Ni suza više nije ista...

15 prosinac 2009

Osjećaj praznine više je nego očigledan.
Sposobnost raspoznavanja procesa žalosti vrlo dobro poznata.
Koliko puta smo do sada o tome pričali?
Koliko puta smo se smijali bezazlenim salama koje nas se nisu ticale, koje su se odnosile na prolaznike koje smo susretali pokraj puta, na strance...?
Teret misli bio je podnosljiv, ubrzo bi se vracali povrsnom zivotu, daleko od onoga sto nas se nije ticalo.

U sredini vrtloga,
Nesigurno se odrzavam na nogama, trazeci znakove prvih suza, normalne tuge, nepodnosljivog bola...
Grudi sklupcane u malo, vrse pritisak na i ovako oslabljena pluca...a gdje su suze?
Tjeram se, hocu, hocu da placem. Hocu da istresem sav gnev, sve misli mucne i crne, sav talog godinama kupljen...hocu da osjecam ovo sto ne osjecam...da iskazem bol...

Koliko puta smo do sada trazili odgovore umjesto drugih?
Ohrabrivali i tjesili?
A sada, kada smo mi centar paznje, gdje su suze? Gdje je tuga?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>