Korak naprijed ...
21.06.2004., ponedjeljak
Ispiti, ispiti, ispiti...
Još je jedan iza mene. Ma više ih nit ne brojim. Jedina je razlika što sam ove godine umorna. Prevalila sam jedva pola al ja sam umorna. Ne da mi se više. Prošle sam godine u ovo vrijeme imala već cijelu godinu očišćenu i čekalo me ludih tri mjeseca odmora i ljeta. Ove godine ostavljam dva i pol za deveti mjesec. Barem za sada je dva i pol. To naravno pod uvjetom da do kraja šestog mjeseca položim još dva i pol, a možda čak tri i pol pa mi ostane samo jedan i pol za deveti. Mah! Who cares!Al ima ove godine još jedna razlika. Uz mene je netko tko mi ne dozvoljava da se iscrpim do kraja. Netko, tko me drži na nogama i sprječava mi da se raspadnem od nervoze. Također mi taj netko omogućava da na svoje ispite gledam nekako "lakše". Ono - pa nije kraj svijeta sve i da ne prođem taj neki ispit. Evo - jutros sam na primjer htjela samo podići prijavnicu i odjaviti se al su mi frendovi rekli da sam luda i da niš ne gubim i da uđem i pokušam i da me možda pita upravo ono što znam itd. Zapravo mi je jedini argument bio da mi je neugodno. A stvarno mi je neugodno šutjeti pred profesorom i biti kao "toto". I to na ispitu. Valjda sam jedna onih koja će ili naštrebati sve ili ništa. A i ta moja "neka nova" ličnost iznenađuje i mene samu. Nikad nisam bila neka "od štrebanja". Cijelu osnovnu i srednju kampanjac da ga nema večeg. Omiljeno mi je bilo imati nastavu popdne da ujutro malo pročitam za ispitivanje/test taj dan poslijepodne. Čisti kampanjac pa "šta bude, bude". Doma su mi govorili da mije životni moto "Kako ćemo - lako ćemo!". Stvarno istina. Ma i dalje je tako. Samo da sam sad "starija" i neugodno mi je. Eto. Samo to. Kako god - ja sam ušla jutros i odlučila ipak odgovarati. Nije da sam sve znala al je čovjek bio valjda dobre volje. Pomagao mi je ko lud. Već je počelo ličiti sve na to da on kaže rečenicu a ja kimam i dodam zadnju riječ. Ispitivanje u stilu zaokruži pravi odgovor i dopuni rečenicu. hehe. Na kraju me pitao kojeg sam si lika izabrala iz knjige (i to je trebalo a ja zaboravila!) pa sam mu fino rekla: "Profesore, ja sam to zaboravila. Sjetila sam se malo prije ispred vrata i rekla sam si da neću to sada čitati jer je glupo nešto na brzinu i onda se glupirat pred Vama!" Čovjek me pogledao, kao jel ja to ozbiljno. Pitao me još kojeg onda lika namjeravam nastudirat. Rekoh: "Sigurno ću nešto jer me čeka ljeto daleko od mora i već sam si naredala zanimljivih knjigica koje ću čitati pa ću uzeti i to!" Niš - uzeo faca index i upisao mi 9. 9!!! Oduševljena. A i inače mi ove godine ispiti nekako idu. Dođem u jutro u 9 na fax, sjednem se ispred predavaonice, učim do 13, uđem i položim. Pa dal je tko vidio studirat tako? Moja je sestra učila po mjesec/dva za jedan ispit. Moj rekord je 14 dana. 14 dana sam studirala za ispit iz filozofije. U tri sam godine pala 3 ispita i položila ih iz druge. Ne razumijem ni ljude koji plaču kad padnu ispit. A mislim - haaaaloooo?! Pa položit ćeš sljedeći put. Ok, kužim kad se ubiješ učeći. Sve propustiš samo zbog toga što "moraš" učiti. Ne izlaziš, ne jedeš, ne piješ, ne pričaš već samo čitaš, pamtiš, pamtiš i pamtiš. I onda te neki krelac ruši. Eto - jer se digao na lijevu ili koju god već nogu. Tad kužim kad ljudi plaču. Al opet možeš gledat i na to pozitivno. Učio si neznam koliko dana i noći. Sad kad budeš izlazio sljedeći put na ispit moraš samo malo ponovit i to je to jer ionako si veliku većinu posla već obavio. I to je to. Opet - ne kužim zašto se plaće kad se može i tako gledati. Always look on the bright side of life I kako sad da zaključim ovaj post? Počeo je film a i večera je na putu - otišao dragi do mekdonalca :D Niš - završit ću upravo ovako... Odoh! :) |
- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||