MAGARI... |
MOJA DOMOVINA
"Sutra je dvadeseti rođendan naše Republike Hrvatske, prigoda da se s ponosom prisjetimo izvorišta naše Domovine. Sjetimo se izvorišta naše državnosti i demokracije zapisanih u Ustavu, posebno antifašizma i Domovinskog rata u kojemu su najbolji među nama i po cijenu života obranili našu slobodu", istaknuo je predsjednik Ivo Josipović u čestitki, objavljenoj večeras na HTV-u.
SRETAN TI 20. ROĐENDAN, DOMOVINO! I TEBI SRETAN ROĐENDAN, PJESMO! Najpoznatiju domoljubnu pjesmu, nastalu prije 20. godina, napisao je Zrinko Tutić uz pomoć Rajka Dujmića, a izveo ju je Croatian Band Aid od 138 učesnika projekta. |
NEKA SVIRKEPonekad se sjetim riječi, galame, povika, zamolbi: - Utišaj too... - Što to slušaš, Bože sačuvaj... - Daj pojačaj da i ja čujem... - Hej, to je dobro... - Hoćeš li prestati već jednom... - Haloo, još netko živi u ovoj kući... - Znaš, ako mi susjedi pozvone, ti ćeš se pravdati... Ili: - Gospođo, malo stišajte... - Isuse, to je grozno... - Kak ti se da to slušati... Itd... A onda, vikend „kritičar“: - U ovoj kući se ne zna nikakav red... - Pa, pobogu, vas dvoje ste se skroz raspustili... - Koji je to đavo... - Kaakoo? Didjeridu!!! Ili: - Kak je ovdje veseloo... - Baš je vama fino... Tako se u mom domu slušala muzika i tukli muzički ukusi i decibeli. Odgajalo se, odrastalo i starilo, sazrijevalo i patilo, ispraćale stare i dočekivale nove ljubavi, liječilo od sjećanja i nostalgije, veselilo i tugovalo, pratili trendovi i mode, i sve uz zvuke...ponekad uhu mile, ponekad „nepodnošljive“. Zvučnici i muzičke numere označavale su periode naših života; godine u prolazu kao da su diktirale jačinu, a emocije vrstu muzike. Kad pogledam iz daljine na to vrijeme, žao mi što je prošlo, a drago mi da je postojalo, baš takvo. Osim što se upilo u zidove našeg doma, duboko svira i u mom sjećanju sve naučeno, a sudeći po nedavnim porukama: „Na Jemiroquai-u sam...Dobroooo!“ Ili: „Molim te, poslušaj ovo...bez riječi...“ dijete me još podučava i ne dozvoli da zaboravim, usprkos neminovnostima. A usprkos svemu, evo, i ja se trudim. Neka svirke... |
ANTIFA„Antifašizam je suprotstavljanje fašizmu. Odnosi se kako na oružani otpor fašističkim državama (pa se u Hrvatskoj obilježava na obljetnicu osnutka Sisačkog partizanskog odreda 1941.), tako i na protivljenje obnavljanju ili veličanju fašizma u svim njegovim emanacijama...“ (I.Bešker, Riječ dana, J.L.) PRVA ANTIFA POSTROJBA U EUROPI „Polaganjem vijenaca ispred spomenika Prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica u sisačkoj Posavini počelo je danas središnje obilježavanje 22. lipnja, Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj te 70. obljetnica osnutka prve antifašističke postrojbe u okupiranoj Europi u Drugom svjetskom ratu i 66. obljetnica pobjede nad fašizmom. ***** Vijence su prvi položili hrvatski predsjednik Ivo Josipović, potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Friščić te izaslanik predsjednice vlade ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković. ***** Središnjim skupom u šumi Brezovica kod Siska obilježava se Dan antifašističke borbe u spomen na Prvi sisački partizanski odred koji na današnji dan prije 70 godina, 22. lipnja 1941., na dan napada Hitlerove fašističke Njemačke na Sovjetski Savez osnovan na tom mjestu i čiji je prvi zapovjednik bio Vladimir Janić Capo iz Siska...“ (Hina, Nacional.hr) |
OD ISKORAKA KONTRA DO DUGE
*
DESETLJEĆE ZAGREBA : „SVAKOG DANA U SVAKOM POGLEDU...“ * * * * , * GOSPOĐO PROFESORICE! * |
HRVATSKA NAŠLA * *Kažu da „sretni ljudi ne gledaju na sat“, ali mogu pjevati o ponoćnom satu: A majke mogu i plakati od sreće zbog uspjeha svoje djece. Laka vam noć! |
UŽITAK!Jučer sam dobila dva e-maila istog sadržaja; HVALA! Želim svoj užitak podijeliti s vama: • 14 ljudi su ljubomorni na Stanka anty17 prije 13 h • Bravo maleckaa !!!! Mnogu vozrasni se zaprasuvaat kako moze da im se sluci ljubov...eheheheheh ma prekrasna e!!! Kolku pati da ja gledam ne e dovolno ! B R A V O ! emma23ful1 prije 54 minute • "ja prosto ne znam kako se ljubav zbiva oko nas", a ja prosto ne znam kako neko moze biti tako mali i pametan i sladak rimatoe prije 54 minute |
VIDI!Zaobilazeći ovaj put SMS, MMS, e-mail, telefon i bankarenje, odlučila sam „po starinski“ čestitati rođendan mojoj CURICI. Kupila sam čestitku i zajedno s poklonom poslala poštom. Bez zvuka i slova na ekranu, poželjela sam ju iznenaditi načinom i radošću nekadašnjeg, među mladima gotovo zaboravljenog rituala. Ono: ulaziš u zgradu na povratku s faksa, otvaraš kastlić, uzimaš dužu kovertu, čitaš svoje ime, pokušavaš prepoznati rukopis, gledaš poštanski žig, pa ju okrećeš ...Onda, nestrpljivo otvaraš u liftu ili na stepenicama, ili sjedajući u kući, polako... Licem ti šeta osmijeh gledajući šarenu sliku, širiš joj krila i čitaš. U momentu nešto zaleprša i rukom hvataš da ti ne pobjegne. U ruci držiš poklon, a riječima se raduješ ponovo ih čitajući. Ne prestaješ se smiješiti dok prilaziš vitrini, komodi ili radnom stolu gdje uspravno odlažeš čestitku. Dvoumiš se da li da poklon položiš pored ili staviš u novčanik. Razmišljaš, gledaš, i jedva čekaš da se pojavi...mama...da joj kažeš: Vidi! Vesela pališ radio. U ritmu odlaziš u kupaonu. Rođendanski tulum počinje. A pošiljatelj, nakon dan ili dva nestrpljivo očekuje znak i pita se da li je napravio pravu stvar. I dok čita napokon pristigli SMS: „B...nica, jako si me obradovala! Prvo, s gestom – dugo nisam primila pisamce u kaslić, drugo – čestitka je tako topla i slatka, treće – blago u folijici je ugodno iznenađenje i HVALA do neba!!! Baš si me dirnula :-) Budem te zvrcnula malo popodne! Puseki!“; priznaje si da to nije učinio samo zbog rituala koji će proći slavljenik, nego i on sam. |
J.B.J.
POZDRAVI I ŽELJE + VREMENSKA PROGNOZA:
UZ MALO „ATMOSFERICE“, DANAŠNJIM PUTNICIMA ZA MAKSIMIR ŽELIM STABILNO VRIJEME I LIJEP PROVOD, A SEBI BISTAR POGLED IZ MOJE „VIP LOĐE“! TRENUTNO STANJE — 08.06.2011. 10:30 — ZAGREB, 19°C, MJESTIMIČNO OBLAČNO Trenutno vrijeme: Zagreb Oblačno Subjektivni osjećaj: 22.2 *C Tlak: 1006.09 mbar Vjetar: 9.7 km/h (jug) Vlažnost zraka: 78% Vidljivost: 10.0 km Izlazak/zalazak sunca: 05:07 / 20:44 Podaci prikupljeni: 08. 06. 2011. u 19:00 |
DOBA DRESINGA
Taman kad je gospođa Kancelarka obećala naciji i susjedstvu „zelenu budućnost“ gašenjem nuklearki, pojavi se problem zvani „zeleni krastavac“. Otkud i kako, još se ne zna. Strah se gomila pri pogledu na do jučer nevine rajčice, bolesni se množe, štete se redaju, a znanost nemoćno nagađa, kako to često i biva sa negativnim posljedicama nekih od njenih dostignuća.
Čovjek se opet našao u procjepu. Tek što se disciplinirao glede raznih virusa i počeo pomno birati partnere, pa se onda pozabavio problemom mesa...crvenog, masnog, zaraženog ili trulog, stiže ga i problem salate i bakterije. Bacajući za leđa strah od učestalih katastrofa podivljale prirode, pa štetnost duhana, kancerogene tvari kineskih igračaka i odjevnih materijala, nedavno otkrivenu opasnost od dugo hvaljenih i skupih štednih žarulja, sad se našao pred pitanjem: od čega napraviti najobičniju salatu. Ako izostaviš sve vrste prozvanog opasnog povrća, što će ti ostati na tanjuru ili u zdjelici. Što... u se, a što na se...i tako redom. Sjećam se vremena kada su salate uz dresing sa Zapada ušle u modu i kod nas kao glavno jelo, a ne samo dodatak glavnom. I ja sam se pokušala tom prilagodit i smanjiti meso na komadiće ili ga skroz izbjeći bar pri društvenim susretima, što zbog mode i dojma, što zbog onog: zdravo i lagano, te osvježavajuće, te ne deblja. Ali sam brzo odustala, jer bi nakon tzv. večere ubrzo osjetila glad, a platila jednako kao da sam pojela lignje, picu ili ražnjiće, te što je najgore, često morala još jednom, tajno večerati. Kažem tajno, jer bi ispala pred društvom koje je tad puno više od mene putovalo svijetom, skroz demode. Pamtim jednu restoransku večeru u kojoj je poznanica insistirala na Waldorfskoj salati, ali nije voljela celer. Dugo je pokušavala objasniti konobaru taj svoj problem, a ovaj ju je naizgled strpljivo slušao. Kada je u priči došla do tog da joj iz salate izvade celer, čovjek je izgubio strpljenje i rekao: „Čekajte gospođo...pa zašto bi ga vadili, kad ga nećemo ni staviti.“ Nešto mislim, za sada, neka nama kupusa. Doduše, još nisam pročitala današnje vijesti! |
MARK, opet... (24.03.2011.) |
JOE COCKERDa je bilo više gledatelja, možda bi i koncert trajao duže, rekoh sinoć stigavši prije ponoći kući. Ali vrijedilo je svjedočiti koliko puta je „potegao“ iz flašice u kojoj je, pretpostavljam, bila voda; vrijedilo je osjetiti radost na svaki njegov „skok“ nakon otpjevane pjesme koji se ponovio onoliko puta koliko se publika više divila; vrijedilo je probuditi se jučer, i biti u ovom jutru danas s mišlju samo na Joa Cockera i upitati se: „na čemu sam“, Bože; sinoć bila? Svi znamo na čemu je On bio na Woodstocku, te se kasnije nije mogao sjetiti kako je On to pjevao With a little help from my friends, načinom koji su muzički sladokusci proglasili najboljim, ikad izvedenim. I eto, dok ovo pišem, i slušam, slušam... sjetih se na čemu sam ja bila sinoć: Na Sreći! DODATAK: Stiže SMS: „Zaboravila si njegove RUKE...“ |
< | lipanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |