sam i sestri. Ona ode na mjesec dana i netko joj mora zaljevati neki čempres. jupi?! Žena si je konačno uštedila za tu Perugiu i tečaj talijanskog. Govori o tome već tri godine. Iako je mene u neku ruku spasilo što moram biti u Ljubljani zbog toga. Ah... Motovun. Mah - kupit ću si časopis pa ću čitati o filmovima. Nije loše

- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.06.2004., ponedjeljak

Nitko, NITKO, mi nije napisao ni: čestitam. Samo na forumu. Jedan. Al ja bih tuuuu Ipak sam sretna i dalje. Bila sam u gradu večeras. Baš je bilo lijepo. Sjela sam sa sestrom u kafić na sred trga, slušala neki weird "bend" ako se to tako može nazvat i pila ananas sok. Stavila sam novu majčicu Prvo mi je bilo bad. A nisam ja tako samouvjerena. Al sam se opustila s vremenom I tako pričamo ja i moja sestra o ljubavi - stalno to pričamo i nisam ni primijetila da me neki tip stalno bulji. A bio je zgodan. Onak - "moj tip". Malo jači, sportski, buntovnički... A bio je i zabrijan, na ćelavo Nešto se cerekao s društvom (jedan dečko i cura) i slikao A kad smo odlazile - nasmiješio se Baš me to nasmijalo. U biti nisam flertala u bircu (iako ovo nije bio nikakav flert, ali me "natjeralo" da pomislim na to...) već ... zapravo nisam nikad flertala u bircu. Hm! Ovo me sad zabrinulo... A ma! Bitno je da oni mene nekako nađu.

- 22:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

JEEEEEEEEE JEEEEEEEEEEE

Dala sam uvjet. Skoro pa ne mogu vjerovat! Danas, zapravo prije dobrih pola sata, položila sam najteži ispit ove godine. I sadržajno i glede profesora. Tip je totalni kreten i k tome nam je predavao tri predmeta. Sve sam položila! Dao mi je 10. 10! Moram priznati da nisam zaslužila jer nisam učila. Mislim, jesam ali ne toliko. Bila mi je već muka gledati u to gradivo. Samo sam na brzinu prešla što mi se činilo "pamtljivim" Imala sam ogromnu sreću! Sama sam mogla odabrati pitanje i čak mi ga je prihvatio. Jahuhuhu! Da očistim cijelu godinu ostala su mi još dva bezvezna ispita i jedan opširan al se neću gnjavit s time. Ne da mi se. Ići ću na blef. Ali niš neću prenosit u 4. godinu. Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii-haaaaaaaaaaaa A šta da vam kažem?! Primam pohvale

- 15:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.06.2004., nedjelja

Sad sam valjda opet ja na redu

Primijetila sam. I to jako brzo. I mene je iznenadilo. Zašto sam to uopće utipkala. Ali eto, jesam. Uvijek nas je pratio niz nekih "slučajnosti". Vidim - otvorilo se nešto novo. Nakon "beskonačno mnogo" vremena. A također se i nešto zatvorilo. Zanimljivije mi je ovo drugo. I za to trebam reći hvala . Nikad nisam rekla što sam to zapravo stalno tražila i zašto sam se uvijek iznova vraćala i što sam to očekivala da će osvanut... Danas znam da meni tamo nije mjesto. I ti si to znao prije mene. Puno prije. Zanimalo bi me možda - zašto si to znao, po čemu. Ali me ne zanima. Ne više. Ona je bila tamo. Da. Ona. If you can't beat her, lead her... Tamo to nije radilo. Tamo je bila bitna samo tvoja odluka. I ja sam željela biti dio te odluke. Ali nisam. Nikada nisam bila. I to me bockalo. Stalno. Tiho. Zato sam se vraćala. Zato sam i nedavno hranila znatiželju, znajući da se ništa nije promijenilo. Iako se sada više i nije trebalo. Al ipak. Po jedan zadnji put. I kad sam to rekla - sve se zatvorilo . Dobar potez! Hvala! Danas sam shvatila da te ne poznajem. Ja zapravo nemam pojma tko si ti. Sve što znam - znam zato jer si ti htio da to znam ali ne i što je iza toga. I sve to što je bilo iza si znao iskoristiti u određenim situacijama. Ne znam dal si ikada bio iskren. Iskren - potpuno otvoren. Rekla bih - jednom. Na kraju. Onu noć u dnevnom. Tad si mi se činio jedino iskren, otvoren, potpuno, prekasno. I onaj strah od prije, prije... sad znam da je bio utemeljen. Strah nepredvidljivosti. Što ćeš učiniti sljedeće?! ... Dobro da sada znam još nešto - uvijek si bio jači na riječima. Riječi su bile tvoj mač. Samo riječi. I one su me rasijekle ne pola. Da sam na tvom mjestu, razmislila bih - da li vrijede toliko... Riječi... Kad ti ostanu samo one - hoće li vrijediti?! you'll rescue me right? in the exact same way they never did.. I'll be happy right? when your healing powers kick in you'll complete me right? then my life can finally begin I'll be worthy right? only when you realize the gem I am? but this won't work now the way it once did and I won't keep it up even though I would love to once I know who I'm not then I'll know who I am but I know I won't keep on playing the victim these precious illusions in my head did not let me down when I was defenseless and parting with them is like parting with invisible best friends this ring will help me yet as will you knight in shining armor this pill will help me yet as will these boys gone through like water but this won't work as well as the way it once did cuz I want to decide between survival and bliss and though I know who I'm not I still don't know who I am but I know I won't keep on playing the victim these precious illusions in my head did not let me down when I was a kid and parting with them is like parting with a childhood best friend I've spent so long firmly looking outside me I've spent so much time living in survival mode

- 17:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ne da mi se ... Niš mi se ne da. Kako sam glupa!!! Zašto sam krenula u "istragu"??!! Koji mi je vrag to trebalo?! Nisam saznala ništa. Ni lijepo ni ružno. A niti neutralno. Zapravo uopće ne znam dal sam nešto saznala. Vjerojatno nisam. Ma nisam sigurno. Nisam zato jer mi se ne da niš "saznavati". Ne da mi se ni razmišljati o tome da li sam nešto saznala. Ne da mi se razmišljati o ničem. Pa čak ni o ispitu sutra. Puna mi kapa svega. Ozbiljno. I znam da ovo nije prvi put da to kažem, ali mi je stvarno, stvarno, stvarno puna kapa svega. Čak mi je puna kapa i mene same zato što mi je puna kapa svega. Grrr! "Mačko, ovaj svijet se ne vrti oko tebe!" , "Mačko, ovaj svijet se ne vrti oko tebe!" ,"Mačko, ovaj svijet se ne vrti oko tebe!" ,"Mačko, ovaj svijet se ne vrti oko tebe!" , ... Ovo mi je nova mantra. A kad ova upali početi ću sa: "Zaboravi!", "Zaboravi!", "Zaboravi!", "Zaboravi!", ... Kažu da sve liječi vrijeme. A koliko to vremena treba proći? I kad znaš da je eto sad stvarno prošlo? I šta to uopće treba proći? Prošle su dvije godine, prošla je godina i pol, prošla je još jedna godina, pa su ponovno prošle dvije godine ... niš - MENI JE VRIJEME STALO!!! Kad ga vidim, koljena klecaju, srce tuče a u glavi bijes. Sve što je bilo pogrešno izgleda se sada ispravlja. Da li je moguće biti nostalgičan kad su u pitanju godine? Da li je moguće riješiti se te nekonstruktivne nostalgije? I zašto dozvoljavam da me sitnice uznemiruju ili možda još bolje pitanje - zašto uporno tražim nešto što će me uznemiriti?! Zašto nisam zadovljna s ovim što imam? Tj. zadovoljna sam, itekako. Naime - imam i biti s čime zadovoljna. Pa ovo sad je najbolje ikada. Mislim - što to ja želim više??? Zapravo se ne radi o tome da bih željela više ili drugačije... Mislim. Ma sigurno se ne radi o tome. Ali zašto onda toliko mislim na ono prije? Ma sva su pitanja dobila odgovore. Tj. pitanja više uopće nema. Postoje samo još neizrečene rečenice. Ali i one su već izišle iz moje glave. A i ne da mi se pričati. Dakle - problem ne leži u tome. Zar sam ja stvarno največi nostalgičar na ovome svijetu? I za čime to "nostalgiram"?! Sve je završeno uredno. Sve se ureno i nastavilo. Svatko u svom smijeru. I to je ok. To je sasvim ok. I sve sam ih izbacila. Ali ih ne mogu izbaciti iz glave. Pa puknut ću. Svaka sitnica me podsjeti. Ajd, sitnica i ne baš, al ipak... nešto me podsjeća uvijek iznova. Sve su materialne uspomene u smeću (osim slika, ali njih ne gledam). Puno uspomena sam i zaboravila - onih koje nisu materialne. Al ipak ona nekolicina kojih je ostala me izluđuju. Ma da - želim zaboraviti!!! Na forumu je netko otvorio topic da kad bismo imali gumicu za brisanje ... odmah! Odmah! Odmah! Samo želim krenuti dalje. Krenula sam. Ali želim... Što to ja želim... Želim sve obrisati, ali ... ne želim. Želim okrenuti leđa, ali ... ne želim. Pa ja sam pukla. Sama sebi kompliciram život. Ova znatiželja će me ubiti. Kao želim biti novinar. I znatiželja je dobra stvar za to. Ali budući da novinar neću biti (i s time sam se već pomirila), koji vrag će mi znatiželja?! Na kraju mi ionako samo još ona ostaje! Uvijek.

- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nervoza od glave do pete

Sinoć sam jedva zaspala. Prvo sam gledala predivan film: IQ. Nisam ga prije nikad gledala. Odličan je. Baš volim takve filmove. Kaže taj veleum Einstein "Ne dajte da vam razum nadvlada srce". U biti nije rekao niš novo. Ali svi smo već bili povrijeđeni na jedan ili drugi način i kako onda još vjerovati u smisao te rečenice. Mislim, da - ok, znam da treba slušat srce, ali kako kad je toliko puta bilo zgaženo i to baš tada kad se najviše otvorilo?! Nakon filma sam otišla leći. Pokušala zaspati. Nema šanse. U biti ne znam točno zašto sam bila toliko nervozna. Imam ispit sutra za koji nisam naučila ni pola još ali to me ne pila. Ak ne položim, budem u devetom mjesecu. Mislim, i zbog toga sam nervozna ali ne toliko da mi se dogodi što mi se sinoč dogodilo. Zapravo nikad nisam bila toliko izvan sebe. Dakle legla sam i pokušala zaspati. Samo sam željela malo tišine. Malo. Ali čovjek na ovom svijetu ni to više ne može dobiti. Onaj sat na ormaru me izludio. Pa tik pa tak pa tik pa tak. Izludilo me. Imala sam osjećaj da mi kuca u glavi. Pa sam se pokušala skoncentrirati i ne slušati al me raskačila i ta neuspjela koncentracija. I budući da živim u stančiću od 21 kvadrat, u toj sobici mi se nalazi sve. Pa čak i frižider. Tako da kad sam nekako i uspjela "progutati" to što mi sat jede živce, počeo se javljati frižider. Dobro je to što frižider "radi" samo određeno vrijeme, dok ne ohladi koliko treba pa onda ušuti. Za to vrijeme dok je frižider šutio brzo sam pokušala zaspati i onda sam skužila - opet sat Pa došlo mi je da vičem iz sveg glasa. I tako se ja vrtim po krevetu kad je počeo kompjuter - glasnije od frižidera. E pa to je bio višak nad viškovima. Sve sam pogasila (osim frižidera naravno jer sam imala scenu s njim cijeli dan prije kad se otapao cijeli dan i noć) i legla. Pokušala sam se smirit. I onda opet frižider. Budući da sam legla u 22h mislila sam da je sva ta moja nervoza trajala 30ak minuta. No, digla sam se i sjela učit. Nisam mogla. Odradila jedan mali dio i shvatila da ionako nema smisla. Taj ispit neću položit. Makla sam se i od stola i drito pod tuš. E to je pasalo. Fino sam se istuširala i počela razmišljati. Pod tušem sam tek pomislila koliko li to ima sati. I kad sam se pokušala sjetiti što mi je to bilo prije - nisam mogla. Nisam se mogla sjetiti čak ni o čemu ili što sam razmišljala. Znam samo da me u valovima preuzimala nervoza i da sam joj se potpuno prepustila. Nemoćna. Izišla sam iz kupatila i vidjela da je već ponoć. Zapravo sam ja dobar dio već odspavala. Zadrijemala sam nervozna pa sam se probudila nakon sat vremena još nervoznija. A ono između - nisam sanjala, jer su sat i komp bili ugašeni, ali djelomično je, možda, ipak loš san kriv da sam skoro izludila. Takav napad nervoze nije mi se još nikada dogodio. I nije lijep osjećaj. Sad je pak novi dan, novo jutro. Sunce. Bit će lijep i doručak. Onda ću se sjesti i pokušati učiti. Naučiti ću sve što mogu. Izići na ispit i šta bude - bude. A sljedeći tjedan, u petak - MOOOOOOOOOOOOOREEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2004., subota

Just more!

Look beyond my face and love me I'm not the good girl you should know There was a time when I thought of you There was a time when you thought of me Look in my eyes and say you love me Look in my eyes and say you want me I'm just more... It's too late to look beyond It's too late to darn my socks I left my shoes left you behind Ran barfooted through the crowd There's another word for love There's another word of course I'm just more than you can see obviously I'm just more... There's another word for love

- 17:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.06.2004., petak

Da li si bogat ili siromasan?

Jednog je dana imucni otac poveo svoga sina da provede noc s jako siromasnom obitelji, s ciljem da mu pokaze kako zive ljudi koji nemaju mnogo novaca za trosenje. Na povratku kuci, otac upita sina sto misli o tom iskustvu, a sin odgovori: To je bilo jako lijepo iskustvo, oce. Naucio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju cetiri, mi imamo jako lijep bazen ali oni imaju rijeku, mi imamo suncani krov ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom, mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom ali oni imaju sumu. Dok je dijete govorilo, otac je ostao bez daha slusajuci sto mu sin kazuje. Tada dijete doda: Hvala ti sto si mi pokazao kako smo siromasni. Kada mjerimo ono sto imamo, rezultat je nase videnje zivota. Ako imamo ljubav, vjeru, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i pozitivno misljenje, imamo sve u zivotu.

- 14:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.06.2004., četvrtak

Evo me. Bolje sam. Htjedoh danas pisati zapravo o ovome: jučer sam dakle položila ispit. Bila sam presretna. To je još jedan od onih kad dođem na fax u 9h, učim do 13h, uđem i položim. Baš je bilo zabavno. Sav onaj adrenalin kad pukne. Ajme! Imaš energije za cijeli dan. Došla sam doma i drito u krevet - toliko o energiji za cijeli dan, al ipak No, ja sam lipo odspavala dobra tri sata. Digla se, otišla u susjedstvo na misu (zahvalit se za dobar dan) i ravno u Leclerc - trgovinski centar u Ljubljani, najjeftiniji i stvarno cool Kupila sam si puno lipih stvari. Ljetnih, naravno. Iako imam ljetne odječe ko u prići, a zimske skoro niš - ipak je ljeto moje doba Dakle, jučer sam si kupila ODLIČAN grudnjak za majcicu koju sam si kupila prije par dana (također nakon što sam položila ispit - to je moja taktika da se ne osjećam loše nakon što potrošim hrpu love ) Tu sam pak majčicu tražila po cijeloj Ljubljani. Prvi put sam ju probala kod sestrične, ali je njena kupljena u Sarajevu tako da sam se ubila tražeći po Ljubljani. Ok - lažem, al kad god sam prolazila pored dućana, gledala sam ne bih li ju vidjela u izlogu. Inače nisam neki tip cure koja bi cijeli dan provela u dućanima. To mi je zapravo "grrr". I tako sam neki dan našla tu famoznu majčicu. Vidjela sam ju već i prije po nekim dućanima ali su bile preskupe ili pak ja nisam imala hrabrosti to staviti na sebe. Radi se naime o majčici koja je stegnuta sa svih strana, dekolte je kao da imaš samo bikini - tako otvoren; zapravo pokrije grudi i to je to (da, i stomak, ali dekolte se gleda od gore, ne od dole). Budući da moje grudi nisu nešto famozno naravno da sam morala kupit i taj grudnjak jučer. I nije da do sad nisam imala grudnjaka, ali ovaj je stvarno super. Kad stavim majčicu preko stoji sve točno onako kako treba. A kažu - bit će vruće ljeto No, da ne ostane sve na majčici i grudnjaku, kupila sam si i haljinicu. Finu, ljetnu, niježne boje, ne prekratku, ali otvorenu. Baš sam sretna. Zbog tri krpice, ali da - baš sam sretna. Sad bih trebala ići dalje učiti. Brf! Ne da mi se. Ljeto nam se vratilo - lo,lo,lo,lo -

- 17:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GIRL TALK

For all us girls: Did U know kissing is healthy Bananas are good for peroid pain It's good to cry Chicken soup actually makes you feel better 94% of boys would love it if you sent them flowers Lying is actually unhealthy Only apply mascara to your top lashes Its actually true, boys DO insult u when they like you! Its impossible to apply mascara with your mouth closed! 89% of guys want YOU to make the 1st move Chocolate will make you feel better! Most boys think its cute when you say the wrong thing. A good friend never judges. A good foundation will hide hickeys!..not that u have any Boys aren't worth your tears We ALL love suprises!!

- 11:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Nakon svega

Noć se prosula, topla kiša, Odraz zvijezda u lokvama. Tišina otkrila je ritam srca, Dubina svemira. Bez buke s ulice i vreve grada Sve se u jednom trenu pronašlo, Bez svih ambicija, bez običaja Bez modnih ukrasa. Što nam je ostalo od svih ljepota? Iskra u očima? Ili praznina što se vidjet može U sličnim noćima? Pa nam se učini da nije vrijedno Svo ovo lutanje, Ali u duši ono malo svjetlo Postavlja pitanje. I kada nakon svega, sred punine, U svakoj pori među ljudima, Pronađem smisao i Krista živa, Mogu mirno sklopit oči Za nova buđenja. Puno mi sjećanja budi ova pjesma. Dobrih i loših. Iako je Uskrsfest već odavno prošao i usidrio se u srca onih koji su ponijeli dio atmosfere ili barem cd doma Na žalost, na žalost, veliku žalost nisam mogla ići u Zg na festival ali sam zato kupila cd isti dan kad je izišao, a imala sam sreću da sam bila baš tada u Zg. Na taj sam dan propustila i susret mladih u Šibeniku. Baš je bio neki depresivni vikend. A tako sam htjela negdje otići. Ipak - seminar je bio obvezniji. Rok se bližio a ja bez ikakvog gradiva. Još dobro da sam bila kasnije u Zg pa sam pronašla knjižicu na temu mog seminara i sve što sam trebala je bilo prevesti na slovenski U međuvremenu je u svojoj teškoj bolesti preminula i draga mi s. Ljubomira. Dan/dva prije sam bila kod nje, ali me nije mogla/željela primiti. Uvijek je bila jedna od onih osoba koje žele da ih se pamti po dobrim vremenima. Nedostaje mi. A još će mi i više nedostajati. Osobito zbog toga što nisam mogla ići na pogreb. Često se toga sjetim sa žalošću. Osobito stoga što mi je rekla da kad ona ode da se ja pobrinem da bude sve ok. Znam da to nije mislila doslovno jer za što bi se to ja mogla pobrinuti. Toliko je drugih ljudi, sposobnijih koji su se i pobrinuli za sve to. Nisu mogli prisustvovat ni moji roditelji. Nikoga nije bilo. Ali bili smo s njom u mislima. I posjetili smo ju dok je bilo vrijeme za to. To me smiruje. Oprostila sam se s njom na vrijeme. Zato sam sretna. A pogrebi kao takvi su ionako zbog ljudi a ne zbog umrlih. Ljudi su ti koji žele ceremonije itd. Oprostiti se od nekoga. O tome bi se zaista dalo razmišljati. Imala sam priliku oprostiti se i to sam učinila. Stoga nema puno smisla žaliti za time što nisam mogla ići u Ivanić grad. Otići ću na grob. Sigurno. Čim bude prilika. Zašto sam sad sve ovo napisala? Zapravo sam željela početi pisati o tome kako sam imala predivan dan jučer. I kako je dan počeo danas. Kod doktora. Opet. I nakon doze antibiotika - ne oporavljam se. Pojavile su se nove dvije bakterije i s njima i bolovi koji su počeli jučer. I opet sam tamo gdje pišem o slabim stvarima. Zašto... Takav dan? Neki novi? Iznenađuje me to. Bolje da završim. Tko zna što će mi još pasti na pamet.

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.06.2004., utorak

Nekega dne je potekala tekma žab. Cilj je bil doseči vrh visokega stolpa... Zbralo se je veliko opazovalcev, ki so jih vzpodbujali. Tekma se je začela. Pravzaprav nihče od opazovalcev ni verjel, da bo katerakoli žaba dosegla vrh stolpa. Mnenja so si bila vsa podobna: "Kakšno trpljenje !!! Nikoli jim ne bo uspelo!" Žabe so ena za drugo pričele odstopati. Razen ene, ki je šla naprej. Opazovalci pa so nadaljevali: "Kakšno trpljenje !!! Nikoli jim ne bo uspelo!" In izkazalo se je, da so žabe končno priznale, da ne zmorejo doseči cilja in so odstopile. Razen tiste ene, ki je še vedno nadaljevala… in na koncu dosegla vrh stolpa ! Ostale žabe so želele izvedeti, kako ji je to uspelo…? Tako se ji je ena izmed poraženk približala in jo povprašala po skrivnosti njenega uspeha… in odkrila, da je bila edina zmagovalka… GLUHA ! Zatorej: Bodite vedno gluhi, ko vam nekdo reče da ne morete izpolniti svojih sanj !

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Molitva vojnika

Molio sam Boga za jakost, a On me učini slabim, da bih bio skroman i ponizan! Molio sam njegovu pomoć da bih stvarao velika djela, a On me učini malenim da bih činio dobra djela. Ništa nisam dobio od onog što sam tražio, al' sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene! Moja je molitva protiv mene uslišana, jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen! Molio sam za bogatstvo i dobra da bih bio sretan i bezbrižan, a On me učini siromašnim da bih bio mudar i slobodan! Molio sam za sve stvari ovog svijeta kako bih uživao život, a on mi dade život da se radujem stvarima u svijetu!

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.06.2004., ponedjeljak

Ispiti, ispiti, ispiti...

Još je jedan iza mene. Ma više ih nit ne brojim. Jedina je razlika što sam ove godine umorna. Prevalila sam jedva pola al ja sam umorna. Ne da mi se više. Prošle sam godine u ovo vrijeme imala već cijelu godinu očišćenu i čekalo me ludih tri mjeseca odmora i ljeta. Ove godine ostavljam dva i pol za deveti mjesec. Barem za sada je dva i pol. To naravno pod uvjetom da do kraja šestog mjeseca položim još dva i pol, a možda čak tri i pol pa mi ostane samo jedan i pol za deveti. Mah! Who cares! Al ima ove godine još jedna razlika. Uz mene je netko tko mi ne dozvoljava da se iscrpim do kraja. Netko, tko me drži na nogama i sprječava mi da se raspadnem od nervoze. Također mi taj netko omogućava da na svoje ispite gledam nekako "lakše". Ono - pa nije kraj svijeta sve i da ne prođem taj neki ispit. Evo - jutros sam na primjer htjela samo podići prijavnicu i odjaviti se al su mi frendovi rekli da sam luda i da niš ne gubim i da uđem i pokušam i da me možda pita upravo ono što znam itd. Zapravo mi je jedini argument bio da mi je neugodno. A stvarno mi je neugodno šutjeti pred profesorom i biti kao "toto". I to na ispitu. Valjda sam jedna onih koja će ili naštrebati sve ili ništa. A i ta moja "neka nova" ličnost iznenađuje i mene samu. Nikad nisam bila neka "od štrebanja". Cijelu osnovnu i srednju kampanjac da ga nema večeg. Omiljeno mi je bilo imati nastavu popdne da ujutro malo pročitam za ispitivanje/test taj dan poslijepodne. Čisti kampanjac pa "šta bude, bude". Doma su mi govorili da mije životni moto "Kako ćemo - lako ćemo!". Stvarno istina. Ma i dalje je tako. Samo da sam sad "starija" i neugodno mi je. Eto. Samo to. Kako god - ja sam ušla jutros i odlučila ipak odgovarati. Nije da sam sve znala al je čovjek bio valjda dobre volje. Pomagao mi je ko lud. Već je počelo ličiti sve na to da on kaže rečenicu a ja kimam i dodam zadnju riječ. Ispitivanje u stilu zaokruži pravi odgovor i dopuni rečenicu. hehe. Na kraju me pitao kojeg sam si lika izabrala iz knjige (i to je trebalo a ja zaboravila!) pa sam mu fino rekla: "Profesore, ja sam to zaboravila. Sjetila sam se malo prije ispred vrata i rekla sam si da neću to sada čitati jer je glupo nešto na brzinu i onda se glupirat pred Vama!" Čovjek me pogledao, kao jel ja to ozbiljno. Pitao me još kojeg onda lika namjeravam nastudirat. Rekoh: "Sigurno ću nešto jer me čeka ljeto daleko od mora i već sam si naredala zanimljivih knjigica koje ću čitati pa ću uzeti i to!" Niš - uzeo faca index i upisao mi 9. 9!!! Oduševljena. A i inače mi ove godine ispiti nekako idu. Dođem u jutro u 9 na fax, sjednem se ispred predavaonice, učim do 13, uđem i položim. Pa dal je tko vidio studirat tako? Moja je sestra učila po mjesec/dva za jedan ispit. Moj rekord je 14 dana. 14 dana sam studirala za ispit iz filozofije. U tri sam godine pala 3 ispita i položila ih iz druge. Ne razumijem ni ljude koji plaču kad padnu ispit. A mislim - haaaaloooo?! Pa položit ćeš sljedeći put. Ok, kužim kad se ubiješ učeći. Sve propustiš samo zbog toga što "moraš" učiti. Ne izlaziš, ne jedeš, ne piješ, ne pričaš već samo čitaš, pamtiš, pamtiš i pamtiš. I onda te neki krelac ruši. Eto - jer se digao na lijevu ili koju god već nogu. Tad kužim kad ljudi plaču. Al opet možeš gledat i na to pozitivno. Učio si neznam koliko dana i noći. Sad kad budeš izlazio sljedeći put na ispit moraš samo malo ponovit i to je to jer ionako si veliku većinu posla već obavio. I to je to. Opet - ne kužim zašto se plaće kad se može i tako gledati. Always look on the bright side of life I kako sad da zaključim ovaj post? Počeo je film a i večera je na putu - otišao dragi do mekdonalca :D Niš - završit ću upravo ovako... Odoh! :)

- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.06.2004., nedjelja

Još jedan kišni dan

Pa ne znam koji je vrag ovom vremenu. Kiša dan-dva je ugodna promjena, ali ako ne staje, onda promjene uopće nema i onda nije više ni ugodno a ni promjena... Tješim se s time da su sad svakako ispitni rokovi pa sunce nije bas nešto dobrodošlo za bivanje u uparenim sobama među hrpom knjiga. Tako je kiša i dalje - ipak - ugodna. Za učenje, naravno. A možda se sad i iskiši pa kad prođu ispiti, 7.i 8. mjesec, navali sunce. Nadam se. Nego, nedavno sam gledala Pasiju. K nama je tek došao - nedavno. Išla sam gledati još isti dan jer je plan odlaska u Zagreb u kino na žalost propao. Kao i sve ostalo što smo se dogovarali s ekipom i našim fratrom. Svi zaredom dalmoši pa to nije niš ni iznenađujuće - to da su stvari propale, mislim. Na dalmoša moš računat sam kad je tu, čim okrene leđa - piši zaboravio da ste se uopće šta dogovarali. Pa prije nego me svi blog-dalmoši napadnu samo da se opravdam... To su mi rekli - a iskustvo mi potvrdilo. Nisam ja ovdje pronašla toplu vodu... No da se ja vratim na Pasiju. Film je naravno prekomentiran uzduž i poprijeko pa neću reći ništa više nego 'uau'. Al želim reći: "Sramota, slovenski kinematografi, sramota!" Prvi dan prkazivanja i dvorana - više od pola prazna! I sramota kinematografima zato jer su odavno ljudi napravili izletić u Zagreb pa odgledali što je odgledati vrijedilo (naravno, ti ljudi se očito nisu dogovarali s dalmošima pa izvukli kraću, kao ja - ej, al volim ja dalmoše. Zgodni ;) ). Nego, dok su slovenci u kinima vrtili razne gluposti, Pasija se odvrtila i navrtila u susjednoj zemlji. A jučer - sinoč sam gledala Harry Pottera. Ma taj je mali legenda. Khm - ovaj - Rowlingova je legenda :) Šta bih ja bez te knjige? :)) Imam ih svih pet. Prva dva dobila od jednog dečka, druga dva od drugog, pa mi je taj drugi, srce, kupio i peti dio i to na engleskom i to sa cover for adults (ono - da ga nije sram valjda, da mu cura čita Pottera, al je objasnio sa forom da ne bude mene sram dok budem čitala na busu a ljudi mislili 'šta to žena čita') :)) Taj sam engleski pročitala još prije nego što je uopće izišao prijevod na hrvatskom. A kad je izišao - naravno morala sam si kupiti i taj. Pa sam kupila SAMA :) Odgledala sve filmove i sad nekako kockam kako da dođem do filmova na dvd (jeftino) ili barem divx (ovo drugo je lakše i jefitnije :D ) No, to ću još skockat. A da me ne proglasite ludom još mala napomena - sve sam to iščitala i izgledala samo jedanput. Sigurna sam da ima ljudi koji to gledaju i čitaju noć i dan iznova i iznova i iznova. Ma nisam ja taj tip fana. Nemam ni plakat. To mi je bolesno. Aj nadam se da nisam opet koga uvrijedila :) E da - počela pisati o filmu. Ma super je i taj. Al se ja pitam zašto se meni taj Harry Potter tako sviđa. Ja cura u godinama :))) Ma nije baš, al nisam ni neka tineđerica. Prošlo me to. Al ovaj kasni pubertet nikako da prođe. Bit će da sam jedna onih što ih nikad ne prođe :) Gdje sam ono stala? E da - zašto se meni Potter sviđa. Zaključila sam da sam ja zapravo usamljena. Al ne ono u stilu trebam ljubav, dečka itd. Usamljena sam u stilu prijatelja. I tu ne mislim na prijatelje s kojima odeš na kavu, u kino, u đir i tako dalje. Imam i tih. Već usamljena u stilu onih pravih prijatelja. Uvijek sam htjela neku prijateljicu, ono, da prespavam kod nje, pa pričamo cijelu noć, pa držimo jedna s drugom, jedna za dvije, dvije za jednu stil :) Neka curka kojoj mogu SVE reći a da ona neće odmah ići drugoj i iskokodakat kolko sam glupa. Neku što ima isti broj odjeće ko ja pa si mijenjamo krpe i ostalo (ma ne, ne dečke ;) ). Tako. Znate o čemu ja to?! Ono - da mi je imat frendicu. Izgleda - previše sam ja filmova odgledala! U tom svom traženju, a tražim ja i tražim, skužila sam da mi nikako ne ide to prijateljstvo s curama. Sad ne znam šta je naopako - ja ili one. Nema mi niš mrže nego otić s nekom curkom ili više njih na kavu, pa slušat kako je neki tip (inače totalan kliše) zgodan, kako ju je ovaj jedan pogledao, ovaj drugi dirnuo, kako je ona glupa, ova treća loše obućena - mislim ono, tko to još danas nosi debelu petu i prevelik đemper?! Pa kako ima ova užasan izrastak, ova previše izblajhana, ova grize nokte, ona ima umjetne, ova prekratku suknju, ona predugu... pa tim curama nitko ne može ugodit... U tom svom traganju skužila sam da je meni bolje prijateljevat s dečkima. I u biti su me stvarno nekako pratili muški frendovi. A nije da sam neka zgodna pa da si ja mislim kako su oni bili moji frendovi a u biti htjeli nešto treće. Ne, ne ... Mada nisam ni ružna :)) Al da ja nastavim: i u osnovnoj sam si ja tako našla odličnog frenda. Bio mi je stvarno frend i pol. Još smo se nešto i obiteljski kao poznavali. No - na žalost, na ovom svijetu postoji onaj tip kokoške gore opisan. I tako se jednog dana našla neka kokoš (pamtim je i danas i sanjam) i svima viknula u sred odmora kako smo mi zaljubljeni bla, bla... Znate one osnovnoškolske fore. Naravno da mi je bilo bad. Umjesto da sam ju lupila dva put. Al - djeca smo bili... I tako se to prijateljstvo raspalo. U trenu jedne rečenice. Nakon toga sam imala i drugih prijatelja. Pa su svi nekako "nestali". Završi se škola, završi i prijateljstvo. To znači da valjda to i nisu bila neka prijateljstva. Pa sam preselila i našla nove frende. E jedan mi je bio stvarno super. Prijateljstvo veeeeliiiikooo na vidiku... a on se zaljubi. E pa sad - to je bio pubertet - kako njemu reć da imam dečka a nemam prijatelja. Pa otkačit će me skroz na skroz. I tako se tu petljalo pa otpetljavalo svašta nešto i nakon godina mnogih mi ipak profurali. On mi postade dečko - a ja ostala bez prijatelja. Ostavila ga - i opet ostala bez prijatelja a ovaj put i bez dečka. I nedavno eto opet sam si našla jednu finu osobu. Prijatelji pravi. Nije neki od povjerenja al trebalo je vremena za to. Vremena - ko često - nije bilo. Njegova cura bi ljubomorna i koji vrag njemu treba prijateljica ... ja opet ispala. I tako vam je to. Dok si mali - sramiš se, kad si veliki - srame se drugi, a kad si stari - nije ni bitno jesil problem ti il netko drugi, prijatelja nema: ovak il onak. I kakve to sve veze ima s Potterom?! Pa tko ne žudi za takvim prijateljstvom??? Uostalom - da mi je samo jednom doživit da neki od profesora stane na stranu učenika. Pa to bi bio revolucionaran događaj. Eto - to je moje malo izlaganje kako u biti čovjek, kolko god se trudio, teško i na posljetku nikako dobiva ili zadržava ili ima prijatelja. Filmovi nas pumpaju idejama o nekom savrsenom svijetu a mi se samo osjecamo jos usamljeniji. Odoh sad lipo upalit tv i prigrlit daljinski.

- 17:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.06.2004., ponedjeljak

Everytime

Notice me, take my hand... Why are we strangers When our love is strong? Why carry on without me? Everytime I try to fly I fall without my wings - I feel so small... I guess I need you baby... And everytime I see you in my dreams I see your face, you're haunting me - I guess I need you baby... I make believe That you are here - It's the only way. I see clear What have I done... You seem to move on easy. I may have made it rain Please forgive me! My weakness caused you pain And this song is my sorry... At night I pray That soon your face Will fade away...

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Imam neki novi osjećaj. Nema ga više. Mislim da ga ovaj put stvarno više nema. Neće ga ni biti. Ne više. Otišao je. Ne ostavljajući poruku iako zna koliko bi mi to značilo. Možda mi je želio reći ali ga ja nisam slušala. Možda više nije osjetio ono što ga je vezalo. Ali zašto sada mene nešto veže?! I što me to veže?! Prvo je bio neki osjećaj ovisnosti. Nakon toga neka potreba. Sad sam se smirila. I što je to sada? Želja? Žalost? Praznina? Ili pak sreća? Sloboda? Znam da i kad bi se ponovno javio da ja ne bih reagirala očekivano. Možda zato što sam se sad zatvorila za njega. Toliko je bio tu da sada kad ga nema ne znam što bih. Okupirao mi je misli svakodnevno pojavljujući se neočekivano, iz daleka promatrajući. Znala sam da si tamo. Ali ja nisam bila sama. I ti si to vidio. Da, mislim da sam se sad stvarno zatvorila. Ponovno su me prošli neki negativni osjećaji. Razočaranost. On me razočarao a i samu sebe sam razočarala. Kako sam mogla misliti da mi je to dozvoljeno? Da imam pravo na njega? Ne znam... Ali sad je još samo jedna rupa u ogradi. Uz sve ostale. Čavli su povađeni. Rupe su tu i - još jedna nova. I upravo ta nova rupa me tjera da i ja odem. Da i ja okrenem leđa. Sa sretnim mislima. Sa sretnim uspomenama. Sa lijepim uspomenama. Zapravo... sad sam se sjetila. Rekao mi je. Ali ja to nisam znala čitati. Ne tada. Sjedila sam u autu. Plakala. Bila je noć. Nisam se usudila voziti jer mi se maglilo pred očima. Bilo mi je neugodno samo tamo sjediti jer sam znala da neće čuti moj odlazak i da će shvatiti da sam još tamo. I nadala sam se da će doći. Zagrliti me. Poljubiti. Reći oprosti. Ne zbog toga da bi moju krivnju preuzeo na sebe već možda samo zbog toga da čujem da je sposoban reći oprosti tada, kad ja nisam. Čekala sam dok mi nije sve to postalo glupo. Dok nisam shvatila da ne živim u filmu. Upalila sam auto i otišla. Nisam znala. On mi je rekao da je potrčao za mnom. Kasno. I nedavno je ta priča ponovno izišla. Da, želio mi je nešto reći. Da odlazi? Da je prekasno? I zašto sada sve ovo pišem kao da mi je žao? Prekasno za što? Ne mogu više ništa primiti od njega. Ne mogu više ništa dati. A što želim? Ja sam ionako osoba koja mu je u životu nanijela najviše zla... I to znam. I ako mi ne bi to rekao. Znam. Stoga želim da ove riječi budu zadnje. Jer takav mi je i osjećaj. Neki zadnji. Poruka nije stigla. To kaže više nego što bi trebalo. Dramatiziram? Vjerojatno... ali to sam samo ja. Sretna sam da si otišao. Samo tako znam da TI imaš šansu. Za sebe. Za život. Za sreću - što god ona značila. Žao mi je za sve naše greške. S ovim "naše" želim (vjerojatno) utješiti svoju savjest. I sa ovim "vjerojatno" radim isto. Svakako ti želim sreću. Zaslužuješ ju. Rekla sam ti već toliko puta i ponavljam jer i dalje u to vjerujem: jednog dana ćeš jednu učiniti najsretnijom djevojkom na svijetu. Dobra si osoba. Predobra. I bit će sretna. I bit će uz tebe. Ali - ne ja. Ne mene. Još jednom, zadnji put, iz srca - oprosti.

- 11:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.06.2004., nedjelja

Totalno lijep dan iako tek 9 u jutro

Totalno je lijep dan. Kiša pada. Temperatura je ugodna za disanje. Sinoć je sijevalo i grmilo. Bilo je lijepo. Iako se užasavam grmljavine i svih prirodnih "čovjek-ne-može-kontrolirati" pojava. No, danas mi odgovara ova kiša. Koliko zbog toga što moram učiti, toliko i zbog toga što mi se piše. Sjedila bih cijeli dan za kompjuterom. Ovakvo vrijeme je ugodno za npr. početi pisati tu knjigu koju sam počinjala već tri puta (minimalno). Ne sjećam se ni kada sam posljednji put pročitala knjigu za svoj gušt. Zapravo se sjećam. Prošlo ljeto - u jednom dahu sam smazala Harry Pottera na engleskom (5. dio). Super mi je Harry Potter :) Uskoro dolazi u kina film (3. dio). Naravno da ću odmah otići pogledati ga. Imala sam u planu čitati prošlo ljeto k'o luda al nije mi baš uspjelo. No, s obzirom na to kakvo je bilo ljeto - nije mi žao ;) A za ovo ljeto sam si već nabrala literaturu. Počela sam kupovat knjige. Dosadilo mi je posuđivati ih i nervirati se zbog roka kad ih moraš vratiti itd. Imam lijepu zbirku. Neke nisu ne znam koliko dubokoumne al su pravo opuštajuće štivo. Ljetno :) Npr. ponovno želim pročitati "Šta svaka žena triba znat o onin stvarima" (Arijana Čulina), "Veronika je odlučila umrijeti" (Coelho) - iako je ovo čista gnoza od knjige al nema veze :) , "Ime ruže" (Umberto Eco) - ovo obavezno!, i ima tu još nekih lijepih naslova. Ne da mi se do police pa da prepisujem. Neke sam čak kupila zbog studija jer kao treba nam za ispit. Naravno da neću učiti iz njih. Ispit ću spremati iz svojih bilješki i skripte itd. A knjige ću pročitati preko ljeta. Jer, zanimljive su koliko god se činilo da nisu ;) Eh, baš sam naredala nekoliko bez veznih rečenica. A ma. Hm - komp mi je i dalje u klincu. Sad ga više uopće ne palim. Zapravo ga ne mogu ni upaliti. Kad ga upalim ekran uopće ne trza. Tek kad ga restartam (iz druge) upali se i monitor. Uopće ne kužim koji mu je klinac. Moram naći nekog dobrog servisera pa da ga odnesem. To ću srediti nakon ispita. Znam da će biti skupo ali šta ću mu ja. Nema mi druge. A možda stvarno završi u smeću. Više me živcira nego što mi je potreban. Grr! :) Još mi se piše al ne znam šta bih rekla. I'm the keeper of your funny jokes Sit beside me, make me laugh some more, yeah We're all looking for a saviour, I can see one, coming through the door ... Where are you going? Are you having fun? What's the lesson? What have we got to learn? Can't be right, 'cos I am the dancer I wrote the steps and I know how it goes Thinking, there I go again Thinking, I go thinking Thinking, there I go again Eto. Uvijek kad ne znam što bih rekla najbolje je ubaciti neki dobar tekst koji lijepo kaže šta si mislim. A da ne spominjem koliko jednostavnije kaže od onog što bih ja možda počela petljati i komplicirati :)

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.06.2004., petak

Na jedrilici

Da, sjećam se. Već par dana ti želim napisati da se sjećam. Žao mi je da sam digla takvu frku. Mislim - ono - brinula sam se. Nisam sumnjala u tvoje sposobnosti. Ali to da ideš često glavom kroz zid također znam. A doma je izgledalo gore nego na moru. Sretna sam da nam se nisu oni pridružili. Da smo mogli biti sami. Iako nam ni to nije kasnije pomoglo. Eto, sad imam barem uspomenu. Volim more. Još se sjećam onih dana kad si naša tijela milovalo pjenom tvojih vala. Tad smo djeca bili mi i još nismo znali što nam nosiš ti. A s pjesmom i mirisom tvojim rađala se ljubav naša - i za to ti more hvala! Puno toga bi ti htjela reći. Hvala da si mi čuvao leđa na molu :) Hvala da si mi dao ruku da se ne polomim na onom improviziranom mostiću. Smotana sam. Da, i? To ti se i svidjelo na meni :) Hvala da si se trudio oko mene. Da si mi dao sva ta lijepa iskustva i sve te uspomene. Razumijem sve što je bilo loše. Nisi znao drugačije. Znam da si dao sve od sebe. Kako se mogu ljutiti na prijatelja koji daje sve od sebe? Mislim da je to napisao Bach. Nisam sigurna. Nije bitno. Jedinstveno je spavati na rukama valova. Nije prvi put. Ali jest s tobom. I posebno je. Osobito zbog svega što je bilo prije. A i za vrijeme. Sva ona grmljavina. Nevrijeme. Mislila sam da ne bih to mogla preživjeti. Ali jesam. I nije bilo teško :) Tad sam srušila još jednu prepreku. To je bio prvi put da zna. Rekla sam joj. Nije mi se dalo mutit. Jednostavno sam na pitanje dal ćemo biti sami odgovorila sa da. Nije bolilo :) Samo onaj tajanstveni smiješak. Ma sve oni kuže. Nisu glupi. Al kad se tako ponašaju valjda im je lakše :) Dal je moglo biti bolje? Pa naravno. Uvijek može biti i bolje. Ali i lošije. Ja ne cjepidlačim. Ja te volim. Ja sam te voljela. Jesam li stvarno? ...

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

" Life isn't about the breaths we take... it's about the moments that take our breath away! "

- 18:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.06.2004., četvrtak

Majku mu al sam ljuta danas!!! Al će ova ljutnja ubrzo isparit i onda će ostati samo osjećaj razočaranosti, "I told you so" principa, ego će mi spljasnut na područje smrzavanja i vjerojatno tamo smrznut i ostat, i da ne nabrajam sve osjećaje kad napravite nešto što ste znali da će biti pogreška al eto - nadali ste se... da možda ipak... možda (?). I tako vam je to. Sto pedeset puta sam žvakala i žvakala i žvakala pa objašnjavala i objašnjavala i objašnjavala pa plakala i plakala i plakala i trudila se i zajebala komplet situaciju i bilo mi žao i ispričavala se - al ono iskreno, ko kad kaže Đibo "Moglo bi bit da je lakše umrit" - a onda ispade da od svih njegovih problema (koji su mi ponekada, u ono nepravo vrijeme, išli pošteno na živce) sad moj jebeni kompjuter koji traži nove windowse ispada prevelik problem. Tko je sad ovdje lud? Mislim, nije da sam neki computer freak pa da znam kolko je to "teško" al sumnjam da bi se njemu kičma slomila da mi pomogne. I onda on meni o nekim stvarima kako sam u klincu, kako želi znati što se događa, da li je nešto pogrešno itd. Kad god mi nije trebala pomoč bio je tu i trudio se saznati i pomoči šta god - samo da je tu, a sad kad nemam nikoga nazvat na ovom jebenom svijetu za taj jebeni kompjuter (molim vas uzmite u obzir da ja NIKADA ne psujem - da, stvarno NIKADA!!!) koji će završiti u smeću jer mi ga puna kapa, i kad pregrizem svoj ponos i jezik i sve šta ti ja znam šta se grize kad zoveš nekoga za koga znaš da ga ne bi smio jer nemaš pravo od njega ništa tražiti itd. Taj netko ti još tako lijepo spusti da ti kaže da ne može pomoči jer je mislio da je nešto JEDNOSTAVNIJE???!!! A jebem ga ja... kolko jednostavnije? Jednostavno poput palačinki? Ili možda kina? Ili čevapa???!!! Skroz mi je puko film... E sad sam se smirila. Sad pak želim reći da sam znala da ču dobiti takav odgovor i da znam da sam ga zaslužila i da znam da mogu samo sebe pljuvati i osuđivati... Al šta ćeš - život je čupav i dlakav, a kad ga obriješ nije nikakav... (to je poslovica iz osnovne škole - najmudrija u mom životu - hahahahahahaha). Ja se stvarno nadam da ove gluposti nitko ne čita. Sudeći po komentarima, nemam se šta nadat - to je činjenica :))

- 18:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.06.2004., utorak

Misli, neke nove neke ne, svakako zanimljive... (nije mi se dalo prevodit!)

Ne ljubim te zato, kar si, ampak zato, kar postanem jaz, ko sem s teboj. Noben moški ali ženska ni vreden tvojih solz, tisti, ki pa jih je, pa te ne bo pripravil do joka. Če te nekdo ne ljubi na način, kot si želiš ti, še ne pomeni, da te ne ljubi z vsem, kar zna. Pravi prijatelj je tisti, ki ti poda roko in se dotakne srca. Najhujši način, da nekoga pogrešaš je, da sediš poleg njega in veš, da ga ne moreš imeti. Nikoli se ne mrši, niti ko si slabe volje,saj nikoli ne veš, kdaj se nekdo zaljublja vate zaradi tvojega nasmeha. Celemu svetu si ti le ena oseba, eni osebi pa si ves svet. Ne izgubljaj časa za moškega ali žensko, ki noče prebiti časa s teboj. Mogoče hoče Bog, da spoznamo nekaj napačnih ljudi zato, da smo takrat, ko spoznamo pravega, zares hvaležni. Ne joči, ker je konec, bodi vesel, da se je zgodilo. Vedno bodo obstajali ljudje, ki te bodo prizadeli. Ti moraš še naprej zaupati, pazi le na to, koga spoznaš v prihodnje! Postani boljši človek in se dobro spoznaj in ne pričakuj, da te bo nekdo drug poznal namesto tebe. Ne trudi se preveč, najboljše stvari se zgodijo, ko jih najmanj pričakuješ.

- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.06.2004., nedjelja

Ovo sam primila od frenda - ne znam što mi je pokušao reći ;)

Uvijek sam bio zastupnik "derneka" po kucama, naravno onih sastavljenih iskljucivo od pripadnika muskog roda. Uoci Nove godine smo se ponovo okupili i razgovarali o svemu i svacemu, sve dok jedan od nas nije upitao: "Znate li da sam negdje procitao da u pivi ima zenskih hormona?" Buduci da svatko od nas ima skrivenog naucnika u sebi, odlucili smo provjeriti da li je ova izjava bila tocna ili ne. Tako smo zasjeli i popili jedno dvadesetak piva (naravno sve u interesu nauke). A sada slijede rezultati ovog eksperimenta, znaci poslije 20 tura piva ispitivanja su pokazala da: A) Svi smo se udebljali. B) Svi smo u isti glas pricali, bez da bilo sto konkretno kazemo. C) Naravno, nitko nije slusao sta onaj drugi govori. D) Imali smo poteskoca da vozimo ispravno. E) Nemoguce je bilo da racionalno razmotrimo stvari, ma koliko one jednostavne bile. F) Izricito smo negirali da smo pogrijesili, premda je bilo evidentno da jesmo. G) Svakih 5 minuta smo isli u toalet, naravno svi skupa. Mislim da je pretpostavka dokazana... PIVA JE PREPUNA ZENSKIH HORMONA!!!

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

So after all is said and done I know I'm not the only one Life indeed can be fun, if you really want to Sometimes living out your dreams, Ain't as easy as it seems You wanna fly around the world, In a beautiful balloon Samo na kratko: Sva ova strka, frka oko Severine me već pošteno živcira. Svi samo o tome. Seve na sto i jedan način. A jadna žena niš loše nije napravila (osim što se uopće snimila). Al šta čemo - svi činimo greške. Pa ljudi smo. Ako joj je to pak samo marketing-fora neka je i to. Šta se svi toliko uznemiravate. Njen život. Što se tiče Lokasa - emisija mu je bila jadna. Zanima me kako se osjećala publika dok je gledala u onaj ekrančić manji vjerojatno od tv-a koji imaju doma i u Lokasa kako pije kavu. Predivno! :)) Seve još i dalje dobro izgleda. Dobro je izglumila onu zbunjenost (ok, ok možda i nije, al barem povremeno je - čini mi se - zafejkirala) ... No, ono što mi je išlo totalno na živce je bilo to što se toliko iscmakala. Za svaku što je otvorila usta ispao je jedan glasan 'nc' :)) A i ozvučenje je bilo očajno. Kao da su sjedili u velikoj bačvi - očajna jeka. Nije da sam neki tehničar - al uši mi prilično dobro funkcioniraju :)) Hajd - bila je i poneka dobra fora, al pitanja općenito su bila koma. Bilo bi možda bolje da ju je pustio da sama priča 20ak minuta. Nego - očito je da se Seve drži i to joj je cool. Cura je i dalje simpa, dobro izgleda i sa tako malo make-up(a) a sljedeći cd će vjerojatno rasprodat skroz na skroz :)) E sad - dosta o Severini.

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.06.2004., subota

A u biti sam jako željela naći ovo:

Tell me did you sail across the sun Did you make it to the Milky Way to see the lights all faded And that heaven is overrated Tell me, did you fall for a shooting star One without a permanent scar And did you miss me while you were looking for yourself out there ... Tell me did the wind sweep you off your feet Did you finally get the chance to dance along the light of day And head back to the Milky Way And tell me, did Venus blow your mind Was it everything you wanted to find And did you miss me while you were looking for yourself out there Can you imagine no love, pride, deep-fried chicken Your best friend always sticking up for you even when I know you're wrong Can you imagine no first dance, freeze dried romance five-hour phone conversation The best soy latte that you ever had . . . and me ...

- 15:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uau! Tražila sam nešto a našla - ovo: Say when you're alone It's better 'cause nobody knows you When no one's your friend It's better 'cause nobody leaves you So you turned your back On a world that you could never have 'Cause your heart's been cracked And everyone else's is goin' mad But I hear voices And I see colors But I wish I felt nothing Then it might be easy for me Like it is for you Now all of these people Come up from deep holes Pullin' you down And it's just no use When all the abuse follows you down By the morning you've gone Leavin' me here all alone Sayin' it's no mystery I know that nobody here needs me And I know you believe that you and me don't belong here And the worst we could do Is keep trying to pretend we care A čak znam i čija je ovo omiljena grupa ;)

- 15:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2004., petak

FRIENDS

Me And You Are Friends... You Fight, I Fight... You Hurt, I Hurt... You Cry, I Cry... You Jump Off A Bridge... I'm Gonna Miss Your Dumb Ass...

- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja mama!

Moja mama je u biti cool žena. Jučer se fino izvikala na mene. A ja sam danas položila ispit. Bolesna sam. Nije nešto ozbiljno ali jest dugoročno pa mi je puna kapa toga. I ja tako jadna, umorna mislim da mi je najgore na ovom svijetu. Još sam jučer u jutro odlučila da neću izići na taj ispit. Nisam niš ni učila. Dva dana sam sjela za jedan relativno opširan ali sadržajno bogat ispit. Svaki detalj pravoslavne vjere, protestanata, anglikanaca, sekti itd. je trebalo naštrebat. Doslovno - svaki detalj. Pa mi ove godine i taj fax ne ide baš najbolje. Opet ja mislim da sam glupa. A prošle sam godine dala 11 ispita u 3 tjedna i bila puna 3 mjeseca na moru. Al ove godine - nikako. Iako nemam takvih ambicija. No, point je da me prošlo. Ta volja. Za svime. I zovem ja jučer moju dragu mamu da me utješi. Jer - Bože moj - ja sam tako jadna. I samo želim da mi netko kaže da neće propasti svijet ako ponavljam godinu. Kad bi mi samo netko to rekao onda bi ja sigurno zapela učit i bilo bi sve ok. Glupo. Ma znam. Međutim - mislim da sam pogriješila trenutak. Moja draga mama se lijepo izvikala na mene da joj još samo to fali da ja ponavljam, da ima ona dosta svojih problema, zar nisam pomislila da možda i nju nešto boli al ona šuti jer tatu boli za oboje (koji smo mi kroničari u familiji - dobro pa mi je sestra farmaceut. Ona ni ne osjeti bol ili bolest i vec je na tabletama pa ni ne stigne kukat.) i kao točka na i dodala mi je, ta moja draga mama, da se prestanem samosažaljevat. Ajme. Ima još jedna sitnica o meni koju možda ne znate. Naime - ne podnosim kad netko kaže (pogodite) nešto loše o meni. Tj. ne podnosim kritiku - pa makar bila konstruktivna. Odmah mi se pali neki obrambeni sustav pa nađem milijun opravdanja zašto sam takva. Kako bi rekli Slovenci - napad je najboljša samoobramba. Ali ovaj put nisam iskoristila to oružje. Nego mi se dogodilo nešto sasvim novo. Pitala sam se dal je to možda istina i zaključila da bi moglo bit. Ok, ok ... da je. Pa ja se stvarno sama sebi "smilim" (opet kako bi rekli Slovenci al šta vam ja mogu kad mi fali hrvatski riječnik u kući). Istina da imam problema, al hajd molim te tko ih nema... Nije baš da mi je najgore. Zapravo sam sasvim prosječna 22-godišnjakinja koju muće svakodnevne stvarčice. Ponekad me i nešto zaboli, dva puta na dan pijem dvoje različitih lijekova ali barem nisam gladna, nisam žedna i nisam glupa (ovo zadnje možda ponekad i za poneke ljude) :) Zašto ja uopće sve ovo pišem? Tako se mama izvikala, ja sam došla malo k sebi, otišla u jutro na fax prijavit se za ispit u utorak, sjela ispred vrata predavaonice i od 10h do cca 13h učila, ušla, dobila pitanja, bila nervozna, izišla sa 9/10 - položenim ispitom. Ma život je baš lijep, samo treba hrabrosti i ponekad slušat mamu. :))

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.06.2004., četvrtak

More!

Još se sjećam onih dana kad si naša tijela milovalo pjenom tvojih vala. Tad smo djeca bili mi i još nismo znali što nam nosiš ti. A s pjesmom i mirisom tvojim rađala se ljubav naša - i za to ti more hvala! Umorna sam. Jedna druga pjesma bi rekla - moju ljubav uzeli i potrošili krivi ljudi. Tako se nekako osjećam. Naravno da sam sama ljubav i dala. I nije mi žao za to. Žao mi je samo što su mi ju potrošili. Teško se sad ponovno truditi za nešto. Mnogo krivih odluka (i sam si mi tako rekao, a misliš da ja to ne znam) čovjeka iscrpi. Pakao je što čovjek ipak, nakon svega, ne može prestati žuditi. Žuditi za nečim što znaš da ne možeš i nećeš dobiti, a ne možeš prestati ni žuditi. Da, to je pakao. Ni vatra ni lanci ne muče čovjeka toliko koliko žudnja. Osjećaj. Neispunjenost. Ono - kad nešto nedostaje. Tužna sam jer ljudi misle da će tu prazninu ispunit najplitkijim osjećajima. Nekim zadovoljavanjem tjelesnosti. I tako se vrtimo u krug. Svatko često traži "ono nešto". Tužno je što traži - na pogrešnim mjestima. A kad nađe. I kad je sretan. Ne može zadisati. Ne u potpunosti. Ne dok je sam u tišini svoje sobe (ovo je tako klišejska rečenica!) . I onda shvatiš da su te navukli na taj osjećaj praznine. Da si ovisan. Da ne možeš funkcionirati bez njega. Da ga trebaš. Da najbolje rečenice izlaze iz tebe kad si pod dozom takvih osjećaja. Bolje misliš. Bolje plačeš. Bolje vidiš svijet. Udobnije ti je u toj maloj kućici na drvetu. Iako si ..... sretan - nitko ti ne vjeruje .....

- 09:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2004., srijeda

Gdje sam ja?

Trebao je biti opusten vikend. Vikend prije ispita. Ispita, koje cu vjerojatno popadat jedan za drugim jer nemam volje. Za nis. No, ispao je vikend ... naporan. Nakon 3 godine sam izisla na neka "stara" mjesta. Naoruzana jakoscu i samopouzdanjem. Nije dugo trajalo. U silnoj zelji "ne sresti nikoga" - srela sam cak jednu osobu previse. I to dva puta. I konacno sam se vratila. Doma. Da, doma. Da mi je netko rekao prije godinu dana da cu cekat ljeto ne ocekujuci nista i da cu za ovaj grad reci da mi je dom – nasmijala bih se i rekla da me ne poznaje... A sad : za ljeto ocekujem samo naci neki posao i raditi. Daleko od mora. I biti tu. Cijelo ljeto. Doma. Sta je dom? Gdje se covjek osjeca kao da je doma? Mene to zbunjuje. Dakle - doma sam i sva sam sretna jer sad mogu ponovno prestati misliti. Mogu prestati misliti. Predivno. No, i tu sam odmah srela jednu osobu previse. Sretna sam za to da sam mogla sresti te dvije osobe "viska" ali ujedno me nesto stisce. Neopisivo... Neobicno... Uvijek sam obozavala kad su ljudi pricali o meni lijepe stvari, kad su meni govorili lijepe stvari, kad sam bila u sredistu paznje, kad su se brinuli za mene,… Uvijek sam obozavala, valjda, biti sebicna. Jos uvijek to volim. Nikada nisam voljela na dugo I siroko pricati o svojim greskama. Svojim greskama? Kojim to greskama? Cak I kad sam znala da sam JA pogrijesila, znala sam situaciju preokrenuti na nacin da se suprotnik (ne nuzno neprijatelj) pocne osjecati jako kriv. I tako bih izbjegla pravdanje koje mi je bilo oduvijek visak. Koji klinac se imam ja kome pravdati? Ja?! Pa sam radila greske I dalje. Nikad ja kriva direktno, naravno. Uvijek netko drugi. Pa sam pogrijesila prvi put. Krivo je bilo drustvo. Pritisak sa svih strana. Svi su samo o tome pricali. Ono, 4. srednje – nista nije bilo zanimljivije. Ma koja matura! Poceli su se I odmori trositi na pricanje o tome. Cak ne samo na pricanje. Trcalo se za vrijeme odmora, da se moglo kasnije cijelih 45min pricati o tome. Valjda da sat prode brze. Do sljedeceg odmora. Halo, curo, zivciras me. Ne, gadis mi se. Jos si k tome I glupa. No, utjecalo je to na mene. Iako – nisam htjela. Poput malog djeteta… Kad sam imala priliku poslati sve k vragu – druga greska. Nikada u zivotu se nisam toliko ispricavala. Iskreno? Ma tko ce ti ga danas znati dal je bilo iskreno! Valjda vise iz nekog straha. Kasnije su mi objsanili da se bojim biti sama. Ma nije to to! Sigurno! Ili? Odbila mi se ta greska, poput bumeranga. S njom je otislo povjerenje. Vuklo se sve skupa. Nikad kraja. Pa mi je puko film. Meni. Pazi to – sve ja uprskala I na kraju MENI pukne film… Na srecu imala sam nekoga uz sebe tko mi je uporno govorio da je odluka ispravna. Hvala ti na tome (bez ironije). Ne usudujem se komentirat – no, upravo to je bilo presudno I za drugo pucanje filma. Pa sam lijepo objasnila (pokusavajuci uciniti barem jednom nesto ispravno) da nece biti nista od toga sto se ocekuje I moj stav je bio prihvacen. Ili sam tako samo ja mislila? Nije proslo ni 7 dana… ni 7 dana!!! Pa mi jucer kaze – ti si jaka. A sta drugo reci nego “ha ha ha”. Ok, 7 dana, sve je izgledalo super. Osjecaj da mogu dobit ono sto trazim, ono sto zelim. Zaista je bilo tako. Vidjela sam sto sama ne bih mogla, naucila sto sama ne bih zeljela, radila sto se sama ne bih usudila. I tako je sve izgledalo super dok ja nisam pozeljela vise. A to mi cak ni on nije mogao dati. Kad sam pomislila na nesto zivotne vaznosti tu se raspalo. Pa sam se pocela pitati dal ima smisla biti s nekim s kime znas da nemas buducnosti… Sto biste vi rekli? Mi smo rekli da nema. Pa je tu bio kraj. Uvijek je znao reci pravu stvar... Da, i on isto... Ono sto sam zeljela cuti. A moj problem je, jednostavno, sto previse mislim. Previse kockam. Sta je pisac htio reci... kao da je bitno... u mom rijecniku ima jedna rijec znacenje ispisano na tri stranice... Na prvoj je kako bi to ja zeljela razumjeti, na drugoj sta autor zeli reci a na trecoj sta bi realno moglo biti. Ocito ni jedna stranica ne oda pravo znacenje... A mozda, mozda... mozda mi - nije vrijeme da se pomirim s nekim stvarima. Netko mi je jednom lijepo rekao - previse je pitanja jos ostalo neodgovorenih. Znam da odgovore necu ni dobiti ni dati ... Ne da mi se vise o svemu u dialogu. Nasla sam place gdje se mogu ispucavati. Prestati misliti tko, sto, gdje i zasto... Samo pucati slova... Bez brige i razmisljanja - ako se nekomu ne svida neka se makne.... Samo rijeci. Moje rijeci. I jos uvijek gledam u mobitel. Pise mi se. Osobito mi se pise nakon ovog vikenda. Samo jedna ruzna rijec. I jedna mozda lijepa uz nju. Ali lijepa tek toliko da se ja bolje osjecam. Polako shvacam koliko sam egocentricna i sve vezano uz "ja". Ali - zar nije to najbolji nacin da na kraju smognes snage barem jos za onaj 'udahni'... Jer sve se svelo na tih pet famoznih dana u godini. I cekaj godinu dana za pet. I godinu za pet. A ta godina… monotona. Zbog obaveza. I umora. I svega. I danas. Puno je vremena proslo. Neke su stvari ostale. S obje strane. Osjecaj krivnje. Poneki oprosti. Poneki hvala. I znatizelja. Mozda cak briga. Ali i tu brigu svrstavam u znatizelju. Cesto sam umorna. Tada ih sve odbijam. Ne zelim nikoga. Zelim sebe. Ali sebe trebam pronaci. Pa sam umorna i od toga. Ili me je strah pronaci se? Tko zna sto cu tamo naci… Kaze mi – You're Supergirl and Supergirls don't cry. Ne poznaje me? Nemoguce! U tisini svoje sobe. U trenutku kad sam sama. Ova Supercura itekako place. Ali sama. Mozda joj suze jedine mogu reci gdje je i tko je. Mozda! Ali ih ne slusa. I preostaje mi samo jos sklopiti ruke… zatvoriti oci… pronaci Njega… i zaspati…

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #