Dušan Kovačević, srpski dramski pisac i scenarist, autor Balkanskog špijuna, Radovana III., Ko to tamo peva, Podzemlja, Maratonaca… i sveg onog što u Wikipediji piše, nedavno je stvorio i nešto što tamo (još) ne piše.
Dušan je svojoj kćeri Leni poklonio pjesmu „San“ u nekoj za nju posebnoj prilici. Stihove koje je pisao u tajnosti uglazbio je kompozitor Vlado Marković, što je , kako kaže Lena, bio na neki način i omaž Lazi Kostiću
„Među javom i med snom”.
Kako Kostićeva pjesma ove godine slavi 150. rođendan, riječima Isidore Sekulić, prije sna, čestitam joj rođendan:
"Pesmica „Među javom i med snom“ čitaće se, ako nas bude, i posle hiljadu godina: kratka je i penasta, umilno vesela i umilno očajna, klasična je."
Među javom i med snom
Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i med snom!
Laza Kostić, 1863.
A kako je Lena „prihvatila“ očev poklon! Prije sna, pogledajmo... „San“:
(Objavljeno u 30. 09. 2013. lenakhan02)
*
Dodatak, uz kišu, nakon jutarnje kavice:
(Objavljeno u 1. 08. 2012. spanac26)
Post je objavljen 05.11.2013. u 00:22 sati.