Ne treba mi plavi mjesec.
Ne treba mi ni posebna boja, ni mjesto.
Ne trebaju posebne rijeci, kada je jedan dovoljan pogled.

Nemoguc za opisati.
A tako mio.

Zatvorim oci, pokusavajuci svaki put da ga povratim kada nisi uz mene,
Kao da ga ne mogu vidjeti svakodnevno,
I pomilovati,
I osjetiti slatki miris koze,
pomjesane sa prohladnim nocima pustinje i duvanom.

Gdje god krenem,
Gdje god se okrenem,
Prate me oci,
Pogled,
Onaj za koji sam se bojala da je jednom nestao...


Ne sumnjam vise.
I srecna sam.
Hm. Lijep osjecaj.