Ne ostavljaj me iza sebe
i ne pruzaj korake duge,
dok se kroz vazduh borim.
Praticu Te dok daha imam,
tiho i s ljubavlju na dlanu,
Drzati i kad ponoc se spusti
na obliznje, ogoljele grane,
kad budna pored Tebe budem,
od vjetra krijuci snove lake.
Sipace dodiri niz lice umorno,
bez pocetka i bez povratka,
kraj s krajem ce se sastati,
u daljinama bez buducnosti.
Okreni se i ne vracaj ruku,
potrebna je krvavim prstima,
potrebna je za smiraj dana,
i nedovrseni stih sto ceka.

Ovako sam zamisljala nase dane na sjeveru.
Veliki prozor i bjelilo napolju.
Nas dvoje pored kamina, zagrljeni, a oboje u svom mastovitom svijetu.
Samo nam jos kamin fali. :)

I pored svih obaveza, sanjam o Tebi.
Sanjam da si tu i da mogu da se uvucem u Tvoj zagrljaj.
Da se sakrijem od mucnine koja me proganja citav dan.
Pa mozda i od hladnoce!
Smijes se?
Ako...mozda sam i zasluzila.
Ali ne smeta meni zima. Stavise, uzivam u praznicnoj atmosferi i bijelim danima.
Samo mi nedostaje Tvoja toplina.

Uzivam u pogledu.
Doduse, plasi me ta stara zgrada preko puta.
Zaboravih da Ti kazem, danas, zamalo da slomim nogu.
Kako, velis?
Pa...gluposti u glavi se igraju sa svijescu.

Prestrasilo me ogledalo.
Bila sam sama, a kuca mracna. Nista se nije osjecalo sve dok svi nisu otisli svojim putem.
Okrenuh se slucajno dok sam rasporedjivala masne i pogledah prema gore.
Stepenice.
One koje su nekada izvrsno sluzile svrhi. Visoke, zavijene. I ne bi mi nista bilo toliko nebicno, da se na prvom "prelazu" nije oslikavalo ogledalo. Obicno, okruglo ogledalo, koje sam vidjela u par navrata i danas, ali nisam toliko obracala paznju.
Ovaj put, sama sa svojim mislima, osjetila sam jezu. Stepenice su se motale u nedogled, a ogledalo je oslikavalo tu beskonacnu tamu. Odjednom je kuca postala strasna. Tim vise sto sam znala da je napravljena u dalekim 1800-im.
Dobih strasan napad klaustrofobije.

Nemoj pogresno da shvatis, kuca je prekrasna. Viktorijanski stil, raspored soba, prostranost...
Ali samoca, tama, hladan vjetar napolju i - taj jezivi duh kuce, natjerao me je samo da vise mislim na Tebe.
Gdje si, sta radis?
Pomislis li na mene po koji put?

Je'taime mon amour...