Žal za mladost?? Trenutno neraspoloženje?? Ne može čovek da te stigne u tvom jurcanju svake nedelje po izletima i Europi... Šta si sad smislila put na Mars?? Veneru?? I?? Karte rasprodate?? Tuga teška pregolema ;))
30.03.2016. (07:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti na ovom tekstu... sjetih se ovog mog davno napisanog...
Mi smo kćeri Ljubavi i nosimo u sebi Afroditine gene. Mi smo "osuđene" da budemo i ostanemo boginje trenutka u kojem ljubav postaje kruna življenom životu. Osjetimo Jerihonsku ružu u dubini duše, taj čudesni splet sreće, znanja i vjerovanja. Izađimo svijesne sebe i svojih godina pod koplja dnevne svjetlosti, zagrlimo sunčani trag koji će nas uzdignuti na tron koji nam je Magna mater ostavila u naslijeđe, budimo i ostanimo znatiželjene, željne spoznaje, pune čuđenja, budimo ono što jesmo žene sa spletom godina u sebi, sa cvijetom uskrsnuća koji se ugnjezdio nevidljiv, ali postojan, u našim srcima koja nikada ne stare.
carpe diem draga.@Lastavica... :)
30.03.2016. (07:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca, tako je! Ne trebamo se zavaravati da se ne mijenjamo, da smo mladunci i kad smo bake i deke, pa svi imamo ogledalo! Ali možemo izvući maksimum života u našim godinama.
30.03.2016. (07:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"To je bio trenutak u kojem osjetih da nešto snažnije od mene u meni odlučuje što će osjećati dlanovi, što će uši slušati, oči gledati, koji mirisi će me opijati."
30.03.2016. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti draga, izdvojila si srž pjesme... to je poruka i izazov... nemojmo dozvoliti godinama da umrtve osjećanje osjećaja, vanjske promjene su vidljive... pjesak vremena se slijeva našim licem... ali zaobilazi tragove u srcu... :)
30.03.2016. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, sad i ti. Lijepo je Meca rekla, jel nestalo karata za Mars i Veneru (nasmijah me). A sad ozbiljno. Mislim da znam o čemu govoriš jer me nekako sva ta pitanja zadnjih dana nekako zaokupljaju. Moji roditelji, kad su bili mladi, planirali su mirovinu provesti u Dalmaciji, nastaviti se družiti sa prijateljima koji su isto tamo dolazili preko ljeta, planirali su putovati,... onda su došli ratovi, društvo se razbucalo, mama se razboljela,.. prioritete su se promijenile. Možda me je taj njihov plan u životu naučio da ne razmišljam gdje ću završiti i kako ću živjeti za deset, dvadeset godina. Možda čak ne bih ni željela znati, ne zato da se sačuvam od razočarenja, već zato jer bih željela budućnost ostaviti ne zapisanu, pa da je sama onako malo kreiram, kako imam mogućnosti. No, kako i meni godine idu, razmišljam o starosti jer donosi neka ograničenja. Kad god kažem mojim da sam prestara za nešto, oni kažu, -ih, nemoj tako govoriti. Ali tako je kako si i sama napisala. Kad si mlad, tridesetogodišnjak, misliš da si osvojio svijet, da si neke prepreke već preskočio, pa ti se neće ponavljati, a dovoljno si mlad da ti se čini da imaš svu tu snagu te da će te ona držati kako te držala sa dvadeset i sa trideset. Ali život piše svoje priče, u njemu nikad kraja zabavi, uvijek te stavlja pred neke nove izazove. A starenje je svojevrstan izazov u kojemu se treba i snaći. Snaći u tome da ne možeš više raditi kolutove i premete bez zagrijavanja, da si za određene poslove prestar (tako kažu poslodavci), da menopauza nekim ženama donosi lošiju kvalitetu života, o kojoj društvo ne priča. Svi govore o aktivnom starenju, o promjeni uma, pogleda na život, sa svim tim se slažem, ali društvo zaboravlja da procesu starenja ne možeš pobjeći, i da gravitaciju ne može spasiti nijedna krema protiv bora. Ali dok smo živi, radoznali i znamo se smijati, i ta starost zna biti 'pis of kejk' kad se priviknemo na novi način života. Moja baka ima 98. godina, povremeno je posjeti onaj Švaba, ali je više/manje zdrava, čita knjige, gleda televiziju, šeta već lošije ali kaže da joj u životu nikad nije bilo bolje - ne treba raditi, sve joj donesu, ima društvo i voli se smijati. I gledam nju, i gledam sebe, pa pomislim - nikad bolje, kažeš! :-)) Drago Lasto, poleti, jer ti to sigurno znaš, ovo je samo jedno drugačije putovanje. ;-)
30.03.2016. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i evo sjetih se pjesme napisane davnih devedestih godina... iznjedrena je iz moga traganja za izvorom ljepote...
Zapalilo se nebo...
Na pladnju okrutnosti razbijeno srce, na humku sjećanja tuguje duša, širi se pjesaž isušenih želja, na oltaru zrelosti uplakano djete.
Ljeto nestaje sa ocvalim dalijama, jata ptica odlaze u beskraj sna, nedosanjanog. Bdijenje je okrutno, poljupci nestali u bescvjetnim grmovima, u šipražju trnovitog zaborava.
Voljela sam tugu, laž izgovorenu na žrtveniku rastanka. Pričin neželjenog htijenja, prevara pobješnjelih leptira, neuroni su jurcali sivom tvari, uzaludno stvarali mostove preko Lettine rijeke.
Neželja je bila jača, želje zgusnute u lavu umrlog vulkana. Erupcija se dogodila nježno, od besmisla riječi zapalilo se nebo, tihovalo priču o tebi i meni, umrli bi da se nismo sreli.
hvala ti draga @Lastavice... vratila si me u vrijeme davnih previranja... a ljubav je tu u nama i oko nas... mladi u srcu osjećamo je i mirni koračamo koridorima našeg vremena... :)
30.03.2016. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta, hvala ti na podršci, ti si sasvim razumjela o čemu pričam. Ni ti ne zamišljaš da ćeš vječno biti mlada, kao ni ja. Idemo u izazov! Izdvajam: "Ali život piše svoje priče, u njemu nikad kraja zabavi, uvijek te stavlja pred neke nove izazove. A starenje je svojevrstan izazov u kojemu se treba i snaći."
30.03.2016. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Žal za mladost??
Trenutno neraspoloženje??
Ne može čovek da te stigne u tvom jurcanju svake nedelje po izletima i Europi...
Šta si sad smislila put na Mars?? Veneru??
I??
Karte rasprodate??
Tuga teška pregolema ;))
30.03.2016. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti na ovom tekstu... sjetih se ovog mog davno napisanog...
Mi smo kćeri Ljubavi i nosimo u sebi Afroditine gene. Mi smo "osuđene" da budemo i ostanemo boginje trenutka u kojem ljubav postaje kruna življenom životu. Osjetimo Jerihonsku ružu u dubini duše, taj čudesni splet sreće, znanja i vjerovanja. Izađimo svijesne sebe i svojih godina pod koplja dnevne svjetlosti, zagrlimo sunčani trag koji će nas uzdignuti na tron koji nam je Magna mater ostavila u naslijeđe, budimo i ostanimo znatiželjene, željne spoznaje, pune čuđenja, budimo ono što jesmo žene sa spletom godina u sebi, sa cvijetom uskrsnuća koji se ugnjezdio nevidljiv, ali postojan, u našim srcima koja nikada ne stare.
carpe diem draga.@Lastavica... :)
30.03.2016. (07:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Samo realno razmišljanje, mecabg. Postizavam više nego mnogi,
toga sam svjesna, ali sam svjesna i bremena godina i ne glumim
da sam mladunica.
30.03.2016. (07:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Dinaja, tvoj komentar je sam za sebe cijeli mali post. Stavi ga!
30.03.2016. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
kriteriji se mijenjaju....mijenjamo se fizički, intelektualno, emocionalno, duhovno, duševno....u tim mijenama važno je ne izgubiti sebe
30.03.2016. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Čuvarica pinkleca, tako je! Ne trebamo se zavaravati da se ne
mijenjamo, da smo mladunci i kad smo bake i deke, pa svi
imamo ogledalo! Ali možemo izvući maksimum života u našim
godinama.
30.03.2016. (07:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Divan je ovaj izazov... prisjetih se mojih davnih tekstova... evo još jednoga...
Znanje je tek sjećanje
volim konstruktivne i kreativne dijaloge o životu i sreći... hvala ti na divnim komentarima kod mene... :)
30.03.2016. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Jako lijepo, Dinaja.
"To je bio trenutak
u kojem osjetih da nešto
snažnije od mene u meni
odlučuje što će osjećati dlanovi,
što će uši slušati, oči gledati,
koji mirisi će me opijati."
30.03.2016. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Kažu mudri ljudi da je privilegija ostarjeti, pogotovo ako godine nosimo sa stilom! Lijep pozdrav skitnice!
30.03.2016. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Naravno da je privilegija, Gurmanka, svjesni smo koliko ljudi
nije uspjelo ostariti. Veliki pozdrav.
30.03.2016. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti draga, izdvojila si srž pjesme... to je poruka i izazov...
nemojmo dozvoliti godinama da umrtve osjećanje osjećaja,
vanjske promjene su vidljive... pjesak vremena se slijeva našim licem...
ali zaobilazi tragove u srcu... :)
30.03.2016. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Dok prepoznajemo izazove i odgovaramo na njih, dotle smo još tu,
Dinaja. A jesmo :)
30.03.2016. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
moja duša voli izazove... dokazuje... tu smo... divno nam je... :)
30.03.2016. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Onda idemo dalje, Dinaja! tko ih se boji, neka odustane.
30.03.2016. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
što dodati...osim da -što si više želio više ćeš se sjećati- :)
30.03.2016. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Između, razmišljam o tome...
30.03.2016. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Ne znam o čemu pričaš, meni je još dvadeset:))
30.03.2016. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta
Eh, sad i ti. Lijepo je Meca rekla, jel nestalo karata za Mars i Veneru (nasmijah me). A sad ozbiljno. Mislim da znam o čemu govoriš jer me nekako sva ta pitanja zadnjih dana nekako zaokupljaju. Moji roditelji, kad su bili mladi, planirali su mirovinu provesti u Dalmaciji, nastaviti se družiti sa prijateljima koji su isto tamo dolazili preko ljeta, planirali su putovati,... onda su došli ratovi, društvo se razbucalo, mama se razboljela,.. prioritete su se promijenile. Možda me je taj njihov plan u životu naučio da ne razmišljam gdje ću završiti i kako ću živjeti za deset, dvadeset godina. Možda čak ne bih ni željela znati, ne zato da se sačuvam od razočarenja, već zato jer bih željela budućnost ostaviti ne zapisanu, pa da je sama onako malo kreiram, kako imam mogućnosti.
No, kako i meni godine idu, razmišljam o starosti jer donosi neka ograničenja. Kad god kažem mojim da sam prestara za nešto, oni kažu, -ih, nemoj tako govoriti. Ali tako je kako si i sama napisala. Kad si mlad, tridesetogodišnjak, misliš da si osvojio svijet, da si neke prepreke već preskočio, pa ti se neće ponavljati, a dovoljno si mlad da ti se čini da imaš svu tu snagu te da će te ona držati kako te držala sa dvadeset i sa trideset. Ali život piše svoje priče, u njemu nikad kraja zabavi, uvijek te stavlja pred neke nove izazove. A starenje je svojevrstan izazov u kojemu se treba i snaći. Snaći u tome da ne možeš više raditi kolutove i premete bez zagrijavanja, da si za određene poslove prestar (tako kažu poslodavci), da menopauza nekim ženama donosi lošiju kvalitetu života, o kojoj društvo ne priča. Svi govore o aktivnom starenju, o promjeni uma, pogleda na život, sa svim tim se slažem, ali društvo zaboravlja da procesu starenja ne možeš pobjeći, i da gravitaciju ne može spasiti nijedna krema protiv bora. Ali dok smo živi, radoznali i znamo se smijati, i ta starost zna biti 'pis of kejk' kad se priviknemo na novi način života.
Moja baka ima 98. godina, povremeno je posjeti onaj Švaba, ali je više/manje zdrava, čita knjige, gleda televiziju, šeta već lošije ali kaže da joj u životu nikad nije bilo bolje - ne treba raditi, sve joj donesu, ima društvo i voli se smijati. I gledam nju, i gledam sebe, pa pomislim - nikad bolje, kažeš! :-))
Drago Lasto, poleti, jer ti to sigurno znaš, ovo je samo jedno drugačije putovanje. ;-)
30.03.2016. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Možda bi tim zrelim godinama dobro došla jedna Osveta na ženski način :)
Ne (pre)dati se njima!
30.03.2016. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
i evo sjetih se pjesme napisane davnih devedestih godina... iznjedrena je iz moga traganja za izvorom ljepote...
Zapalilo se nebo...
Na pladnju okrutnosti razbijeno srce,
na humku sjećanja tuguje duša,
širi se pjesaž isušenih želja,
na oltaru zrelosti
uplakano djete.
Ljeto nestaje sa ocvalim dalijama,
jata ptica odlaze u beskraj sna,
nedosanjanog.
Bdijenje je okrutno,
poljupci nestali u bescvjetnim grmovima,
u šipražju trnovitog zaborava.
Voljela sam tugu,
laž izgovorenu na žrtveniku rastanka.
Pričin neželjenog htijenja,
prevara pobješnjelih leptira,
neuroni su jurcali sivom tvari,
uzaludno stvarali mostove
preko Lettine rijeke.
Neželja je bila jača,
želje zgusnute u lavu umrlog vulkana.
Erupcija se dogodila nježno,
od besmisla riječi zapalilo se nebo,
tihovalo priču o tebi i meni,
umrli bi da se nismo sreli.
hvala ti draga @Lastavice... vratila si me u vrijeme davnih previranja... a ljubav je tu u nama i oko nas... mladi u srcu osjećamo je i mirni koračamo koridorima našeg vremena... :)
30.03.2016. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvonka
svjesna sam ograničenja koje nameće tijelo,
ali se uopće ne zamaram godinama.
pa nikada mlađa neću biti nego što sam sad ! :-)
30.03.2016. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
@Zvonku potpisujem. Kad ojačaš dušu, nadvladaš fizičko.
Za neke stvari sam mislila da sam premlada, sada znam da sam taman za sve što poželim.
30.03.2016. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze
Sviđaju mi se karikature...
Uvijek je važno,
30.03.2016. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ako ti tako kažeš, malo ti malo ja :)
30.03.2016. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Pjaceta, hvala ti na podršci, ti si sasvim razumjela o čemu pričam.
Ni ti ne zamišljaš da ćeš vječno biti mlada, kao ni ja. Idemo u izazov!
Izdvajam: "Ali život piše svoje priče, u njemu nikad kraja zabavi,
uvijek te stavlja pred neke nove izazove. A starenje je svojevrstan
izazov u kojemu se treba i snaći."
30.03.2016. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...