Veceras boli.
Srce na kratko bez Tebe,
Zamislja beskonacno.
I brojeci minute,
Tiho pati.

Mislim da sam se samo jednom u zivotu osjecala ovako slomljeno.
A to je kada si me slomio prvi i jedini put.
Izgubljena, na koju stranu bih se okrenula, trazila sam odgovor u Tebi i sebi.
U stvarnosti, mi smo ti koji su bili izgubljeni.
Umornim, preopterecenim, zivot nam se preprijecio.
I cekanje koje sam mrzila.
Cekanje na ko zna sta...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Nesanica.
U ovoj plavoj noci,
sunja se oko mene,
drmajuci mi rame,
sa zlim osmijehom,
glasnom muzikom
u glavi, sobi.
Neprijatelj razumu,
bori se protiv zelja
vecerasnjih.

Snovi,
gdje ste?