Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/surviver

Marketing

Sad sam valjda opet ja na redu

Primijetila sam. I to jako brzo. I mene je iznenadilo. Zašto sam to uopće utipkala. Ali eto, jesam. Uvijek nas je pratio niz nekih "slučajnosti". Vidim - otvorilo se nešto novo. Nakon "beskonačno mnogo" vremena. A također se i nešto zatvorilo. Zanimljivije mi je ovo drugo. I za to trebam reći hvala . Nikad nisam rekla što sam to zapravo stalno tražila i zašto sam se uvijek iznova vraćala i što sam to očekivala da će osvanut... Danas znam da meni tamo nije mjesto. I ti si to znao prije mene. Puno prije. Zanimalo bi me možda - zašto si to znao, po čemu. Ali me ne zanima. Ne više. Ona je bila tamo. Da. Ona. If you can't beat her, lead her... Tamo to nije radilo. Tamo je bila bitna samo tvoja odluka. I ja sam željela biti dio te odluke. Ali nisam. Nikada nisam bila. I to me bockalo. Stalno. Tiho. Zato sam se vraćala. Zato sam i nedavno hranila znatiželju, znajući da se ništa nije promijenilo. Iako se sada više i nije trebalo. Al ipak. Po jedan zadnji put. I kad sam to rekla - sve se zatvorilo . Dobar potez! Hvala!

Danas sam shvatila da te ne poznajem. Ja zapravo nemam pojma tko si ti. Sve što znam - znam zato jer si ti htio da to znam ali ne i što je iza toga. I sve to što je bilo iza si znao iskoristiti u određenim situacijama. Ne znam dal si ikada bio iskren. Iskren - potpuno otvoren. Rekla bih - jednom. Na kraju. Onu noć u dnevnom. Tad si mi se činio jedino iskren, otvoren, potpuno, prekasno. I onaj strah od prije, prije... sad znam da je bio utemeljen. Strah nepredvidljivosti. Što ćeš učiniti sljedeće?! ... Dobro da sada znam još nešto - uvijek si bio jači na riječima. Riječi su bile tvoj mač. Samo riječi. I one su me rasijekle ne pola.

Da sam na tvom mjestu, razmislila bih - da li vrijede toliko... Riječi... Kad ti ostanu samo one - hoće li vrijediti?!

you'll rescue me right? in the exact same way they never did..
I'll be happy right? when your healing powers kick in

you'll complete me right? then my life can finally begin
I'll be worthy right? only when you realize the gem I am?

but this won't work now the way it once did
and I won't keep it up even though I would love to
once I know who I'm not then I'll know who I am
but I know I won't keep on playing the victim

these precious illusions in my head did not let me down when I was defenseless
and parting with them is like parting with invisible best friends

this ring will help me yet as will you knight in shining armor
this pill will help me yet as will these boys gone through like water

but this won't work as well as the way it once did
cuz I want to decide between survival and bliss
and though I know who I'm not I still don't know who I am
but I know I won't keep on playing the victim

these precious illusions in my head did not let me down when I was a kid
and parting with them is like parting with a childhood best friend

I've spent so long firmly looking outside me
I've spent so much time living in survival mode


Post je objavljen 27.06.2004. u 17:18 sati.