< | ožujak, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (10)
Listopad 2024 (26)
Rujan 2024 (16)
Kolovoz 2024 (23)
Srpanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (18)
Travanj 2024 (21)
Ožujak 2024 (16)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (22)
Prosinac 2023 (14)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (11)
Rujan 2023 (11)
Kolovoz 2023 (15)
Srpanj 2023 (18)
Lipanj 2023 (14)
Svibanj 2023 (12)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (20)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (21)
Prosinac 2022 (28)
Studeni 2022 (38)
Listopad 2022 (21)
Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (7)
Studeni 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Svibanj 2006 (3)
Travanj 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (9)
Listopad 2005 (1)
Rujan 2005 (13)
Kolovoz 2005 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
a blog
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
supatnik
Vrime od nedilje
- 06:08 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Obzirom da nismo imali ajfone, i plejstejšne, nama je kad smo bili dica od presudne važnosti bilo ko će prvi obuć kratke gaće. Obično bi se to ritualno oblačenje kratkih gaća događalo blagdanom ili praznikom, jer bilo je totalno bez veze kratke gaće oblačit običnim danom. Nerijetko bi se skidanje u kratke gaće događalo baš za Uskrs, pa bi mater mene i brata obukla u istu robu, šta je nas užasno nerviralo, a baba bi pripremila košaru za blagoslov, pa bi mi zajedno s drugom dicom, svaki sa svojom košarom jer bi se oko zajedničke odma potukli, u koloni klipsali do crkve, uz sva prigodna keveljenja, svađe i zadirkivanja putem. Te godine Uskrs je bio drugačiji, odrasli su bili zamišljeni, baba tužna, jer je morala ić na neke preglede, stari nekako cili smušen. Kad smo sili u auto, baba je rekla, nikad ti se ja sinko neću vratit svojoj kući, mater je mučala a stari je brisa suze dok je vozio. Baba se nije vratila, na pregledima su joj našli neki tumor, i živila je još par miseci, a sljedećeg Uskrsa nas je dočekala prazna kuća i puno toga više nije bilo isto. Ja san ka dite bija siguran da je baba u raju, jer je bila najispravnija osoba koju sam u životu sreo, cili život je živila po božjim pravilima, i ljubila bližnjeg svoga, osim one babe Sofije koja je bila kako je baba govorila prava napast. I danas mislim da je baba u raju, ista onakva kakvu je pamtim, napokon sa svojim sinovima, koje je život razbaca na sve strane svita, i za kojima je toliko patila. Mislim da su u raju i Kupus i Pinklec i Magleni, i Sjedokosi i Semper, i svi ostali, da piskaraju gori po tom nebeskom blogu. Mislim da je u raju i moj stari, i seka. Možda i nisam u pravu, možda kad umremo nema ničega, u konačnici nije ni važno, to je ionako do nas, na nama je da izaberemo oćemo li vjerovati u raj ili u ništavilo, a ja sam eto takav da biram raj, nekako ne bi one koje sam volio smještao u ništavilo. Svima vama koji vjerujete želim Blagoslovljen i sretan Uskrs. |