Korak naprijed ...
13.06.2004., nedjelja
Totalno lijep dan iako tek 9 u jutro
Totalno je lijep dan. Kiša pada. Temperatura je ugodna za disanje. Sinoć je sijevalo i grmilo. Bilo je lijepo. Iako se užasavam grmljavine i svih prirodnih "čovjek-ne-može-kontrolirati" pojava. No, danas mi odgovara ova kiša. Koliko zbog toga što moram učiti, toliko i zbog toga što mi se piše. Sjedila bih cijeli dan za kompjuterom. Ovakvo vrijeme je ugodno za npr. početi pisati tu knjigu koju sam počinjala već tri puta (minimalno). Ne sjećam se ni kada sam posljednji put pročitala knjigu za svoj gušt. Zapravo se sjećam. Prošlo ljeto - u jednom dahu sam smazala Harry Pottera na engleskom (5. dio). Super mi je Harry Potter :) Uskoro dolazi u kina film (3. dio). Naravno da ću odmah otići pogledati ga. Imala sam u planu čitati prošlo ljeto k'o luda al nije mi baš uspjelo. No, s obzirom na to kakvo je bilo ljeto - nije mi žao ;) A za ovo ljeto sam si već nabrala literaturu. Počela sam kupovat knjige. Dosadilo mi je posuđivati ih i nervirati se zbog roka kad ih moraš vratiti itd. Imam lijepu zbirku. Neke nisu ne znam koliko dubokoumne al su pravo opuštajuće štivo. Ljetno :) Npr. ponovno želim pročitati "Šta svaka žena triba znat o onin stvarima" (Arijana Čulina), "Veronika je odlučila umrijeti" (Coelho) - iako je ovo čista gnoza od knjige al nema veze :) , "Ime ruže" (Umberto Eco) - ovo obavezno!, i ima tu još nekih lijepih naslova. Ne da mi se do police pa da prepisujem. Neke sam čak kupila zbog studija jer kao treba nam za ispit. Naravno da neću učiti iz njih. Ispit ću spremati iz svojih bilješki i skripte itd. A knjige ću pročitati preko ljeta. Jer, zanimljive su koliko god se činilo da nisu ;) Eh, baš sam naredala nekoliko bez veznih rečenica. A ma. Hm - komp mi je i dalje u klincu. Sad ga više uopće ne palim. Zapravo ga ne mogu ni upaliti. Kad ga upalim ekran uopće ne trza. Tek kad ga restartam (iz druge) upali se i monitor. Uopće ne kužim koji mu je klinac. Moram naći nekog dobrog servisera pa da ga odnesem. To ću srediti nakon ispita. Znam da će biti skupo ali šta ću mu ja. Nema mi druge. A možda stvarno završi u smeću. Više me živcira nego što mi je potreban. Grr! :) Još mi se piše al ne znam šta bih rekla. I'm the keeper of your funny jokes Sit beside me, make me laugh some more, yeah We're all looking for a saviour, I can see one, coming through the door ... Where are you going? Are you having fun? What's the lesson? What have we got to learn? Can't be right, 'cos I am the dancer I wrote the steps and I know how it goes Thinking, there I go again Thinking, I go thinking Thinking, there I go again Eto. Uvijek kad ne znam što bih rekla najbolje je ubaciti neki dobar tekst koji lijepo kaže šta si mislim. A da ne spominjem koliko jednostavnije kaže od onog što bih ja možda počela petljati i komplicirati :) |
- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||