Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
31.03.2016., četvrtak
Pogled s tornja
Krenuli smo u okolinu Beograda, nećemo daleko. Obično najslabije
poznajemo ono što je bliže.
S poštovanjem idemo u spomen park Jajinci. Strelište u Jajincima je bilo
najveće mesto egzekucije na teritoriji okupirane Srbije u drugom svjetskom
ratu. Minut šutnje.
U selu Rakovica (nazvana po potoku s mnogo rakova) posjećujemo
muzej opančarstva. Zbirka sadrži 70 pari opanaka iz raznih krajeva
Srbije, od kojih su neki stari i 150 godina. Prvi muzej ovog tipa na
teritoriji grada na edukativan i zanimljiv način promovira proizvodnju
opanaka, ali i druge stare zanate poput pripreme kave na
tradicionalan način ili kako da pravimo ajvar ili slatko.
Manastir Rakovica, gde su u porti sahranjeni patrijarsi Dimitrije i Pavle.
Idemo na Avalu, gdje je bio stari grad Žrnov,
koji je kralj Aleksandar dao srušiti da se baš
tu podigne spomenik neznanom junaku.
Masonska posla...
Ručamo u starom i reprezentativnom hotelu „Avala"
Idemo na Avalski toranj, srušen u NATO bombardovanju
1999, pa ponovo izgrađen 2007-2009. U dva lifta se
penjemo i pravimo krug po vidikovcu.
Vidi se Beli potok (mecabg maše s terase, vidite li?
i moj Konjarnik.
te spomenik neznanom junaku i hotel "Avala"
na drugoj strani
Kafu pijemo ispod Avale u hotelu "Sučević", sa vinarijom i proizvodnjom
suhomesnatih proizvoda.
U Osaki sada počinju cvjetati sakura trešnje, mada se još
nisu razmahale
Osaka je zanimljiva, grad poseban, hrana nama neobična
Nekad je otac, jedan od prvih reprezentativaca u judou, želio otići u Japan.
Trojica judoka reprezentativaca, najboljih prijatelja, nazivali su se tri samuraja.
Sin je ostvario njegov san. Otišao je u Japan i obukao i kostim samuraja.
Imamo svi pozdrav iz Japana. Nastavit će se, kad stignu nove slike.
Kad smo mladi, ne pada nam na pamet da bismo mogli ostariti. Sa 15 godina - oni
od 20 su nam stari. Sa 20 oni od 30 su vrlo stari. I tako dalje. Sa 20 godina ne
pada nam na pamet da kasnije nećemo imati tu sposobnost, mislimo da ćemo
uvijek moći toliko, tako... bilo u usponu na planine ili drugi spol.
Sjećam se, zamišljala sam da ću planinariti kad odem u mirovinu, jer ću tada imati
vremena. Ni na kraj pameti mi nije tada padalo da to neću moći i da mi je netko
rekao, smijala bih se. Sada se ne smijem.
Generalno, muškarci su skloniji dužem zamišljanju kako su mladi i lijepi, kako mnogo
mogu i kad su godine već jako odmakle. Žene i prerano primijete promjene tijela
i sposobnosti. Prema tome su kritičnije, čak znaju i pretjerivati u procjeni
nemogućnosti svog tijela.
Što nas to prvo opomene? Prve bore? Prvi viškovi sala na nepoželjnim mjestima?
Bol u nekom zglobu? Sve zajedno? Kako kod koga. No vrijeme neumitno pokaže
svoje zube kod svih, manje ili više, brže ili sporije, i nikoga ne štedi.
Zato rastegnite mladost dok ste mladi, učiniti sve što želite, a možete, jer sutra
ćete željeti, a nećete moći... a možda vam jednostavno više neće biti važno...
Idvor, selo u Banatu, poznato je po Pupinu i rodama.
Znanstvenik Mihajlo Pupin se potpisivao kao Mihajlo Idvorski Pupin.
Posjećujemo kuću u kojoj je rođen 1854.
Još radi stari đeram u dvorištu
Mihajlo je rođen u obitelji s devetero djece Koste i Olimpijade Pupin. Znanstveno je
napredovao uz podstrek i podršku (nepismene) majke kojoj će kasnije posvetiti fond
Pijade Aleksić Pupin.
Kuća je obična vojvođanska, srednja soba u kojoj se suši meso i kuha.
prednja muška (gleda na ulicu)
i zadnja, ženska soba.
Memorijalni kompleks Pupina sadrži rodnu kuću, osnovnu školu s muzejom
i narodni dom. Idvor pretendira postati vojvođanska Petnica.
Ulazimo u pravoslavnu crkvu posvećenu Blagovestima. Tu je Pupin kršten.
Pupinova bista u parku.
Idemo u Narodni dom Mihajlo Idvorski Pupin. Priča nam odlični vodič Mirjana.
Školovao se u Pragu pa odatle bez novca otišao 1874. u Ameriku, radio razne
poslove dok nije upisao Columbia koledž sa stipendijom i doktorirao u Berlinu.
Onda je radni vijek proveo na Columbia sveučilištu u New Yorku, kao omiljeni
profesor teoretske elektrotehnike. Kraljevina Srbija ga imenuje za počasnog
konzula u Americi 1912. Patentirao je 34 izuma iz oblasti telegrafije, telefonije
i radiotehnike
Njegova autobiografija "Sa pašnjaka do naučenjaka" dobila je Pulitzerovu nagradu.
Mirovna konferencija u Parizu 1919. kada su se crtale granice Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, pokazala je veličinu i uvažavanje Mihaila Pupina u međunarodnim
razmjerima. Koliki je bio njegov utjecaj na svjetske velikane govori i činjenica da je
američki predsjednik Woodrow Wilson uz dogovor sa svojim državnim tajnikom
Robertom Lansing-om, odbacio Londonski ugovor iz 1915. po kome je Banat do
Tise trebao pripasti Rumunjskoj, te Dalmacija i Bled Italiji.
Bio je oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Jackson i želio je da
bude pokopan s njom, a na grobu piše Michael Idvorsky Pupin.
Idemo u selo Pećinci, u Donjem Sremu, u Muzej kruha.
Slikar Slobodan Jeremić-Jeremija je dugo slikao na terenu i sakupio 2000
predmeta vezanih uz obradu zemlje, pravljenje kruha i razne vrste obrednih
kruhova, pa sam izgradio muzej po svome, autorsko djelo, uz podršku
supruge Biljane.
Muzej je krušna ulica od zemlje kruha do neba. Dočekuje nas Biljana i
vodi od zbirke žrvanja
-neolitski žrvanj- kamen na kamenu kojima se tuca zrno (lijevo)
-keltski žrvanj
-ručna vršalica
-samovezačica (preteča kombajna)
-vodenica, koš i kamenje
-sačurice (korpe za podizanje kruha),
mlinovi
-kuća (kuhinja) sa šporetom
-furuna (peć) s kruhom
Izložba obrednih i kultnih kruhova.
Cijeli život se odvija između dva kruha, onog za novorođenče i onog za umrlog.
Dolazi slikar i opušteno priča svoje utiske sa terena.
Odabrano društvo skupilo se da ode u posjetu Kovačici.
Svi znamo po čemu je ona čuvena. Po naivnoj umjetnosti Slovaka.
Davne 1802. godine 200 slovačkih obitelji doselilo se u Kovačicu i tu našlo svoj
trajni dom. Umjetnost naive počinje 1939., prvi su počeli slikati Jan Sokol i
Martin Paluška. Slikarstvo naive čuva identitet Slovaka.
Galerija naivne umjetnosti osnovana je 1955.
U njoj su dvije sobe iste, Martin Jonaš je lijevo. Jonaš slika poljoprivrednike
velikih udova a male glave, možda da istakne snagu, a možda su to vizije
djeteta koje odrasle gleda odozdo.
Desno je Zuzana Halupova (mama Zuzana).
Zuzana nije imala djece, a na svim njenim slikama je djevojčica u ružičastom,
njena zamišljena kćer.
Anegdota sa Zuzanom Halupovom, bez dlake na jeziku: Kad ju je Kurt Waldheim
pitao bi li mogla naslikati Bijelu kuću, odgovorila je da je to lako, jer nema krov!
Ostala postavka se mijenja. U listopadu svi članovi poklone po jednu sliku galeriji.
Idemo u slastičarnu na kavu
Vraćamo se u galeriju Babka. Pavel Babka živopisno priča
o naivnoj umjetnosti Slovaka.
Odlazimo puni impresija o umjetnosti koja je ozbiljna, a ne naivna.
Jedina mi je od prijateljica stigla preko bloga. Komunicirale smo preko pisanja i
komentara na blogovima, vidjele se uživo na jednoj pa drugoj promociji knjige i
nastavile povremene susrete u blog društvu. Ljepotu života podijelila je s blogerom
koji je odmah prekinuo pisanje na blogovima. Onda je i ona podigla branu prema
blogerima i odlučila da u svoj život nove više ne pušta. Ostali su samo posljednji Mohikanci.
O sebi priča samo manje bitne stvari, a sa solidnom pažnjom sluša što sagovornik
odlučuje da podijeli s njom. Cijenim njeno mišljenje, ona moje, mada su često sasvim
suprotna, a usaglašavanjem dolazimo do neke sredine. Jedna drugoj služimo kao
trening tolerancije. Uostalom, prijateljstvo ne može opstati bez uvažavanja i tolerancije
razlika. Sve rjeđe putuje, a uvijek donese neku uspomenu. Iz Venecije mi je donijela
nešto tipično, masku. Iako nikad nisam voljela skrivanje iza maske i nisam bila ni
u maškarama ni na maskenbalu, taj poklon čuvam s posebnim pijetetom.
To je njena maska, koja humorom i peckanjem skriva nježnu i povredljivu dušu.
Kažu, ako u Japanu primijete da koristite standardni mobitel,
možete platiti kaznu od milion jena. Ne priznaju našu tehnologiju.
U Osaki sakura je tek počela, Japan se oblači u ružičasto.
Trešnjin cvijet (jap. sakura) jedan je od najvažnijih simbola japanske kulture.
Predstavlja ljepotu, buđenje i prolaznost. Vrijeme kada cvate trešnja označava
jedan od vrhunaca japanskog kalendara i predstavlja početak proljeća.
Zasad nemam originalne fotografije, bit će ih kad se sin vrati.
Japanci mu traže recept rafiola, koje sam mu umijesila za put!
Cijeli se naš život vrti oko ljubavi. Zahvaljujući ljubavi, na ovom smo svijetu.
Od malena promatramo roditelje i njihovom odnosom prema ljubavi formiramo svoje
stavove. Htjeli ili ne, to što ponesemo iz roditeljske kuće, cijelog života određivat će naše
odnose i prema ljubavi i prema svemu drugom. Ako su se voljeli pred nama, i mi ćemo
javno pokazivati osjećaje. Ako su krili ljubav od nas i pokazivali je diskretno, i mi
ćemo se ustručavati da javno pokažemo što osjećamo. Najviše su zakinuti oni koji
taj odnos nisu mogli promatrati, iz raznih razloga koji su odnijeli jednog od roditelja.
Takvi ostaju uskraćeni za cijeli život kompletnosti odnosa dvoje u ljubavi.
Da li se samo jednom ljubi, kao što kaže stara pjesma? Svakako ne. Voli se više puta,
ali uvijek drugačije. Jedna je ljubav najveća, ona koja ostavlja čežnju ako joj život ne
dozvoli da ostane doživotna. No i druge manje ljubavi čine tkanje našeg života
potpunijim. I najmanja je vrijedna, jer se dogodila, jer je zatitrala strune u nama,
jer smo se makar i na tren osjećali lepršavo. Jer, kako reče mudrac, život ne čini broj
udaha, nego broj trenutaka koji nam oduzimaju dah. I sve što nam ljepotom oduzme
dah, vrijedilo je, značilo je i znači. Ne zaboravlja se.
"Pred vama je prvo regionalno istraživanje blogosfere, koje je obuhvatilo 6 država i 701 blogera i blogerku iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine,
Makedonije i Crne Gore. Istraživanje je sproveo BeeBlog Network, najveća blogerska
zajednica u jugo-istočnoj Evropi, u martu 2015. godine. Ovim istraživanjem su obuhvaćena
najznačajnija pitanja koja su od interesa ne samo za blogersku i internet zajednicu regiona,
već i za javno mnjenje. Cilj istraživanja: saznati „kako izgleda naša regionalna blogosfera,
koji je profil blogera/blogerke, šta nas najviše muči, šta nam donosi najviše zadovoljstva,
i šta se može uraditi da blogosfera bude još bolja.“ Svi blogeri koji su u njemu učestvovali dobili su rezultate pre nego mediji.
Kao iskusna blogerica, bila sam iznenađena nekim rezultatima i saznanjima da moja
generacija blogera nije iskoristila i neke prednosti bloga. Možda će izvod iz
rezultata istraživanja, u kojem je učestovao 701 blogera iz regiona, pomoći drugima
da osim zadovoljstva u blogiranju, imaju od toga i neke koristi.
"U SAD više od 54% blogera dopunjava budžet zaradom od bloga, a za 18% njih blog je
posao sa punim radnim vremenom [Technorati, State of blogosphere, 2011]. Naše
istraživanje pokazuje da je svaki peti bloger u regionu imao priliku da dopuni budžet
zaradom od bloga (21%). Nešto manje od polovine anketiranih blogera ima neutralan
stav prema sponzorisanim tekstovima, a 13% potpuno negativan. Čak 64% blogera
smatra da takvi postovi treba da budu označeni. Većina blogera (71%) je zadovoljno
poštovanjem dogovora i brzinom isplate prilikom saradnje na promociji brendova,
dok se 22% požalilo na kašnjenje isplate, a 2% nikada nije bilo isplaćeno.
Celokupno istraživanje sa iscrpnim podacima datim kroz grafikone, dostupno
je svima na linku Blogometar
Pozabavimo se samo nekim podacima:
1. Ima više blogerki nego blogera
2. Najviše je visokoobrazovanih blogera
3. Blogeri češće žive u većim gradovima
4. Blogeri češće pišu pod svojim imenom bez skrivanja identiteta
5. Najviše blogera piše iz hobija
6. Blogerke češće tokom jedne sedmice proveravaju analitiku
bloga od muških kolega
7. Blogeri iz Hrvatske, češće od kolega u regionu, komentarišu i
dele blogove drugih blogera
8. Blogeri iz Makedonije osećaju najmanju slobodu da pišu sve što žele i ubedljivo
najviše osećaju da je sloboda govora na Internetu ugrožena
9.Procena je da čak 13% blogera može da živi od bloga.
Samo 5% blogera piše blog isključivo zato što im je to posao
Počeli su da pišu...zbog želje da prenesu svoje znanje, iskustvo i razmišljanja,
njih čak 52%
Motivi blogera: želja da prenesu znanje, zarada i vidljivost.
Motiv blogerki: ljubav prema pisanju
Manje teksta + više fotografija = format kojeg se drži većina blogera.
Posao zahteva duže blog postove.
Muškarce, duplo više nego žene, demotiviše odsustvo reakcije na ono što pišu.
Blogeri su aktivni, druželjubivi i ekstrovertni. Većina blogera je na Facebooku,
a YouTube koriste češće nego profile na Twitteru. Skoro 40% blogera nikada
ne čita blogove koji se nalaze na portalima tradicionalnih medija.
46% blogera podršku za pisanje dobija od drugih blogera ili poznanika sa Interneta.
Blogerke su spremnije da često komentarišu druge postove. Četvrtina blogera
iz Hrvatske komentariše postove kolega na dnevnom nivou. 85% blogera kaže
da im je blog doneo lično zadovoljstvo.
U regionu, blog je blogerima:
...više nego drugima uzrok problema na poslu (BiH)
...prilika za posao (Hrvatska)
...pozivnica za različite događaje (Srbija)
78% blogera smatra da je sadržaj i veština pisanja ono što određuje meru
uticaja blogera. Na drugom mestu je značaj tema koje bloger pokreće.
Tri od pet blogera redovno proverava analitiku svog bloga
Čak polovina onih koji ne proveravaju analitiku, ne zna kako se to radi.
Analitika najmanje zanima blogere iz BiH, a najviše hrvatske blogere.
79% blogera nikada nije imalo priliku za profesionalnu saradnju putem
svog bloga. Može li se od toga živeti? Dvoje od 5 blogera naplati post između 20 i 100 eura.
Upustite se u svet ovog istraživanja, pročitajte ga sami do kraja,
sigurna sam da će mnogi saznati stvari koje nisu ni sanjali.
Hoćemo li u dvorac? Schloss Heidelberg. Pješice, uspinjačom, taksijem, kako želite.
Dvorac je danas samo još ruševina otkad ga je požar 1764. godine uništio.
Prve subote u lipnju i rujnu te druge subote u srpnju dvorac i stari most
su osvijetljeni svjetlima i vatrometom.
Prođimo pored slavoluka
Ovuda ćemo ući
U unutrašnjem dvorištu ima se što vidjeti
Silazimo na terasu s koje puca pogled na sve strane,
prema zidovima dvorca
prema brani na rijeci Neckar
prema starom mostu
Tko li je ostavio ovu stopu u kamenu? I kako?
Vraćamo se u unutrašnje dvorište
da pogledamo Malu bačvu (koja je sve, samo nije mala)
i Veliku bačvu, na koju se penjemo stubištem
Tu je "carevao" Perkeo, dvorski patuljak Karla III. Zbog enormnih
količina alkohola koje je mogao podnijeti nosi titulu zaštitnika
Velike bačve
Nakon obilaska muzeja apoteke, još jedan pogled na dvorac
Ako vas (kad vas) put nanese u Heidelberg, od velikog broja odličnih restorana
neće vam biti lako da izaberete prave. Naravno, nisam ih ni ja lako izabrala, malo
preporuka, malo iskustvo kolege koji češće dolazi, pa smo i nas dvije posjetile
zaista lijepe i kvalitetne restorane sa dobrom uslugom. Kojotica će dodati neku
riječ o tome da li preferira neke druge restorane. O sladoledu ćemo sutra :)
Doručak savjetujem u Gasthaus "Backmulde", boljeg nema.
Za ručak izaberite "Perkeo" usred Hauptstrasse
ili talijanski restoran u Kurpfälzisches Museum
gdje nećete biti tanki kao ove balerine
Za popodnevnu kavu Strohauer's cafe pored spomenika Bunsenu
Za večeru tu je "Goldener Falke" na Marktplatz, sa živom muzikom
A može i Bier Museum "Weisser Schwan" u Hauptstrasse,
između Universitäts platz i Marktplatz
Neckar protječe kroz Heidelberg i daje mu poseban šarm. U lijepim danima
grad se sjati na njene obale. Naziv Neckar je keltskog podrijetla,
što znači "divlje vode".
Pa, hoćemo li preko rijeke? Idemo preko brane.
Voda se prebrzo kovitla, ovdje ne bi valjalo upasti...
Pogledajmo iza sebe
Prešle smo rijeku
Na ovoj strani su najljepše vile na padini brda
kojim prolazi Philosophenweg.
Proljeće je zamirisalo, dok se bližimo starom mostu, Alte Brücke.
Na kamenu ljubavi ima mnogo lokota
Prelazimo stari most
Sunce se umalo okupalo u rijeci
Lijep je pogled na dvorac
Kapije starog mosta su jedan od simbola Heidelberga
Mnogi vole i ovog brončanog majmuna, Brückenaffe.
Ulazimo u stare ulice, prema katedrali, odakle smo krenuli u šetnju.
A post je posvećen Gurmanki, koja je rođena pored Neckara.
Svjetski dan lastavica 19. ožujka
Obilježavanje ovog dana je počelo u gradu San Juan Capistrano u 18. stoljeću, što
ga je učinilo svjetski poznatim. Lastavice su kozmopolitska grupa ptica i nastanjuju
sve kontinente osim Antarktika. Smatra se da potječu iz Afrike, jer tamo živi najviše
vrsta. Obitelj lastavica obuhvaća 75 vrsta. Karakteristika ovih ptica je njihova
prilagođenost lovu za hranom u letu. Tijelo im je vitko, a krila uska. Kljun je kratak,
a grkljan mogu široko otvoriti. Oblik repa im je vrlo specifičan i po njemu su dobili
ime razni predmeti, pa i leptir Lastin repak.
Lastavice su selice. Obično lete brzinom od 30-40 km na sat, ali mogu dostići
brzinu i od 50-65 km na sat.
Kod Starih Slavena lastavica je bila sretna ptica, čak poistovjećivana sa Vesnom,
boginjom proljeća i mladosti. Lastavice nikad nisu lovljene, čak su obitelji smatrale
srećom kad bi lastavice svile gnijezdo ispod njihovog krova.
Šarmantno, spontano, na prepad je osvojio punu salu Sava centra
Redale su se stare i nove melodije i operske arije.
Za one koji ne znaju, Goran je tenor velikih
vokalnih sposobnosti.
Severina kao gošća dobila je priliku da šarmira publiku
pa su onda otpjevali svoj duet "Šta je svit"
Publika je dobar dio koncerta plesala
A jedan izvanredan plesni par je spontano
plesao ispred bine
dok ih Goran nije prozvao da se popnu na binu i plešu do kraja koncerta
što su i uradili, čak odlično, osim što nisu prepoznali da
su Goranove pesme najčešće u ritmu bluza, plesa koji oni
nisu znali, jer se uči samo u školi "Natalija i Ivica", pa su
plesali rumbu umjesto bluz.
Ako vas put nanese u Heidelberg, imate malo vremena, želite da puno vidite, treba vam
hotel u centru starog grada, na 100 m od glavne ulice, Hauptstrasse, sa perfektnom
uslugom, tih, miran, u kojem ćete spavati kao beba i buditi se osvježeni. To je
Gasthaus "Backmulde". Podosta sam putovala Europom, ali u boljem hotelu nisam
bila, makar su mnogi imali pet zvjezdica ili su bili van kategorije.
Naša ekipa je bila tu smještena šest godina, dok se seminar održavao u staroj auli,
pa smo za pet minuta šetnje već bili na seminaru.
Jedva sam čekala da se vratim u omiljeni "Backmulde".
Prilazite starom tvrđavskom kompleksu od strane reke Neckar i već vidite
da vam Backmulde želi dobrodošlicu
Nakon 100 m priđete prastaroj kapiji
I tu ste. Starinskim stubištem prekrivenim tepihom ili liftom, birajte.
Salon sa kompjutorom i svime što vam treba da sami sebi pripremite kavicu za odmor
Sobe su prostrane i udobne, neke s pogledom na dvorište, pa vas slavuji bude.
I onda trpezarija u kakvoj niste bili.
Svi prozori su u vitražu urađeni, svaki drugačiji
Izbor za doručak je fascinantan, najbolje pecivo sa odličnim francuskim i njemačkim
sirevima, bogat izbor suhomesnatog i mnogo očišćenog tropskog voća. Sokovi, voćni
jogurti i ostalo se podrazumijevaju.
To je jedino mjesto gdje doručkujem sat vremena, gdje se
prepuštam hedonizmu doručka. Želim vam da nekad
osjetite takvo zadovoljstvo, ako već niste imali priliku...
A nakon divnog doručka, idemo u šetnju Heidelbergom.
(slika Lastavica, pomaže Ljiljana)
Sletjele smo na aerodrom u Frankfurtu. Tu ćemo se načekati dok ne stigne i
profesor, s kojim ćemo zajedno minibusom do Heidelberga.
Od 1976-1999. Nephrologisches Seminar se održavao u staroj auli univerziteta,
na Universitats platz u Aldstadt, starom gradu. To mi je ostalo i najdraže mjesto.
Zbog renoviranja aule seminar je premješten u univerzitetski kompleks,
Neuenheimerfeld.
U velikom amfiteatru smjesti se 900 nefrologa sa njemačkog govornog područja,
iz Njemačke, Austrije, Švicarske i godinama naša mala ekipa kao gosti.
Program je bogat i zastupljene su sve novosti u nefrologiji od prethodnog seminara.
U pauzama popije se svježi sok ili sunča oko kompleksa.
I vratite se "teži" za dosta znanja.
Postoji čovjek koji mi je samo davao, a nikad ništa zauzvrat nije tražio.
I ne samo meni, nego generacijama i generacijama nefrologa diljem Europe.
Čovjek nevjerojatnog intelektualnog kapaciteta, neusporedive širine znanja,
i izuzetne želje da podijeli svoje znanje s drugima.
Taj veleposlanik nefrologije zove se prof. dr Eberhard Ritz. Svoj radni vijek
i još desetak godina u mirovini proveo je u Heidelbergu i u cijelom svijetu,
uz veliku podršku supruge Christine, pedijatra, i svoje četvero djece.
Nemoguće je ispričati što je sve prof.Ritz radio u svom
radnom vijeku. Ako se kaže da je publicirao jedan
znanstveni rad tjedno, daje li to neki blijedi putokaz?
Predsjednik svjetskog udruženja nefrologa ISN, predsjednik evropskog
ERA-EDTA, doktor znanosti, počasni doktor nekoliko medicinskih fakulteta...
i prije svega pedagog kakvih malo ima.
Prof. Ritz je osmislio i organizirao 39 nefroloških seminara u Heidelbergu,
39 izuzetnih škola nefrologije. Ovaj 40. seminar organizirao je sedmeročlani
odbor.
Odata mu je počast prvog dana. Sadašnji predsjednik ERA EDTA prof. Andrzej
Wiecek ispričao je mali dio ogromnih postignuća legendarnog profesora.
Drugog dana je prof. Kai-Uwe Eckardt ispričao plodni životni put prof.Ritza,
Dva profesora predali su mu diplomu
a prepun amfiteatar ga je dugim aplauzom pozdravio i zahvalio mu za sve
što je za nefrologiju uradio.
Godine 2000. profesor mi je rekao da nefrologe koji govore njemački jezik
pošaljem kod njega, na nefrološki seminar u Heidelbergu. Petnaest godina
naša ekipa liječnika bila je gost seminara i svaki se seminar završavao
pozdravom sa profesorom.
Pošto je seminar preuzeo odbor, više nismo profesorovi gosti, no kolegica i ja
smo se potrudile da vlastitim sredstvima stignemo na seminar i kažemo
profesoru i njegovoj suradnici dr Maria Walla jedno veliko hvala od cijele ekipe.
Ne zna se tko je bio više raznježen.
A jednoga dana probudit ćeš se tužan
i nećeš znati da li si loše spavao
ili te je san o meni razbudio.
Sjetit ćeš se svih zajedničkih želja
i sanja koje smo dijelili.
Poželjet ćeš da ih nastavimo.
Ali oni su prekinuti
i nastavit' se ne mogu...
(dio poeme koju je započela Dinaja, a svatko dodavao do cjeline)
Odajemo poštu junacima na Mišaru. Mišar, selo udaljeno 6 od Šapca, bilo je poprište
slavnog boja u kome su Srbi predvođeni Karađorđem Petrovićem do nogu potukli
silnu i obijesnu tursku vojsku Kulin Kapetana 1806.godine. Slijepi pesnik i guslar Filip
Višnjić je povodom ove slavne bitke spjevao jednu od najpoznatijih srpskih epskih pjesama
- Boj na Mišaru.
Stižemo u Šabac u zapadnoj Srbiji, na obali rijeke Save. Razvio se oko utvrđenja
podignutih uz rijeku (Zaslon, Bigir Delen). Ekonomski je i kulturni centar Podrinja.
U gradu, sa prigradskim naseljima, živi oko 70.000 stanovnika.
Idemo u renovirani hotel Sloboda na pauzu uz kavu i pohane masline.
Vodič nas vodi u šetnju Šapcem, po kiši, pješačkom zonom sa okolnim objektima
koji su značajna djela arhitekture. Objašnjava nam kako i kada je postala šabačka
čivija. Priča se da je jednom davno neki knez došao u Šabac a na povratku,
pošto mu je neki obijesni Šapčanin iščupao čiviju iz točka, knez je završio u prašini.
Od tada pa za sva vremena Šapčani ostadoše „Čivijaši“. Od tada „Čivijaši“ čuvaju
i njeguju tradiciju humora i satire.
Ovo je šabačko pozorište. Kazališne predstave daju se od 1840. godine
Krsmanovića kuća, izgrađena 1891.
Spomenik poginulima u 1. svjetskom ratu i balkanskim ratovima.
Vrlo lijepa biblioteka, nekada Vladičanski dvor, izgrađen 1847.
Prekoputa je Šabački muzej sa vrijednim eskponatima.
Dominira velika slika “”Velikani Podrinja”. Na interaktivnom prikazu osvijetli se
neka ličnost i dobiju podaci o njoj.
Obilazimo bogat muzej.
Ovo je maketa Jevremovog konaka, jedne od najljepših zgrada tadašnje Srbije. Izgradnji
je prethodila izgradnja konaka kneginje Ljubice u Beogradu, a i u arhitektonskom smislu
mu je bio uzor. Prvi zamah u razvoju grad Šabac dobija po završetku ratnih dejstava
u Drugom srpskom ustanku, u vrijeme uprave obrazovanog Jevrema Obrenovića,
brata kneza Miloša, koji je bio jedini pismen od braće i čovjek širokih i naprednih
nazora. On je Šapcem upravljao 15 godina i za to vrijeme je mnogo toga iz
korijena promijenio i unaprijedio ukupan život dotadašnje turske kasabe.
Vozimo se do restorana “Manjež” na hipodromu. Uz dobar bend slijedi igra i odličan ručak.
Evo nas pred konakom kneginje Ljubice, najljepšom zgradom u Beogradu
kojoj parira samo Milošev konak u Topčideru.
Na odsjeku za termodinamiku Mašinskog fakulteta izučava se kao primjer izuzetnih
termodinamskih rješenja. Ljeti je hladna, zimi topla.
Monodrama "Na kafi kod kneginje Ljubice" izvodi se u autentičnom ambijentu
Konaka kneginje Ljubice. Kroz životnu ispovijest kneginje Ljubice Obrenović,
posjetioci na upečatljiv način mogu upoznati prvu vladarku obnovljene Srbije,
čuti činjenice o najznačajnijim događajima iz vremena kneza Miloša
Obrenovića, saznati detalje o odnosu kneza Miloša i kneginje Ljubice,
njihovom bračnom životu, kneževim nevjerstvima i drugim zanimljivostima
iz privatnog života.
Autor teksta monodrame i scenarija je Nataša Popovska, viši kustos
Muzeja grada Beograda.
Njena družbenica Verka prinosi nam kafu sa
kockicom šećera i ratlukom,
dok pažljivo slušamo kneginju
(fildžan, ali nisam mogla slikati).
Treba doživjeti sa koliko topline i ljubavi za priču koju nam prenosi - ona izvodi ovu
monodramu, sa koliko prirodnosti nam kao domaćica u konaku pokazuje svoj dom
i svoje uspomene.
(slika Lastavica, osim zvaničnih fotografija:
Evo snimka iz drugog ambijenta. Za predstavu u originalnom ambijentu, morate doći :)
Svim mojim suputnicama na ovim vrludavim stazama života
od srca čestitam praznik dama!
Jedan dio Beograda zove se "kod Londona". Uvijek je tu bilo nešto na ime
London, restoran, pa još ponešto, a sada su odlučili da otvore London Idea,
veliku trgovinu, i tome u čast napravili festival na ulici. Idući na drugo
događanje, morala sam pješačiti od Slavije
duž Ulice Kralja Milana,a događanjima na otvorenom
pored renoviranog Cvjetnog trga
prema Beograđanki
sa damama spremnim za čaj u 5
od srca
Dečji zbor pjeva pred otvaranje. Priprema se Bajaga
Često se pitamo, kako vina mogu biti suha?
Nije važna količina vode nego šećera.
Suho vino sadrži najviše do 4 g/L neprevrelog šećera.
Polusuho vino sadrži od 4 g/L do 12 g/L neprevrelog šećera.
Poluslatko vino sadrži od 12g/L do 50 g/L neprevrelog šećera.
Slatko vino sadrži preko 50 g/L neprevrelog šećera.
Svi znamo kakva su pjenušava vina
...a kakva dezertna...
Ima i specijalnih vina
Posebnu vrijednost imaju odležala vina.
Čovjek i vino, veza duga 75 stoljeća...
moglo bi se mnogo o njoj pričati. Živjeli!.
Vino, pečat civilizacijskog uzdizanja, kultno piće i statusni simbol,
u potpunosti je zavisno od prirode i prirodnih procesa. Prije nekoliko
hiljada godina stiglo je i do nas i protkalo filozofiju našeg življenja.
I upravo naša, pomalo neobjašnjiva, opčinjenost prevrelim grožđanim
sokom ukazuje koliko smo zapravo vezani za prirodu i prirodne procese
(A. Stevanović).
Na Kalemegdanu ćemo ući u Prirodnjački muzej i proučiti priču o vinu
Kako i zašto je vino crveno (crno), roze i bijelo?
Zašto Francuzi imaju manje srčanih oboljenja ("francuski paradoks")?
Koliko se u Srbiji troši vina? Malo. Iako je dokazano da umjereno
pijenje vina (10-50 g alkohola dnevno) prija srcu i bubrezima.
Turu podzemnim Beogradom organizuje agencija
„GO2 SERBIA“, vodi odlična Ana. Grupa se sakuplja pred
Bibliotekom grada Beograda
U njenoj Rimskoj dvorani, pored ostataka rimske kapije iz 2.stoljeća n.e., Ana nam
priča kako je Singidunum ( u prijevodu: „okrugla tvrđava“) osnovalo keltsko pleme
Skordisci u 3. stoljeću p.n.e. Rimljani dolaze od 1-5. stoljeća n.e. i asimiliraju se s
Keltima. Lijepo se vidi ostatak vodovodne cijevi od olova još iz rimskog vremena!
Šetamo Kalemegdanom (na turskom: tvrđava) pored spomenika zahvalnosti
Francuskoj za zasluge 1914-1918 (ne bi ga za kasnije zaslužila), koji je izradio
Ivan Meštrović.
Prolazimo pored Prirodnjačkog muzeja sa masonskim simbolima,
izgrađenog kao masonski hram.
Ulazimo u Kalemegdan kroz kapiju sa Sahat kulom.
…do Rimskog bunara koji nisu iskopali Rimljani, nego Austrijanci 1717-1730.
do 30 metara (i nisu našli vodu) a Turci nastavili do 60 m i stigli do vode. Tu
su našli neke rimske ostatke pa je tako bunar, kažu, dobio ime.
Upoređuje se sa sličnim bunarom iz Umbrije. Bunar čuva mnoge
mračne tajne, neke je bolje da ne znamo.
U blizini Pobjednika ulazimo u bunker iz vremena Informbiroa.
Izgrađen je 1948-1950 a na sreću nije korišćen.
Obilazimo dva topovska gnezda i dve spavaće sobe za vojnike.
Sa uzvišenja iznad bunkera nitko nije gađan, ali je nama pucao
prelijep pogled na Ušće.
Prolazimo česmu Mehmed paše Sokolovića
I silazimo strmim kaldrmskim putem
…do Barutane, velikog barutnog magazina, čiji zidovi pričaju priče o
odbrani kršćanske Europe od Turaka.
Na izložbenoj postavci Rastka Ćirića u prvoj dvorani, o alama i baucima iz srpske
mitologije, shvatit ćemo što biva kad nas obuzmu noćne more i tko su baba roge.
U velikoj dvorani su originalni rimski spomenici
i sarkofazi,
a najljepši je Jonin sarkofag iz 4.stoljeća n.e. sa predstavom kršćanstva
Nakon šetnje od 15 minuta oko donjih zidina Kalemegdana
…stižemo u Savamalu, u vinski lagum u Karađorđevoj
ulici, gdje je sada vinarija i noćni klub, a mi kušamo
dobro bijelo vino.
I prolazi vrijeme bez da nas pita
gdje bismo mi i kojim putem.
Ne osvrće se, ne gleda za sobom,
samo naprijed grabi
I gdje će stići, svi već znamo,
samo ne znamo za koje vrijeme,
koliko radosno i koliko bolno
stižemo do mjesta poniranja.
Ni koliko je radosti na tom putu
za nas još predviđeno,
ni koliko tuga još neprebolnih
moramo odbolovati...
Nek' ide vrijeme, kad već nije naše
da njime upravljamo!
Nek’ ide život, začin mu dodajmo
da ga ljepše proživimo!
I neka su prijatelji uvijek oko nas,
tamburaši, pjesma i ples,
neka su radosti pune čaše
i osmijehom ukrašena lica!
A kad mislimo da je sve besmisleno, trebamo pogledati ovaj filmić. Ova kratka
animacija, bazirana na stripu nacrtanom od strane brazilskog umjetnika Fabia
Coale, obišla je preko 180 festivala gdje je osvojila čak 59 nagrada, između
ostalog i nagradu za najbolji dječji film na FESA festivalu u Beogradu 2014.
godine.
Kalemegdan je meni najdraži park ili šetalište u Beogradu.
Kolika god da je gužva, ona se tu ne osjeti. Čovjek može biti u miru
sa samim sobom i starinama, prirodom, pogledom na ljepote Beograda.
Priđimo mu iz Knez Mihajlove ulice
Pozdravimo Vojislava Ilića
Možemo i Marijanu
Obiđimo oko vojnog muzeja (koji osobito "voli" Euro)
Nije obavezan pregled postavke
sprava za mučenje, dovoljno nam
je što nas svakodnevno muče na
razne načine
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.