Korak naprijed ...
28.06.2004., ponedjeljak
JEEEEEEEEE JEEEEEEEEEEE
Dala sam uvjet. Skoro pa ne mogu vjerovat! Danas, zapravo prije dobrih pola sata, položila sam najteži ispit ove godine. I sadržajno i glede profesora. Tip je totalni kreten i k tome nam je predavao tri predmeta. Sve sam položila!  Dao mi je 10. 10! Moram priznati da nisam zaslužila jer nisam učila. Mislim, jesam ali ne toliko. Bila mi je već muka gledati u to gradivo. Samo sam na brzinu prešla što mi se činilo "pamtljivim"  Imala sam ogromnu sreću! Sama sam mogla odabrati pitanje i čak mi ga je prihvatio. Jahuhuhu!  Da očistim cijelu godinu ostala su mi još dva bezvezna ispita i jedan opširan al se neću gnjavit s time. Ne da mi se. Ići ću na blef. Ali niš neću prenosit u 4. godinu. Iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii-haaaaaaaaaaaa  A šta da vam kažem?! Primam pohvale  |
- 15:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||