|
|
nedjelja, 22.02.2026.
Nikad ispričana priča
Još jedan dan trebamo potrošit prije nego li me blogi stavi za blog tjedna za kraj, u stvari ko zna di je blogi, možda je već pokupio stvari i otišao, i kraj ostane vako bezvezan.
Bilo je tu na tisuće priča, svega i svačega, kad smo se zajedno smijali i zajedno plakali, jebiga cest la vie reka bi oni kuvar od Sarah be.
Ima ta jedna odnosno dvije priče koje se nikada nisu tile ispisat, koje će ostat neispričane.
Valjda je tako najbolje.
Ne znam jeste li imali nekoga u životu, tko vas je od početka do kraja prihvatio onakve kakvi jeste, bez i jedne najsitnije zamjerke, potrebe da vas popravi i promijeni, nekoga ko vas je volio zbog svega dobrog što uradite.
Nemate vi pojma o čemu ja pričam, zato je priča i ostala neispričana, uostalom ni ja nisam znao da takav netko može postojati, da vas netko samim svojim postojanjem može uvjeriti u dobrotu u ljudima.
Nekad nas nebo tako nagradi melemom koji prekrije sve ožiljke, i pomogne nam da preživimo.
Eto najbolje priče ostanu samo naše, predragocjene da bi ih podijelili s bilo kime, valjda dok same ne odluče da je vrijeme da krenu na put oko svijeta.
Već puno puta sam napisao da vjerujem u anđele, ove među nama i one gore, vjerujem s razlogom, jer sam blagoslovljen spoznajom da postoje.
Neki će reći da su oduvijek tvrdili da nisam normalan, i ja im neću zamjeriti što ne razumiju, i ja sam bio siromašan duhom.
Šteta što će priče ostati neispričane, jer to su priče o ljubavi, prihvaćanju, nedostaju, boli, strahu, iscjeljenju, rađanju, umiranju, i silnoj iskonskoj dobroti, koja mijenja sve.
To su priče o životu.
|
- 06:40 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
subota, 21.02.2026.
U potrazi za Senom M
Prije nego li postanem blog tjedna za kraj, ukoliko nas vlasnici portala ne eutanaziraju ranije i zatraže sudsku zabranu prilaska za dragu Sarah be, da obrazložim zašto me ne dira baš previše gašenje bloghaera.
Ja vam znate živim u jednoj od najljepših i najbogatijih zemalja na svijetu, imam krasnu obitelj, troje pametne i marljive djece dvoje divne unučadi, i najvažnije od svega ženu koja me voli.
Dakle nikakvog razloga nemam da bi bio nezadovoljan, ništa me ne muči, ni neostvarene ambicije, ni promašeni životi, ni smrti se ne bojim iako sam debelo svjestan, da je sunce mog života krenulo prema zapadu.
Zato mene ni važnije stvari od gašenja bloga ne dotiču previše, svi ovi moji ožiljci kojima sam premrežen su me naučili vrednovati prioritete, i iskreno govoreći čini mi se da bi me Bog kaznio kad bi me uznemiravale kojekakve pizdarije.
Svaki moj dan počinje zahvalom, i nijemom molitvom za zdravlje svih koje volim, sve ovo drugo što vidite je tek folklor, ništa više od toga.
|
- 11:44 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
petak, 20.02.2026.
Mjesec Ramazana počinje
Odnosno već je jučer počeo, dan posli korizme, ali eto nećemo na Blogu dočekat ni Bajrama ni Uskrsa, a od šoka niko neće ništa napisat o besmislu odricanja u korizmi.
U stvari može nam se dogoditi, dapače izgledno je da hakerica Marisol pobriše blog još danas, i ko zna što još, vaseljena je nekako preživila milenijski bug, ali ko zna kako će s hakericom Marisol.
Blog će dušmani ukinuti jer nema dovoljno klikova, to je tako na enternetu koliko klikova toliko mužike, a najviše je klikova bilo kad su se vodile bitke, tako da je sudbina taka jer ste se malo svađali.
Baš mi je dirljivo gledati kako su se svi stili bloga, kako su se raspisali,žale za prošlim vremenima, puštaju suze, a sve ove godine dok su ga neke druge budale reanimirale živo ih je volio kurac.
Eto toliko za danas, sutra odgovaram na pitanje zašto ne žalim zato što će dušmani trnofisat blog
Mora nešto ostat i za idući tjedan kada sam blog tjedna za kraj
Bilo bi stvarno bez veze da ga okonča neko od bezveznjaka koji se eto trude
|
- 17:49 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|