Neki ljudi, koje neki drugi ljudi svrstavaju u normalnu kategoriju ljudi, sa ushićenjem nestrpljivo čekaju blagdane. Ja se, naprotiv, radujem svojim razdražljivim danima. Moje razdražljive dane nećete pronaći označene crvenom bojom niti u jednom kalendaru koji se tiska u tiskarama gdje rade normalni ljudi.
Jutros me standardno probudio alarm na mobitelu. Odlučio sam meditirati još minutu prije ustajanja. Zaspao sam. Nakon nekog vremena trznuo sam se i pogledao na sat. Bilo je prošlo tri minute od trenutka kada sam odlučio meditirati još minutu, a dvije minute od samog završetka minutne meditacije, no to nije toliko bitno koliko je bitna sama činjenica da ne znam što se uopće događalo u mojoj glavi u tih sto i dvadeset mističnih sekundi. Za onu minutu sam siguran, ali to ne želim podijeliti sa vama jer sam razdražljiv.
Popodne me zove kolega na mobitel, mrmlja kako su mu pali windowsi, pa mu se ekran crni od bijelih prijetećih slova. U isto vrijeme dolazi mi poruka, a i poziv od drage. Odjebem kolegu, otkantam dragu (igrom slučaja, jer drage se inače ne smiju otkantavati), te čitam esemes u kojem se spominju seks i robovi. Nasmiješim se i nazovem je, a ona mi reče da mi nije slala nikakav sms takvog sadržaja danas, pa poželi da joj proslijedim isti kako bi ga detaljno izanalizirala. Međusobno si poklopimo kako bih što prije locirao esemesovnog pošiljatelja. Biješe to FLF koji me pitao gdje sam više, te je još spominjao kavu, vanzemaljce, seks i robove. I tako, nazovem ja dragu i kažem joj kako je to bio FLF koji je spominjao kavu, vanzemaljce, seks i robove, a ona se kao nešto naduri pa zaželi igrati onu poznatu okrutnu kviz esemes igru koju su inače žene izmislile. Da skratim, ona pamti nešto lijepo što sam joj nekoć napisao i čudno joj je kako se u moru stihoklepina posvećenih njoj uopće ne mogu sjetiti baš "onih" riječi, pa će sumnja pasti na to kako sam vlastite nadahnjujuće lirske pribilježbe slao nekoj drugoj, a greškom poslao njoj. To me nekako učinilo još razdražljivijim danas.
Izgleda da mi je stara skužila da se nemam namjeru ženiti, pa mi je, vidjevši me onako izvaljenog u fotelji poput Al Bundyja, rekla kako će angažirati ženske da mi ubacuju ljubavna pisma u sandučić. Tako je jedna cura koju dobro poznajem, a neću vam reći koja jer sam razdražljiv, našla momka. Vidjela ona kako je vrag odnio šalu, pa je sve preuzela u svoje ruke. Kako nije često izlazila u disko, a nije imala ni Internet da bi otišla na Iskricu, jednostavno je posegnula za najmoćnijim oružjem kojeg se u tom trenutku mogla sjetiti – pismom. Napisala mu ona kako joj se sviđa i te spike, a on budala popušio, pa je sada svugdje mora voditi sa sobom. Na trenutak mi se ta priča učinila romantičnom, jer sam i sam poželio da mi osim te-kom računa dođe nešto tako lijepo, ali sjetivši se nekih starih prevarenih ljubavi koje bi eventualno mogle poslati pismo-bombu…brrrrrr, bolje da i ne pomišljam.
Sjećam se, prije nekih petnaestak godina sjedio sam u crkvi do čovjeka sa kojim sam često čavrljao na nedjeljnim misama. Djeca božja, ovčice Njegove što ljube bližnje svoje i uvijek im opraštaju, često su nas sa prijezirom gledali kada bi se u razgovoru zanijeli malo više nego njihova osjetilna slušnost to dopušta. I baš nekako u ovo božićno vrijeme svećenik je upitao sa oltara zna li itko kada je Isus Krist začet ako je rođen dvadeset i peti mjeseca prosinca. Svi su zabezeknuto gledali jedni u druge. Prijatelj je ustao i povišenim tonom rekao : Dvadeset i peti ožujka!
- Bravo momak, bravo! Izvoli sada sjesti. – odgovorio je svećenik oduševljeno
Taj isti momak poginuo je u prometnoj nesreći par godina kasnije. I svejedno je sada u mislima raspravljati je li ga Bog uzeo jer je previše znao o nekim stvarima na način na koji su to znali Marilyn i JFK, ili je u sebi jednostavno nosio nemirni duh James Deana. Nekakva zavjera jest u pitanju. Ako ne zemaljska, onda nebeska.
Goce Grinčev konačno je pronašao sebe nakon trideset i tri godine života uglavnom ispunjenog besmislom. Vikend je, a on sjedi u svojoj VIP sobi u Remetincu gdje guli drugu od tri godine zatvora jer je specijalni policijski tim u suradnji sa znanstvenicima balkanske regije uspio dokazati da je upravo Goce taj kojeg su dugo tražili pod kodnim imenom "kradljivac volumena ženskih grudi".
Njegova medijska eksponiranost započela je još one ratne devedeset i prve kada su se makedonske novine raspisale o čudnovatom momku sa paranormalnim sposobnostima smanjivanja živih bića i stvari. Najčešće su ga iskorištavali susjedi da im smanji krave kako bi ih lakše prevozili na stočne sajmove, a nisu bili ni rijetki zahtjevi bolesno ljubomornih muževa da im smanje žene dok oni izbivaju iz kuće. Živa bića i stvari vremenski je mogao smanjivati na dan, mjesec, godinu, čak i zauvijek. Po njegovoj priči tu sposobnost je dobio jedne večeri kada je brojao je li sva stoka u toru. Tada je među ovcama ugledao dvije neobične životinje tijelom nalik na klokane, a glave su im bile poput onih vjeveričjih. Kada ih je krenuo pogladiti jedna ga je ugrizla za lijevu, a druga za desnu ruku. Nakon ugriza, ta dva bića pobjegla su u noć i nitko ih nikada poslije nije vidio.
Nedugo iza toga nestao je i Goce. Ipak, postoji netko tko ga je često viđao u vrijeme dok se vodio nestalim : srpsko-bugarska mafija koja ga je otela. Oni su bili specijalizirani za krijumčarenje "komodskih varana" sa Bornea do Sofije, pa onda dalje u Srbiju i Makedoniju, te u ostale zemlje regije. Goce je smanjivao te nedužne životinje kojima je prijetilo istrebljenje, a za sve ostale pojedinosti brinuo se tim ljudi istreniranih da cijela operacija prođe u redu.
Nakon nekoliko operacija u kojima je mafija zadobila njegovo povjerenje, dok su boravili u jednoj indonezijskoj luci, mladi gospodin Grinčev iskoristio je trenutak nepažnje i pobjegao sa aktovkom punom novaca, a sve u dogovoru sa kapetanom hrvatskog broda sa kojim je novac razdijelio po pola, te koji mu je po dolasku u riječku luku sredio lažnu putovnicu za ostanak u RH.
Iz Rijeke odmah putuje u Zagreb gdje ostaje sve do današnjih dana. U međuvremenu upoznaje samohranu majku, konobaricu u obližnjoj birtiji gdje je trenutno živio. Osim što ljubuje sa tom zanosnom ženom, uspijeva flertovati i sa njenom šesnaestogodišnjom kćeri. Problem nastaje kada majka primijeti kako joj se kćer u zadnje vrijeme drastično tjelesno izmijenila, i to najviše u predjelu grudi. Nakon što djevojka majci priznaje tjelesni kontakt sa Gocom, majka svog ljubavnika prijavljuje policiji, a on brzo reagira, nestaje i ponovno mijenja identitet, no policija ga hvata mjesec dana kasnije kao lažnog Djeda Božićnjaka koji je pipkao male djevojčice na neprimjeren način.
Boraveći u zatvoru dosjetio se kako bi mogao iskoristiti svoj neobičan "dar". Uz pomoć dodijeljenog mu odvjetnika osigurao je legalan posao prirodnog smanjivanja ženskih grudi. Nekoliko reklama na radiju i žene su doslovno nahrlile u njegove odaje u Remetincu. Nakon nekog vremena to se ni malo nije svidjelo plastičaru Glumičiću kojemu je broj stranaka rapidno opadao, pa se priključio zagrebačkom podzemlju sa kojima je zajedno platio oglas preko cijele stranice u jednim dnevnim novinama gdje uvaženom gospodinu Grinčevu želi sve najbolje za Božić i Novu Godinu.
Oprostite, nisam htio toliko pričati o hrvatskoj mafiji. Iskreno, idu mi na Arsenovu jetricu. Htio sam još pripomenuti detalj od kojeg je i krenula cijela ova pričica. Naime, Gocu su u zadnjih godinu dana posjetile i neke poznate žene iz svijeta šoubiza kao npr. Slađana, Sandra Dabo, pa naša najpoznatija pjevačica Tesna Sisarović, ali, najnajnaj zvijezda koja ga je pohodila bila je gutačica zločestih muškaraca - Pamela Anderson. Uz pomoć kolege Šprajca napisao je knjigu o njoj : "Kako sam upoznao Pameline grudi", a koju danas promovira.
Na promociju je navratio i reper *50Centi koji je uz potpis zatražio da mu Goce barem upola smanji spolovilo, na što je ovaj odgovorio da je inače za takve stvari zadužen predsjednik vlade.
A što je sa Miom Kovačić?? Goce se kune grobom svoje majke da Miu nikada u životu nije vidio, a kamoli pipnuo. To me nagnalo na veliku sumnju da se njenim slučajem ipak poigrala genetika.