Pedalina. Trpi pritisak tromih nožnih mišića koji jedva da se prisjećaju nekih značajnijih fizičkih napora u posljednjih nekoliko mjeseci. Dva popodne i nije neko najbolje vrijeme za vožnju pod razgolićenim nebom, a zvizdanom opičena pučina neće tolerirati moje duže kontemplacijske pokušaje bez obzira na kremu sa zaštitnim faktorom trideset plus, te samu odlučnost vidljivu na usahlom licu skrivenom pod ribičkim šeširom načičkanim šarenim bedževima na kojima prevladavaju nasmiješena lica članova američkih psihodeličnih bendova šezdesetih.
Dok pedalim natrag ka kopnu, pogled mi odvlači konstantno podvodno ljeskanje zlatne mrlje na škržnom poklopcu ciplića koji me uporno prati cijelim putem. Zamišljam kako iskače iz vode ravno u moja usta i osjećam se baš kao Otto kada je progutao Kenovu ribicu. Da bi osjećaj bio potpun, pojavit će se velika bijela psina koja će u ralje natrpati pedalinu, mene i progutanog ciplića, a onda...onda će tu proždrljivu neman prožvakati Moby Dick kojeg će, naposljetku, pogoditi zalutali precizno navođeni nuklearni harpun sa intergalaktičkih vojnih vježbi.

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Kroz otvorene škure škiljim u praznu katrigu nasred mula. Jedan starac se približava tapkajući bagulinom. Bori se s ravnotežom dobre dvije minute, a onda sjeda. Skida kapu i polaže je na koljena. Rukama prolazi kroz znojnu sijedu kosu, zastaje na trenutak kao da se nečeg sjetio, te je vraća na glavu oprezno pozicionirajući obod po osjećaju. Iz sakoa sa pohabanim rukavima vadi smotuljak duvana, mota i pripaljuje. Zatim na bagulin naslanja ruke, a na ruke bradu zureći u daljinu.

Ventilator sa reljefnog stropa sobe više ne hladi. Jučer sam povukao konopčić i zaradio ozljedu glave. Nakon tog incidenta nježniji sam sa konopčićem vodokotlića jer ne želim veće sranje od ovog novonastalog.
Vruće je. Nesnošljiva sparina. Popodnevnu dosadu hladim u Miljenkovoj slastičarnici u prizemlju objekta. Danas uopće nema gužve. Sami smo Miljenko, galebar Duje i ja. Miljenko je zadubljen u neki džepni češki rječnik, Duje u priču kako je jučer na jednoj zabačenoj plaži tucao debeloguzu Njemicu dok je njen momak malo dalje tucao kamenje tražeći prstace, a ja ih znatiželjno promatram i pušem kroz slamčicu praveći balončiće u čaši punoj žute gazirane tekućine.
Na radiju se vrti obavijest kako već treći dan ne znaju ništa o nestalom lokalnom župniku. Duje se osjeća prozvanim da mi pojasni o čemu se tu radi, pa je krenuo s pričom kako su mjesnu crkvu prije tjedan dana orobili nepoznati razbojnici i ukrali nekoliko vrijednih relikvija. U krađi su ih zatekla dva župnika, od kojih je jedan verbalno zaprijetio nasilnicima, što se kasnije pokazalo kao kobna pogreška jer mu je nakon toga jedan od razbojnika ugurao spolovilo u usta, a drugi župnik je sve to bio prisiljen gledati i, naravno, obećati da kasnije nikome ništa neće reći. No, tu večer je, osim razbojnika, drugog župnika, Boga i policije, cijelo mjesto znalo za nemili događaj, te su prvog župnika odmah sutradan prozvali don Felacio. Duje se bavio pretpostavkom kako njegov nestanak uvelike ima veze sa pretrpljenom sramotom, te da se očito skriva, dok se Miljenko bavio ignoriranjem Dujine konkluzivnosti i zaklapanjem svog džepnog rječnika jer je u slastičarnicu upravo bila ušla ljepuškasta susjeda sa gornjeg kata i naručila dvije kugle sladoleda. Nabacio je tri kugle i ništa nije naplatio. Da, u tom trenutku se ponašao kao nepopravljivi romantik, a već pet minuta kasnije, kada je u slastičarnicu sav izbezumljen uletio ružnjikavi susjed sa gornjeg kata tražeći ženu, nije bio veći od makovog zrna. Duje mi reče kako pamti tog manijaka od prije neku večer sa fukodroma. Šetao je od auta do auta, kuckao baterijom po prozorima vičući : "Petra! Petraaa!!!"

Kroz otvorene škure škiljim u praznu katrigu nasred mula. Starac kleči i bagulinom gurka nešto na površini vode.

Za sve one u čiji posjed do sada nije došla knjiga "Najbolje hrvatske priče 2006." postoji mali update sa Jergovićevim osvrtom na moju priču.

ne prođe mi nijedno ljeto bez ovog benda...bez ove pjesme...