Marketing
Proslava na naš način
Krećemo na izlet kojim proslavljamo Osmi mart.
Odajemo poštu junacima na Mišaru. Mišar, selo udaljeno 6 od Šapca, bilo je poprište
slavnog boja u kome su Srbi predvođeni Karađorđem Petrovićem do nogu potukli
silnu i obijesnu tursku vojsku Kulin Kapetana 1806.godine. Slijepi pesnik i guslar Filip
Višnjić je povodom ove slavne bitke spjevao jednu od najpoznatijih srpskih epskih pjesama
- Boj na Mišaru.
Stižemo u Šabac u zapadnoj Srbiji, na obali rijeke Save. Razvio se oko utvrđenja
podignutih uz rijeku (Zaslon, Bigir Delen). Ekonomski je i kulturni centar Podrinja.
U gradu, sa prigradskim naseljima, živi oko 70.000 stanovnika.
Idemo u renovirani hotel Sloboda na pauzu uz kavu i pohane masline.
Vodič nas vodi u šetnju Šapcem, po kiši, pješačkom zonom sa okolnim objektima
koji su značajna djela arhitekture. Objašnjava nam kako i kada je postala šabačka
čivija. Priča se da je jednom davno neki knez došao u Šabac a na povratku,
pošto mu je neki obijesni Šapčanin iščupao čiviju iz točka, knez je završio u prašini.
Od tada pa za sva vremena Šapčani ostadoše „Čivijaši“. Od tada „Čivijaši“ čuvaju
i njeguju tradiciju humora i satire.
Ovo je šabačko pozorište. Kazališne predstave daju se od 1840. godine
Krsmanovića kuća, izgrađena 1891.
Spomenik poginulima u 1. svjetskom ratu i balkanskim ratovima.
Vrlo lijepa biblioteka, nekada Vladičanski dvor, izgrađen 1847.
Prekoputa je Šabački muzej sa vrijednim eskponatima.
Dominira velika slika “”Velikani Podrinja”. Na interaktivnom prikazu osvijetli se
neka ličnost i dobiju podaci o njoj.
Obilazimo bogat muzej.
Ovo je maketa Jevremovog konaka, jedne od najljepših zgrada tadašnje Srbije. Izgradnji
je prethodila izgradnja konaka kneginje Ljubice u Beogradu, a i u arhitektonskom smislu
mu je bio uzor. Prvi zamah u razvoju grad Šabac dobija po završetku ratnih dejstava
u Drugom srpskom ustanku, u vrijeme uprave obrazovanog Jevrema Obrenovića,
brata kneza Miloša, koji je bio jedini pismen od braće i čovjek širokih i naprednih
nazora. On je Šapcem upravljao 15 godina i za to vrijeme je mnogo toga iz
korijena promijenio i unaprijedio ukupan život dotadašnje turske kasabe.
Vozimo se do restorana “Manjež” na hipodromu. Uz dobar bend slijedi igra i odličan ručak.
A onda, čeka nas put...laku noć, svirači!
(slika i piše Lastavica)
Post je objavljen 09.03.2016. u 00:42 sati.