U Tvom zagrljaju i zamracenoj sobi.
Sitne pahulje skupljene na prozoru,
mole da se pridruze i sklone od vjetra.
Uzimas pregrst i ispijas ih vrele sa dlanova.
Ostavljas dvije na mojim zaspalim usnama.
Sreca je osjecati Te, udisati, zivjeti.
Sjeta je odavno utonula u ponore.
Nestalo je sve sa istopljenim pahuljama,
a ostali samo mi, u jedno spojedni,
u potkrovlju malenog dvorca, samo naseg.
Jos jedan dodir prstiju Tvojih, dovoljno
da znam da bez Tebe udahnuti ne mogu.
(U sjecanje na jedan novembar...)
Post je objavljen 30.12.2006. u 10:56 sati.