U Tvom zagrljaju i zamracenoj sobi.
Sitne pahulje skupljene na prozoru,
mole da se pridruze i sklone od vjetra.
Uzimas pregrst i ispijas ih vrele sa dlanova.
Ostavljas dvije na mojim zaspalim usnama.
Sreca je osjecati Te, udisati, zivjeti.
Sjeta je odavno utonula u ponore.
Nestalo je sve sa istopljenim pahuljama,
a ostali samo mi, u jedno spojedni,
u potkrovlju malenog dvorca, samo naseg.
Jos jedan dodir prstiju Tvojih, dovoljno
da znam da bez Tebe udahnuti ne mogu.

(U sjecanje na jedan novembar...)

Da, volim da sam u centru Tvom,
Centru Tvoje paznje,
Tvojih pogleda, Tvojih dodira.
Volim da me milujes ocima
I da mi se smjeskas,
dok zatvorenih ociju lebdim u ekstazi
Tvojih poljubaca.

Ma buni se koliko hoćeš,
I sa osmijehom
I bez njega!
Moj si,
I moji su dodiri Tvoji!
I polazem pravo
Da s njima raspolazem,
Svaki dan, na bilo koji način,
Onoliko koliko mi je volja,
Dozivotno, vjecno,
Bez prestanka,
Jer nikad ih dosta nije.