Cijeli se naš život vrti oko ljubavi. Zahvaljujući ljubavi, na ovom smo svijetu.
Od malena promatramo roditelje i njihovom odnosom prema ljubavi formiramo svoje
stavove. Htjeli ili ne, to što ponesemo iz roditeljske kuće, cijelog života određivat će naše
odnose i prema ljubavi i prema svemu drugom. Ako su se voljeli pred nama, i mi ćemo
javno pokazivati osjećaje. Ako su krili ljubav od nas i pokazivali je diskretno, i mi
ćemo se ustručavati da javno pokažemo što osjećamo. Najviše su zakinuti oni koji
taj odnos nisu mogli promatrati, iz raznih razloga koji su odnijeli jednog od roditelja.
Takvi ostaju uskraćeni za cijeli život kompletnosti odnosa dvoje u ljubavi.
Da li se samo jednom ljubi, kao što kaže stara pjesma? Svakako ne. Voli se više puta,
ali uvijek drugačije. Jedna je ljubav najveća, ona koja ostavlja čežnju ako joj život ne
dozvoli da ostane doživotna. No i druge manje ljubavi čine tkanje našeg života
potpunijim. I najmanja je vrijedna, jer se dogodila, jer je zatitrala strune u nama,
jer smo se makar i na tren osjećali lepršavo. Jer, kako reče mudrac, život ne čini broj
udaha, nego broj trenutaka koji nam oduzimaju dah. I sve što nam ljepotom oduzme
dah, vrijedilo je, značilo je i znači. Ne zaboravlja se.
(slika s neta)
Post je objavljen 25.03.2016. u 06:50 sati.