MALI SUNCOKRET
05.11.2013., utorak
Prije sna...Dušan Kovačević, srpski dramski pisac i scenarist, autor Balkanskog špijuna, Radovana III., Ko to tamo peva, Podzemlja, Maratonaca… i sveg onog što u Wikipediji piše, nedavno je stvorio i nešto što tamo (još) ne piše. Dušan je svojoj kćeri Leni poklonio pjesmu „San“ u nekoj za nju posebnoj prilici. Stihove koje je pisao u tajnosti uglazbio je kompozitor Vlado Marković, što je , kako kaže Lena, bio na neki način i omaž Lazi Kostiću „Među javom i med snom”. Kako Kostićeva pjesma ove godine slavi 150. rođendan, riječima Isidore Sekulić, prije sna, čestitam joj rođendan: "Pesmica „Među javom i med snom“ čitaće se, ako nas bude, i posle hiljadu godina: kratka je i penasta, umilno vesela i umilno očajna, klasična je." Među javom i med snom Srce moje samohrano, ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, što pletivo pleteš tanko među javom i med snom. Srce moje, srce ludo, šta ti misliš s pletivom? k'o pletilja ona stara, dan što plete, noć opara, među javom i med snom. Srce moje, srce kivno, ubio te živi grom! što se ne daš meni živu razabrati u pletivu među javom i med snom! Laza Kostić, 1863. A kako je Lena „prihvatila“ očev poklon! Prije sna, pogledajmo... „San“: (Objavljeno u 30. 09. 2013. lenakhan02) * Dodatak, uz kišu, nakon jutarnje kavice: (Objavljeno u 1. 08. 2012. spanac26) |
Hvala Đorđe! 
