SVJETSKI DAN NEPUŠENJADok mi još nije otišao današnji dan označen kao Dan borbe protiv pušenja, žurim da ga prigodno obilježim dijelovima Pamukovog eseja pisanog 1996. godine: „Od kada sam prestao da pušim“. Ovaj tekst je trebao slijediti odlomke priče „Strah od cigarete“ iz slika o New Yorku 1986., ali, evo ga...sad: OD KADA SAM PRESTAO DA PUŠIM „Prošla su 272 dana od kada sam ostavio pušenje. Mislim da sam se napokon navikao, ne mučim se kao nekad, ne mislim da mi je deo tela iščupan i uzet. Ne, nije prestalo osećanje da mi nešto nedostaje, da sam prestao da budem celina. Jedino što sam se navikao na to stanje, istini za volju, i konačno prihvatio gorku istinu. Više neću pušiti do kraja života. Tako mislim, ali opet uviđam da zamišljam sebe kako pušim. Ima sigurno najskrivenijih i najsramotnijih fantazija koje i od sebe samih krijemo. Tako, usred te vizije, čime god da sam zauzet, u najpompeznijem trenutku tog najusporenije snimljenog filma koji se naziva fantazijom, osetim zadovoljstvo kao da sam zapalio cigaretu. Eto, to je bila fundamentalna funkcija cigarete u mom životu: usporeno snimanje užitka i bola, težnje i poraza, nesreće i ushićenja, sadašnjosti i budućnosti; pronalaženje novih puteva i prečica između sporohodnih kockica usporenog snimka. Kad nestane tih mogućnosti, čovek se pomalo oseća razgolićenim. Razoružan i bespomoćan. * * * Ponekad se odjednom prisetim da sam imao sasvim drugi identitet koji sam uspešno zaboravio pod uticajem lekova, neistina i smrtnih pretnji. Želim da budem taj čovek. Taj stari Orhan, pušač, lakše bi se upustio u obračun sa đavolom. Kad se setim tog starog identiteta, problem nije da li treba da što pre zapalim. Ne osećam hemijsku privlačnost cigarete kao što je bilo na samom početku. Čeznem za sobom kakav sam nekad bio, kao da čeznem za dragim prijateljem, voljenim likom i žudim da se vratim svojoj staroj ličnosti. Kao da su me na silu obukli u odeću koju ne želim i napravili od mene drugog čoveka. Ako bih pušio, vratio bih se snazi svog nekadašnjeg identiteta i žestini noći. Kao kroz maglu se sećam da sam se osećao besmrtnim kad sam priželjkivao da se vratim svojoj ranijoj ličnosti. Vreme tada ne bi teklo. Toliko sam bio srećan dok sam pušio, ili bi moja nesreća bila toliko snažna da sam pomišljao da će sve zauvek ostati isto. Dok bih sa uživanjem pušio, svet se uopšte ne bi menjao. Potom me obuzeo strah od smrti. Čovek koji puši odjednom bi mogao da umre, ubedljivo su pisale novine. Da ne bih umro, trebalo je da se izbavim tog identiteta i postanem neko drugi. I to sam uspešno uradio. Sada me ta ličnost koju sam napustio, zajedno sa đavolom, poziva u te dane besmrtnosti u kojima vreme ne teče. Ne pribojavam se tog poziva. Zato što, kao što vidite, pisanje rešava sve nevolje, ako vas čini zadovoljnim. Öküz, 28. jun 1996.“ Orhan Pamuk, Druge boje |
ANKSIOLITIKGUČAK + SKALP Jednoj od ove dvije riječi sam nedavno, nažalost, saznala značenje, a drugu sam potisnula u zaborav otkako sam prestala gledati filmove o „suvenirima“ Divljeg Zapada. Danas mi je, zbog njih, neophodan anksiolitik: 150 GODINA OD ROĐENJA: GUSTAV KLIMT (1862. -1918.) (Uploaded by hansiwalker on Aug 11, 2008) From his album "The Future" (1992). All paintings by Gustav Klimt (Uploaded by khaihoans on Sep 29, 2009) Gustav Klimt's Paintings (Music : Secret Journey - Omar Akram) |
BROJAČIBio jednom jedan naš gimnazijski profesor koji je večeri provodio u ili pred Gradskom kavanom i između ostalog brojao koliko su puta neki od učenika prošli korzom. Sutradan su „najjači“ šetači bili njegova meta pred pločom. I dok bi on tako ispitivao nas, mi bi se pitali, naravno i komentirali, a što to on radi toliko puta u ili pred kavanom, u sred korza. I tako to... Danas me susjeda zove na kavu i kaže: „Vidim da ste online“! Svi ti nešto broje, odbrojavaju...diskretno, a konkretno. Recimo na netu: ovu ste stranicu posjetili 5 puta, 55, 555 i tome sl. Zar? „selo moje malo“! Simpatičnija mi je verzija: ovdje ste bili mnogo puta. Evo jedne stranice koju sam večeras posjetila prvi put nekoliko puta: (Prenio korisnik trinhlys 4. 05. 2009.) From the album "Free as a Bird" (Prenio korisnik NEWoceanflower2008 13. 11. 2008.) |
EUROSONG – PARTY FOR EVERYBODYHALJINICA – BIJELE BOJE MISICA – AFRODIZIJAK POBJEDNICA – EUFORIJA |
"pukotine"O ČITANJU (nastavak) „Da nabrojim ono što čitanje čini izvorom sreće koji sam sâm izabrao, a ne nužnost nametnutu obrazovanjem i poslom. 1. Uticaj drugog sveta koji sam ranije pomenuo. To se zove čitanjem radi „bekstva“, i pobeći od nesreće običnog sveta. 2. Čitanje je između moje šesnaeste i dvadeset šeste godine bilo deo ličnog samoostvarivanja i svesnog duhovnog oblikovanja. Kakav je čovek trebalo da budem? Šta je smisao sveta? Dokle su se prostirale teme, vizije, mesta koja sam mogao da zamišljam i za koja sam se zanimao? Dok sam u pričama i tekstovima pratio ono što drugi preživljavaju, o čemu maštaju i razmišljaju, znao sam da ću ta saznanja čuvati u najdubljem sloju pamćenja i da ih nikada neću zaboraviti, poput malog deteta koje je prvi put video drveće, lišće ili mačke. Znanjima koje sam sticao iz pročitanog skicirao bih putanju ličnosti kakva sam želeo da budem...budući da je do te mere dobronamerno i detinje čedno učestvovalo u mom formiranju i oblikovanju, čitanje je za mene u tim godinama života predstavljalo intenzivnu zabavu kojoj se pridružila i mašta. Ali sada veoma malo čitam na taj način, a možda zbog toga i manje čitam. 3. Druga stvar koja nam čitanje pretvara u zadovoljstvo jeste varka da nas ono čini misaonim. Dok čitamo knjigu, deo naše svesti ne prepušta se u potpunosti tekstu koji čitamo, ali nam odaje priznanje podsećajući koliko je ono što radimo, koliko je čitanje, dakle, duboka i intelektualna radnja... U tome ima nečeg što nam odaje priznanje – našoj usamljenosti, imaginaciji, tome što smo „dublji“ od drugih ljudi koji ne čitaju. Razumem da osoba koja čita knjige samoj sebi čestita zbog tog izbora ne preterujući u tome, ali ne volim ni da se to oholo preuveličava. Zato, kad govorim o svom čitalačkom životu, da odmah kažem i ovo: možda bih mnogo manje čitao da su mi zadovoljstva iz 1. i 2. tačke u potpunosti pružali televizija, bioskop i drugi izvori. Možda ću jednog dana to moći da učine, mada mislim da je to veoma teško. Zato što su reči i književnost poput mrava i vode – reči koje, pre svega i na najbolji način, prodiru u pukotine, šupljine i nevidljive otvore. Ono što nas suštinski interesuje o životu i svetu pojavljuje se najpre u tim nevidljivim pukotinama i dobra književnost ga vidi pre svega. Nova i dobra književnost, poput sjajne i do tada neizgovorene reči o životu, ima odlike vesti bez koje se ne može, i to je ono što me danas najviše vezuje za čitanje. * * * Da bismo mogli da vidimo svet koji je pisac zamislio i da bismo mogli osetiti radost, neophodno je da nam proradi mašta. Ona nam pruža intimnu sreću, utisak da smo ne samo čitaoci nekog drugog srećnog sveta već i njegov deo, pa čak i pomalo njegovi stvaraoci. Ono što čitanje knjige, čitanje dobrog književnog dela, čini neizostavnim jeste doživljaj intimnog zadovoljstva.“ Orhan Pamuk, Druge boje |
25.MAJ„Lik Josipa Broza Tita doživio je u 32 godine nakon smrti predsjednika Jugoslavije i žestoka osporavanja i obnovljeni interes javnosti povezan često s nostalgijom. (Uploaded by acadamenorth on Sep 15, 2010) Miroslav Krleža, osim što je bio vodeći jugoslavenski pisac, bio je i Titov prijatelj, ljevičar. Njegovo prijateljstvo s Brozom nije bilo tek hinjeno, niti je vjera u režim bila znak oportunizma. Kako je napisao u jednoj knjizi o Titu, 'Nije naš svijet toliko neuk te ne bi umio razlikovati vulkanski slijepu i surovu stvarnost kojom smo okruženi, od vlastitog toplog krova nad glavom. Da je taj krov Titovo djelo, to se objasnilo svima...' Ivo Andrić, bio je podjednako važan pisac. Nakon što je dobio Nobelovu nagradu 1961., jedna je od perjanica jugoslavenske kulture, pokazatelj da jugoslavenski model proizvodi i estetske, svjetske vrhunce. Kako je pripadao i Srbima i Hrvatima, Andrić je i u tom pogledu bio koristan za režim.“ TITO 120 godina u 120 fotografija (Najbolje zaboravljene snimke iz privatnih albuma i arhiva uz povijesni komentar Tvrtka Jakovine, Globus, 2012.) (Uploaded by fcv1914 on Oct 10, 2011) Sretan Ti rođendan, druže Tito! (Uploaded by klavijatura on Mar 16, 2008) |
"DRUGE BOJE" *„Nositi knjigu u džepu ili u tašni znači nositi u njima drugi svet koji će vas usrećiti, naročito u nesrećna vremena. Knjiga koju čitam sa zadovoljstvom za mene je uvek bila izvor utehe koji mi je ulivao snagu u napetim danima moje mladosti, na školskim časovima na kojim su mi oči suzile od zevanja ili na dosadnim sastancima...“ Tako počinje Orhan Pamuk esej „O čitanju“ u knjizi „Druge boje“ s kojom se družim posljednjih dana. Ovo je samo „natuknica“ o mom zadovoljstvu; bit će još... Sjećate se, u 2:00, zatvaram... *Druge boje, Eseji i jedna priča, Beograd, 2011. |
GRAMOFONG.-ni su prvi među poznatim roditeljima kupili gramofon spojen s radio aparatom. Kada se podigne poklopac na feder ispod se ukaže „čudo“. Sam gramofon nije bio nepoznanica u danima našeg djetinjstva, ali taj spoj je bio nešto novo, praktično i skupo. A razlog zašto sam se danas sjetila tog je, davna slika iz novina, vjerojatno sa sredine „Džuboksa“, Bee Geesa, koju smo nas tri prijateljice zalijepile s unutrašnje strane poklopca G. gramofona. I guštale, ne samo u muzici, nego i licima braće Gibb. Bile smo djeca, a njih trojica na prvi pogled vrlo slični, ali se nismo ni svađale ni dvoumile oko tog koji je od njih čija „simpatija“. Barry je jučer ostao bez još jednog brata. Mouriceu, koji je umro 2003., pridružio se brat blizanac Robin. Hvala im za sve zapamćene užitke, i trajanje s nama, desetljećima. (Uploaded by willybeable on Jun 1, 2008) (Published on Mar 26, 2012 by MegaTwilight001) |
bezvezeSinoć: dočitala Lauševića. „Čehovljeva puška“ i Kundera su se iz Murakamijeve „1Q84“ preselili na stranice zatvorskog dnevnika. A onda zbog filma „Dresden“ propustila seriju „Downton Abbey“, i još koješta. Jutros: kiša (Uploaded by gangulic on Apr 22, 2011) "Znaš, crne rupe nastaju kada se um ubrza do beskonačnosti, ali u negativnom smislu. Tako da u njima nema ničega. Nema prostora, vremena, nema drugih ljudi, nema čak ni tebe. U crnim rupama možeš lepo da se zezaš, da lebdiš iznad zemlje, slušaš rok 'n' roll, dozivaš kišu ili mazneš neku lepu ribu... Samo je bezveze kad se probudiš." |
NEDJELJOM OKO 4(Uploaded by BabeRedFox on Mar 21, 2011) (Uploaded by acsonSOM on Nov 2, 2008) |
KLUPKOKada ispratite dragog Susjeda (57), dobrog, pametnog i poštenog čovjeka koji je nakon prerane ženine smrti napustio posao da sinove ne čeka prazna kuća po dolasku iz škole, pa onda radio dva posla dok su studirali, a od svog doma i okoliša vremenom napravio „rajski vrt“ da bi im bilo ljepše kada iz grada nakon napornog posla vikendima dolaze kući, zareknete se, dok truba svira i zvona zvone, da si više nikad nećete dozvoliti da i jedan od ostatka vaših dana pojede zloća i glupost ovog svijeta, i stisnete usne i bacite grumen mokre zemlje, i šuteći se vratite doma, operete ruke, spustite u krevet, smotate u klupko i žmireći duboko udahnete. (Uploaded by dzinefull on Jul 13, 2011) |
PREPISKA
S PROLJETNIH PUTOVANJA „Osjetio sam gustoću Mrtvog mora, gledao koralje u Crvenom, sreo pticu na rijeci Jordan, a još od „Indiana Jonesa“ putujem ka Petri...putem ucrtanim u karti mašte.)))“ (Prenio korisnik THEWORLDOFTRAVEL 24. 03. 2010.) Nisam srela omanskog sultana)) Od jedne davne očeve ekskurzije, kada je u dućanu na Stradunu kupio sestri sandale sa potpeticom „na šaraf“, mami „sandalete“, a meni „baRelinke“, ja se vraćam...tamo. A tvog oca sam opet jedva izvukla iz Kneževog dvora na Sunce... da uz kolač od jabuka i čašu vina obilježimo u Gradskoj kavani 40 godina mog „maturalca“. Uslikala sam jednog japanskog dječaka u Držićevom „krilu“, a onda on mene...ma, ne u krilu, , naslonjenu na rame. |
SUBOTNJI RUČAKNakon kraćeg subotnjeg šopinga, odlučimo ručati na terasi omiljenog restorana. Krošnje stogodišnjeg drveća štite nas od dnevne vrućine, a piće hladi. Novine šuškaju, i uz muziku s radija čine naše čekanje jela prijatnim. U okruženju boja irisa, fontanica i ptica...pravo zadovoljstvo. A onda meni dragu pjesmu i čitanje novina prekine glas radijskog voditelja koji onako u nekom, reklo bi se otkvačenom, slobodnom stilu vodi emisiju o vrućini i roštilju. Nisam tad dokučila koja je tema glavna. Nabrajao je gdje se sve fešta uz roštilj na svibanjskih trideset stupnjeva i pozivao slušatelje na razgovor o istom. Bila bi to gotovo ugodna ćaskanja da voditelj nije počeo opominjati slušatelje da ubrzaju roštilj, jer predstoji promjena vremena praćena kišom. Da se zaustavio na toj korisnoj informaciji, iako poznatoj iz medija već nekoliko dana, moje raspoloženje uz pristigli ručak bi se nastavilo u ugodnoj atmosferi. No, u daljnjim javljanjima, valjda u želji da bude duhovit, počeo je slušatelje strašiti gromovima, da bi u nekom trećem ili četvrtom prekidu muzike rekao nekom da bi bilo pametnije da ide doma, naročito ako u sebi ima bilo kakvu metalnu protezu, jer bi ga mogao udariti grom. On se izgubio u eteru, a ja za stolom. Puko me neukus. Ručak smo završili možda brže od planiranog. Na putu do kuće zagledana u još uvijek čisto i plavo nebo, razmišljala sam o prirodi, ljudima i protezama, mentalnim. Par sati iza vjetar je malo rashladio zrak i učinio manje napornim neke od radova u dvorištu. Uz glavnu teve informativnu emisiju pila sam zakašnjelu popodnevnu kavu i ponovo, i prije vremenske prognoze, odslušala nešto sofisticiranije izvješće od radijskog na istu temu. Doduše, nisu se pominjali izleti i roštilji, nego uz slike plaže i kupača s naše morske obale za kraj smo bili počašćeni prizorom munja u Houstonu. Čekam kišu i mislim: tko to tamo...straši? (Uploaded by MaLiWeSeLjAk on Dec 13, 2009) |
OLOVKEKada pročitam nešto jako, jako dobro...dođe mi da pobacam sve svoje olovke. A onda, zastanem... zagledam se u plafon i pomislim: 'ne budali, čim ćeš si obrisati suze, ili, u neki, recimo četvrtak... nacrtati osmijeh'. (Uploaded by palanka1000 on Nov 13, 2010) P.S. Danas je Đurđevdan po julijanskom kalendaru, (Jurjevo). Uz ostale, Romi cijelog svijeta slave svoj najveći kulturno - vjerski praznik, povratak proljeća i polazak na “put”. Sretan im Ederlezi! (Uploaded by EOTGProductions on Dec 9, 2006) p.s. „Zatipak“ otklonjen; sufler me na kratko zaribao ))) |
SUĆUTNenad Šarić (1947. – 2012.) Bio je muzičar, bubnjar Novih fosila i muž Sanje Doležal. Jednom je Sanja rekla mom sinu: „Moj muž kaže da si ti...“ Taj dan su se srele njegove lijepe riječi i moj ponos i sreća. Uz mnoge napisane izraze sućuti Sanji, djeci, Fosilima i njihovim prijateljima, neka ostane zapisan i ovaj naš. Počivao u miru, i hvala mu. (Uploaded by 222njam on Jan 22, 2009) |
2. MAJKako pripadam generaciji koja je 2/3 svog života međunarodne praznike slavila 2 dana, i danas se nekako, iz navike, osjećam praznički, pa sam odlučila i ovaj dan obilježiti prigodnim postom kroz jedan „klajne matematiše problem“: Kad zbrojimo sve postotke (2+50+25+20+22+itd.) poskupljenja, i oduzmemo onaj 0, 001% pojeftinjenja, pa pomnožimo sa brojem (nešto više od 100) dana, dobijemo! Što dobijemo? Dobijemo??? Idemo odgovor, nije teško! 'ajde ti! Dobijemo grah! Dobro, i što još!? Dobijemo tuču! Odlično...idemo dalje!? Dobijemo karanfil! U redu!? Mogu ja? Dobijemo pučku kuhinju! Super! hoće još netko pokušati? Dobijemo harač! O, ho,ho! Još!? Dobijemo Raj-u na Zemlji! Bravo, bravo, bravo... (Uploaded by Dcajko on Jan 29, 2011) P.S. Htjela sam ovom novom dodati i jedan stari (prigodni) post pisan prije točno 4 godine. U njemu se pominje grah i kobasica, uranci i janjetina, „dream road“ i fast food, moj nekadašnji prijatelj s 5 stanova, te naša radnička klasa ( s mekim Ć)...U postu je i citat: «Gladi neće biti!», prozbori mudro i ne trepnu, i ne pocrveni. A prati ga glazba Šajetine “Predivne zemlje” sa stihom: “Ovce bleje, a gospodari ih strižu…” No, zbog vrućine, , odustala sam. (Uploaded by groomnick on Nov 23, 2009) |
PETICIJAPROTIV RUŠENJA RODNE KUĆE IVANA KOZARCA "Oko 1.500 potpisa građana Vinkovaca prikupljeno je do sada na peticiji protiv rušenja rodne kuće hrvatskog književnika Ivana Kozarca, u dijelu grada zvanom Krnjaš, a tipski je primjer autohtonog šokačkog graditeljstva… * * * Potpisivanje peticije među građanima Vinkovaca i na Facebooku počelo je nakon što je na toj društvenoj mreži nedavno objavljena infomacija kako rodna kuća Ivana Kozarca na vinkovačkom Krnjašu, u kojoj je taj književnik živio 25 godina, nije zaštićeno kulturno dobro te postoji mogućnost njezinog rušenja." (Hina) Potpisujem! (Uploaded by Brankaica on Jan 3, 2011) MILOVO SAM Milovo sam garave i plave, Dosta cura za života svoga, Al što tebe - to nijednu tako, Curo draga iz sokaka moga. Tarabe sam rad˘ tebe preskako, Po baštinskih skrivao se kuti, I kad jasmin i kad dunje mire I kad lišće i vene i žuti... Tebi curo šuljo sam se kradom Kroz straže oca ti i maje, Kruhom pito lajava Garova, Dok ti vrele kradoh poljubljaje... Čak i danas ja ti drhćem, čeznem Vazda željan zagrljaja tvoga Pregorjet te ne znam i ne mogu, Curo draga iz sokaka moga. Ivan Kozarac (Vinkovci, 8. 2. 1885. - Vinkovci, 16. 11. 1910.) (Uploaded by goranp10 on Oct 27, 2009) |
< | svibanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |